Slobodna Dalmacija: 28. 12. 2001.

FRANCUSKI ODVJETNIK JACQUES VERGES TVRDI KAKO ICTY NE MOŽE BITI OBJEKTIVAN DOK JE FINANCIJSKI OVISAN

NAJVEĆI DONATOR HAAŠKOG SUDA JE - SAUDIJSKA ARABIJA

Francuski odvjetnik Jacques Verges tvrdi da rad Haaškog tribunala financiraju neke države i pojedinci svojim donacijama. Među državama najveći je donator Saudijska Arabija, koja je u BiH upućivala mudžahedine od kojih su neki osumnjičeni za ratne zločine. Stoga je Saudijska Arabija zainteresirana da se mudžahedinima ne sudi i da se ne otkrije njezina uloga u ratu

Piše: Ivica MLIVONČIĆ

Godinama se nad Haaškim tribunalom nadvija ozbiljno pitanje njegove neovisnosti i objektivnosti. Mnogi europski pravni stručnjaci izražavaju duboku sumnju u objektivnost Haaškog tribunala. Najveći dio Hrvata uvjeren je da su aršini Haaškog tribunala krojeni po političkim pretpostavkama i da u tome najlošije prolaze baš Hrvati. Jedan od ljutih kritičara Haaškog tribunala je svjetski poznati francuski odvjetnik Jacques Verges. Na svome nedavnom gostovanju u Beogradu, gdje je govorio studentima Pravnog fakulteta, u dva navrata, oštro je kritizirao Haaški sud. Među ostalim, vrlo je jasno dao do znanja da sumnja u neovisnost, a time i u objektivnost tribunala.

On iznosi da rad Haaškog suda ne financira svjetska organizacija, nego to čine neke države i neki pojedinci svojim donacijama. Među pojedincima je svjetski bogataš George Soros, a među državama je Saudijska Arabija.

Golem utjecaj

Valja pak znati da Jacques Verges nije bilo tko u svjetskim relacijama! U svojoj bogatoj odvjetničkoj karijeri branio je lyonskog šefa Gestapoa Klausa Barbieja, svjetskog kriminalca Illicha Ramireza Sancheza, filozofa i obraćenika na islam Rogera Garaudyja, zastupao je tužbu protiv organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International zbog njezine tvrdnje da je vlada Togoa naručila ubojstvo oko stotinu svojih opozicionara.

Verges s razlogom sumnja u neovisnost haaškog Tribunala, a neke pojave upućuju nas na sličan zaključak. Haaški sud vrlo je naklonjen Bošnjacima Muslimanima, što kazuje i ekspresno puštanje generala Armije BiH Mehmeda Alagića i Envera Hadžihasanovića te pukovnika Amira Kubure da čekaju na slobodi početak procesa i da se tako mogu što bolje pripremati za obranu.

Oni su bili nadređeni mudžahedinima, među kojima je bilo i državljana Saudijske Arabije. Od 1990. godine golem je utjecaj Saudijske Arabije na političke prilike u BiH, i to uvijek na strani muslimana.

O ulozi i mjestu mudžahedina u BiH ratovima uglavnom se zna po njihovoj ideološkoj usmjerenosti za borbu jer je u BiH bio navodno ugrožen islam, za stvaranje "islamske Bosne" i po mnogobrojnim okrutnim i tragičnim zločinima nad Hrvatima i Srbima. ICTY je pak prvi put označio mudžahedine kao zločince nad nemuslimanima u optužnici protiv generala Alagića i Hadžihasanovića.

I mada je general Hadžihasanović u procesu optužbe protiv generala Tihomira Blaškića tvrdio da su mudžahedini bili izvan njegove nadležnosti kao zapovjednika Trećeg korpusa Armije BiH, jer su bili paravojna postrojba, mnoštvo je suprotnih dokumenata.

A da je Saudijska Arabija živo zainteresirana da se mudžahedinima ne sudi i da se ne otkrije njezina uloga u ratu u Lašvanskoj dolini vrlo lako je razumjeti. No, među onima koji su se našli na krivičnim prijavama za zločine nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini ima i državljana Saudijske Arabije.

Vojno tužilaštvo Viteza 10. studenoga 1994. godine podnijelo je krivičnu prijavu protiv 34 pripadnika postrojbi Arbije BiH među kojima je osam domaćih i četrnaest inozemnih mudžahedina.

"Crne kuće"

Krivična prijava podnesena je protiv Abu Maalija, zapovjednika odreda El Mudžahid, bliskog suradnika Osame bin Ladena, ali i Abu Hasana za kojega se navodi da je iz Saudijske Arabije. Oni su osumnjičeni da su izvršili zločin nad Hrvatima u selu Bobaši, općina Vitez, gdje je 18. rujna 1993. godine ubijeno petnaest Hrvata, na okrutan način usmrćen je Ljuban Bobaš, a dio civila zatvoreno je u "crne kuće" u Krušćici i mučeno na razne načine.

A vrlo je upitna politička uloga Suadijske Arabije u BiH. Teško je shvatiti kako se princeza te zemlje mogla prihvatiti pokroviteljstva nad svečanošću otvaranja velebnog Islamskog centra u Bugojnu, jer se zna da je izgrađen na tuđoj, Hrvatima otetoj zemlji.

Nije nimalo, pak, bilo diplomatski mudro kada je Saudijska Arabija u prigodnoj propagandnoj brošuri Bugojno predstavljala svjetskoj javnosti kao grad bez Hrvata. A zna se da je Bugojno bilo mučilište Hrvata i da je u njemu provedeno, doslovce, etničko čišćenje nad Hrvatima.

Iz svih spomenutih razloga teško je ne sumnjati u neovisnosti i objektivnost Haaškog tribunala. A Verges ide i dalje. On sumnja u legalnost Haaškog suda jer ga nije osnovala Skupština UN-a, već njezin izvršni organ Vijeće sigurnosti, teško je opravdavati da djeluje retroaktivno, a osnovan je 1993. godine, s time da obuhvaća zločine od 1. siječnja 1991. godine.

On smatra da je nedopustivo da Sud ima i zakonodavnu vlast, jer Haaški tribunal sam poništava postojeću i utvrđuje novu proceduru. A diže i glas protiv uvođenja instituta svjedoka kojemu se ne vidi lice pa optuženik i njegova obrana ne znaju o kome se radi, kao i to da tužiteljstvo nije dužno obrani predočiti svoje dokumente.

Upitne presude

A u svemu ovome mnogo što je upitno. Međutim, neupitne su žrtve i njihovo dostojanstvo traži da se otkriju i osude zločinci. Kad je riječ o ICTY-ju, mnogo je sumnji i upitnosti. Upitne su čak i sudske presude pa se poništavaju. Osobito su upitni mnogi svjedoci i podmetnuti dokumenti.

Ali žrtve su neupitne i svakom novom ekshumacijom i sudskom ekspertizom potvrđuje se ono što već znamo. I dostojanstvo žrtava traži da ICTY djeluje neovisno i uz uvažavanje digniteta onih koji su živote izgubili nevini i bez suda i prava na obranu.