POGLED UNATRAG BURNA POVIJEST NAJJAČEG OGRANKA HRVATSKE SOCIJALNO-LIBERALNE STRANKE

Jedan od osnovnih postulata Hrvatske socijalno-liberalne stranke, pa tako i njezina splitskog ogranka, jest da osuđuje dva totalitarizma koja su Hrvatsku u 20. stoljeću koštala milijune žrtava, a to su fašizam i komunizam. Ograđujući se, dakle, od ekstrema lijeve i desne provenijencije socijalliberalna stranka svrstala se u centar, ali, kako se to voli reći u posljednje vrijeme, dopušta da joj se klatno njiše umjereno na obje strane, ne dotičući krajnje točke.

Splitskom ogranku u njegovoj skoro 12-godišnjoj povijesti nikada se klatno nije primaklo toliko desnom kraju kao proteklih mjeseci. Ta je činjenica prouzročila i do sada najveću krizu u ogranku, premda se aktualnu situaciju ne bi smjelo promatrati odvojeno od unutarstranačkih zbivanja i borbe za prevlast u stranci. Splitski je HSLS od svog osnutka u veljači 1990. godine do danas zadesilo nekoliko potresa, napuštali su ga ugledni članovi na istaknutim pozicijama iz različitih razloga; bilo zbog neslaganja sa samom filozofijom liberalizma, bilo zbog raskola u stranci na razini države, bilo iz čisto privatnih interesa. Do sada se stranka uspjela iz neugodnih situacija izvlačiti više-manje bez značajnijih posljedica po izborni rezultat, međutim pitanje je koliko će sreće u tom pogledu imati ovaj put. Osim toga, nije nebitno napomenuti da je posljednja kriza uslijedila nakon što je splitski HSLS prvi put od osnutka samostalno izašao na izbore s vlastitom listom.

Na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, brzo nakon osnivanja, HSLS je pred birače izašao u sklopu Koalicije narodnog sporazuma i kao stranka osvojio nekoliko vijećničkih mandata u tadašnjoj Skupštini općine Split. U tih nekoliko mjeseci član HSLS-a bio je i današnji splitsko-dalmatinski župan dr. Branimir Lukšić koji je poslije izbora napustio stranku.

Sugerirao sam tada da se HSLS preimenuje kao stranka jer sam se bojao da hrvatski narod neće prihvaćati liberalizam kao filozofiju. Kao katolički intelektualac koji je pisao kritike liberalizma nisam mogao pripadati stranci koja prihvaća filozofiju liberalizma po kojoj je sloboda isključiva i vrhovna vrijednost. Liberalizam smatra da je istina relativna, a sloboda apsolutna, a ja pak smatram da apsolutna sloboda može voditi u apsolutnu tiraniju, kaže dr. Lukšić smatrajući da slobodu trebaju pratiti istina, ljubav i solidarnost. Dr. Lukšić se prisjeća kako je tada predlagao da se HSLS nazove Hrvatskom republikanskom strankom.

Bilo kako bilo, nakon izbora 1993. godine nastupa zlatno doba splitskoga HSLS-a. Na izborima u koaliciji s HNS-om i HSS-om odnosi pobjedu. Tada su splitski socijalliberali inaugurirali model koalicija stranaka centra koji se pokazao vrlo uspješan i zapravo sve do 3. siječnja na sebe, kao glavnu oporbenu stranku, skreće pažnju HDZ-a. Pod socijalliberalnim kišobranom stasale su i razvile se u Splitu HNS i HSS, a zajedno s HSLS-om 1997. godine na vlast se vraća i SDP.

Vladavina HSLS-a potrajala je svega dvije godine-do 1995. i Vlaka slobode kada je HSLS-ov gradonačelnik mr. Nikola Grabić prešao u HDZ. Premda njegovo napuštanje stranke nije moglo donijeti prevagu na HDZ-ovu stranu, već su to svojim prelaskom učinila petorica vijećnika (jedan iz HSLS-a te po dva iz HNS-a i DA), ipak se gubitak vlasti HSLS-a, HNS-a i HSS-a vezao uz mr. Grabića. Nepotvrđena je priča da su neki drugi vijećnici iz HSLS-a pokušali prijeći u HDZ prije Grabića, ali im ta stranka više nije imala što ponuditi ili nije htjela. Neplanirani povratak u opoziciju na pola mandata prvi je krizni trenutak u dotadašnjoj povijesti HSLS-a, ali za posljedicu nije imao krizu odnosa unutar stranke. Dapače, postupak prebjega je jednodušno osuđen, stranka je svoj daljnji rad temeljila na obrušavanju na političke konvertite i jedva čekala izbore 1997.

U predizbornoj koaliciji s HNS-om i dogovorenom postizbornom koalicijom s SDP-om, HSLS ponovo osvaja vlast u gradu i daje po drugi put gradonačelnika. Ovaj put, poučeni iskustvom, odlučili su se za provjerenog stranačkog dužnosnika i saborskog zastupnika Ivana Škarića. Koalicija s SDP-om bio je hrabar iskorak splitskog HSLS-a koji je imao posljedice za cijelu državu. Međutim, te 1997. godine HSLS u državi puca na dva dijela zbog pitanja treba li ili ne koalirati na lokalnoj razini s HDZ-om. Splitski ogranak, koji je "doma" koalirao s SDP-om, zalagao se za slobodu drugih da koaliraju s HDZ-om i priklonio se opciji o autonomiji ogranaka koju je zagovarao Dražen Budiša.

