Jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica odbio je ostavku načelnika Glavnog stožera Vojske Jugoslavije generala Nebojše Pavkovića. Smjene u vojnom vrhu odlučno traži dio vladajuće koalicije DOS zbog pritisaka međunarodne zajednice za punu suradnju s Haagom poput nedavne odluke američkog Kongresa, koji time uvjetuje pomoć Beogradu. Za obećanih 115 milijuna dolara Amerikanci su zadali i rok: do 31. ožujka beogradske bi vlasti trebale predati tražene dokumente i optuženike. Time bi Haaški sud, kojem će upravo tih dana UN određivati novi proračun, mogao napokon početi suđenje svim Miloševićevim suoptuženicima u trima balkanskim ratovima: u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.

Jugoslavenski je predsjednik odluku, koju u DOS-u nisu očekivali, obrazložio već poznatom "domoljubnom" retorikom. "Pavković je predano branio zemlju u vrijeme NATO agresije", a zahtjevi za smjenu stižu od "onih koji žele da se hitno suočimo s prošlošću i doživimo katarzu", kazao je prekjučer Koštunica. Tvrdi da SRJ želi dobre odnose s NATO-om, ali ne one "temeljene na zaboravu". To bi, kaže Koštunica, trebao shvatiti i američki Kongres, koji inzistira na smjeni u vrhu VJ.

Ta stajališta sve očitije ne dijele Koštuničini partneri. Šef jugoslavenske diplomacije i čelnik Građanskog saveza Goran Svilanović istog je dana, na svojoj tiskovnoj konferenciji, rekao da je smjena vojnog vrha "prijeko potrebna". "S Pavkovićem na čelu vojske nemoguć je ulazak SRJ u Partnerstvo za mir", rekao je Svilanović, koji tvrdi da razlog za smjene nisu "uvjeti sa strane, nego realna potreba za promjenama". Svilanović otvoreno zagovara punu suradnju sa sudom u Haagu, što znači izručenje svih traženih osoba. Premijer srbijanske vlade Zoran Đinđić najavio je ranije ovog tjedna izručenje ili predaju svih jugoslavenskih optuženika Haaškom sudu u sljedećoj godini.

Premda za Nebojšu Pavkovića nije objavljena haaška optužnica, smatra se najizglednijim putnikom u Haag zbog uloge u ratu na Kosovu. Za ratne zločine iz 1999. godine već je optužen Slobodan Milošević i srbijanski predsjednik Milan Milutinović, srbijanski ministar unutrašnjih poslova Vlajko Stojiljković i tadašnji načelnik Glavnog stožera VJ general pukovnik Dragoljub Ojdanić. Te 1999. Pavković je zapovijedao Prištinskim korpusom, potom i Trećom armijom na Kosovu. Milošević ga je nakon prestanka NATO-ova bombardiranja postavio za načelnika Glavnog stožera. Tu se do danas održao unatoč svrgavanju Miloševića. Tada je i zadužio novu vlast zadržavši vojsku u vojarnama, čime je izravno pomogao ustoličiti Koštunicu za Miloševićeva nasljednika.

Pitanje smjene generala Pavkovića samo je jedan u nizu sukoba jugoslavenskog političkog vrha, koji tinja od rušenja Slobodana Miloševića. Iako DOS još formalno postoji kao koalicija stranaka koja vlada Srbijom i SRJ, u stvarnosti Koštuničina Demokratska stranka Srbije (DSS) djeluje kao samostalni politički subjekt, koji je često na suprotnoj strani od ostatka DOS-a, što ga predvodi Demokratska stranka (DS) srbijanskog premijera Zorana Đinđića.

Kriza unutar DOS-a eskalirala je prije dvadesetak dana pri izlasavanju Zakona o radu u Skupštini Srbije. Tada je DSS, koji je podržao zastupnik Miloševićeva SPS-a te Šešeljeva SRS-a, glasovao protiv Zakona o radu koji je predložila srbijanska vlada. Na zahtjev DOS-a smijenjen je predsjednik Skupštine Srbije Dragan Mariščanin, potpredsjednik Koštuničina DSS-a, a zakon je ipak izglasovan. Članovi DSS-a potom su napustili vladu Srbije. Budući da su na čelne pozicije u SRJ ljudi postavljani prema političkom ključu, svaka smjena izaziva teške političke podjele. Tako je i pri nedavnoj smjeni generalnog direktora Javnog poduzeća Rudarski bezeni Kolubara Vladana Jovičića, inače člana DSS-a, ponovno došlo do teških političkih optužaba i podjela između DSS-a i ostatka DOS-a. Ista se podjela dogodila i u vezi s prijedlogom zakona o suradnji s Haaškim sudom.

DOS se definitivno podijelio na reformski dio, koji predvode DS, Građanski savez te ostale proeuropske stranke, i na konzervativniji i nacionalistički Koštuničin DSS. Iza svega ipak se krije borba između dviju najjačih stranaka DSS-a i DS-a te dvojice predsjednika tih stranaka, Koštunice i Đinđića, za prevlast u zemlji. Na svakoj poziciji, pa i onoj u vojsci, dobro je imati svoga čovjeka.

DSS se zalaže i za prijevremene izbore u Srbiji, koji bi se vjerojatno i dogodili da Europa i SAD, prema informacijama objavljenima u srbijanskim medijima, nisu poručili kako je prerano za nove izbore u zemlji koja još nije dovršila reformske procese. Prema posljednjem istraživanju javnog mnijenja, jedinstveni DOS na izborima dobio bi više od 50 posto glasova, a ako bi stranke samostalne izašle na izbore, DSS bi dobio 17 posto, DS 15 posto, a Koštunica je i dalje najpopularniji političar u zemlji.