Hrvatskoj je nužna politička stabilnost - za izlazak iz ekonomske krize, za uredan tijek započetih reformi, za demokratsko normaliziranje države. Ali političku stabilnost, po svemu sudeći nije moguće očekivati ni iduće godine. Štoviše, špekulira se da bi 2002. Hrvatska mogla ponovo na izbore. Dio opozicije otvoreno ih traži, dio stranaka vladajuće koalicije također se namješta za novo dijeljenje karata.

Na mogućnost održavanja prijevremenih izbora upućuje ponajviše nestabilnost u vladajućoj koaliciji. Dvije godine petorka je potrošila pokušavajući posložiti svoje rogove u vreći, ali unutarnja im je kohezija u silaznoj putanji. Budišin udar moguća je bomba s odgođenim paljenjem. U prilog prijevremenim izborima govorila bi i okolnost da Vlada nije uspjela zaustaviti ekonomski i socijalno negativne trendove, pa je evidentan pad povjerenja i rast razočaranosti njenih birača.

Protiv prijevremenih izbora najviše se navode dvije činjenice - prvo, na izbore bi se izgubilo nekoliko dragocjenih mjeseci, što je za Hrvatsku u ovom trenutku luksuz; i drugo, izbori bi generalno najvjerojatnije preslikali sadašnji odnos snaga, što ih de facto čini izlišnim. Protiv govore i dvije činjenice koje se uglavnom ne spominju. Prva je da Vlada nema s čim izaći pred birače. Novi mandat može se tražiti samo na nekom konkretnom programu, nikako ne na okolnosti da se vrijeme dosad uludo trošilo. Druga je, presudna, destimulirajuća činjenica da izbori u ovom trenutku ni jednoj od vladajućih stranaka ne bi odgovarali.

Tko će sastavljati buduću vlast, bez obzira kada će to biti, zavisit će ne samo od rezultata na biralištima, nego i od umijeća stvaranja saveznika. Otvaranje vrata za nova partnerstva - jedini je stvarni smisao prizivanja izvanrednih izbora. Naime, ako je rejting pojedinih stranaka u svojevrsnom statusu quo, pa se u tom pogledu ne mogu očekivati značajne promjene, moguće je promijeniti odnos između stranaka, drugačije ih iskombinirati, složiti nove saveze.

Raspisivanje izbora označilo bi kraj sadašnje vladajuće koalicije. I to kraj prirodnom smrću, nitko ne bi mogao biti optužen za ubojstvo. Nitko se ne bi morao bojati kažnjavanja javnosti, što bi bila neminovna posljedica nasilnog razbijanja petorke i što joj je sada jedan od važnih vezivnih elemenata. Novi izbori značili bi novi start, otvorenost za sve mogućnosti. U tom pogledu prijevremeni izbori odgovaraju samo HDZ-u koji se nada da bi konačno uspio snubiti neku ozbiljnu i dobro stojeću udavaču.

Prema istraživanjima javnog mnijenja, HDZ i SDP voze nekako rame uz rame, pa je pitanje koja će se od tih stranaka pokazati uspješnijom u nalaženju partnera. HDZ se još nije oslobodio ružnih repova, pa su u kombinaciju s njim spremni ući samo oni željeznog želuca. SDP je prije dvije godine sklopio pobjedničku koaliciju, u preuzimanju vlasti imao je brojne pomagače, koji su se s tom strankom nadali za Hrvatsku “novom početku”. U dvije godine vlasti uspio je razočarati i svoje prirodne saveznike. Nije pokazao umijeće okupljanja, ali njegovi iskusni lisci znaju umijeće vladanja. U tom pogledu između HDZ-a i SDP-a postoji velika sličnost. Može li to postati osnova za novo, otvoreno savezništvo?