Nakon što sam dovršio sve poslove kao predsjednik Izborne komisije 7. sabora HSLS-a, uputio sam novoizabranom predsjedniku Draženu Budiši obavijest o napuštanju stranke i između ostalog naveo da je razlog tome prije svega raskol stranke mimo mojeg nastojanja, volje i očekivanja te okolnosti da mi je politička opcija nove Liberalne stranke po mojem ljudskom ustrojstvu i svjetonazoru očito bliža i uvjerljivija, kaže dr. Tukić. On se prisjetio da je u "Izbornom vodiču kroz 7. sabor", dakle pred sam sabor, pored ostalog napisao: "Manipuliranjem političkim i statutarnim ’argumentima’, racionalnim i iracionalnim pristupima, protagonisti su se prikazali kao borci za golu vlast, a taj stil i praksa dobili su gorljive pristaše u ograncima i županijskim tijelima. S ovim se ’kapitalom’ ide na 7. sabor HSLS-a. Pobjednik u ovakvom nadmetanju bit će u prilici ustanoviti gubitak povjerenja i razočaranja naših članova, simpatizera i birača. Najveću štetu će imati HSLS i liberalna opcija na hrvatskom političkom prostoru."

To su za nas bili prije svega "trgovački", a ne politički dogovori. Na sjednici Velikog vijeća od 28. lipnja 1997. godine jedan od protagonista takve politike je inzistirao na potvrđivanju zaključka po kojem se ne zabranjuje participacija HSLS-a u vlasti na lokalnoj razini niti s jednom strankom. Taj zaključak je potvrđen i dao je legalitet takvim postupcima, kaže dr. Tukić ističući kako tijekom vremena postaje sve jasnije da je disolucija bila neminovna. Pri tome, ističe, nije bio dominantan sukob ličnosti već fluktuirajuća politička i interesna stajališta, prije svega pragmatična, koja su postala s vremenom sve očitija. Iako nije postojalo racionalno opravdanje za sazivanje 7. sabora samo tri mjeseca prije roka stvorena je takva atmosfera da je to izgledalo kao jedino i pravo rješenje, prisjeća se dr. Tukić ističući kako je prava prepreka takvoj politici bio Vlado Gotovac.

Sve u svemu, splitski HSLS se uspio izvući i iz te krize "nametnute izvan Splita". Dolazi 1998. godina i još jedan povijesni trenutak u kojem su splitski haeselesovci odigrali važnu ulogu. Na inicijativu splitskog ogranka i Ivana Škarića u kolovozu SDP i HSLS dogovaraju suradnju na nivou države za predstojeće parlamentarne izbore. Rezultat je poznat — osvajanje izbora i smjenjivanje HDZ-a 3. siječnja 2000. godine, a prethodio mu je rastanak Ante Škelje, tadašnjeg dopredsjednika Županijske skupštine i splitskog HSLS-a.

Je li splitski SDP nakon siječanjskog uspjeha prebrzo otpisao splitski HSLS ili ne, nije više ni važno, činjenica je da socijalliberali odlučuju samostalno izaći na izbore i testirati svoju realnu težinu na političkoj sceni. Rezultatom su uglavnom zadovoljni — osvojeno je 15 posto glasova i četiri vijećnička mjesta, a za peto im je nedostajalo 0,3 posto glasova. Druge značajne stranke koje su išle u koalicijama na izbore osvojile su pet mandata u Vijeću. HSLS sa svoja četiri vijećnika shvaća da ima izuzetnu vrijednost u gradu i ističe ponudu da će ići s onima koji HSLS-u omogućuju gradonačelnika. HDZ i Hrvatski blok na to pristaju, Izvršni odbor socijalliberala jednoglasno tu koaliciju podržava i HSLS-ov gradonačelnik Ivan Škarić formira tehničku vladu. Tada nastupa treća, do sada najjača kriza unutar ogranka, iako je tehnička vlada formirana na načelima opredjeljenja stranke o autonomiji ogranaka.

Po mome mišljenju sukob počinje onog trenutka kad Dražen Budiša podnosi ostavku na mjesto predsjednika stranke i kada, u možebitno novoj raspodjeli karata, svi vide svoju šansu, smatra mr. Petar Krolo, dopredsjednik ogranka Split. U novonastaloj situaciji, nastavlja mr. Krolo, očito je da se dio ogranka opredjeljuje za koncepciju koju zagovara v.d. predsjednika Jozo Radoš, a drugi, veći dio čeka sabor stranke i povratak Dražena Budiše. Mr. Krolo smatra da je Luka Podrug, čelnik HČSP-a i donedavni kandidat za zamjenika splitskoga gradonačelnika, stjecajem unutarstranačkih okolnosti postao tema koja nepotrebno opterećuje stranku.

Podrug je sam nudio rješenja koja su ga isključivala iz izvršne vlasti. Očito je, dakle, da su u pitanju problemi druge vrste i da se radi o borbi za prevlast u ogranku, smatra Krolo dodajući kako ogranak koaliranjem s Hrvatskim blokom nije izašao izvan zadanih okvira već je ostao na načelu o autonomiji ogranaka i stajalištu iznesenom u deklaracijama Sabora HSLS-a da se odbacuju oba ekstremizma. Dopredsjednik ogranka ipak misli da se dio članstva, nakon izjave predsjednika ogranka Miroslava Buličića o politici kao biznisu, udaljio od izvornih načela liberalizma koje su zagovarali pokojni Gotovac i Velimir Terzić te Dražen Budiša.