Preuzimanje vlasti deseteročlane koalicije Alijanse za promjene bez sumnje je događaj godine u BiH. Njezino formiranje, uz preusudnu pomoć zapadnih diplomata i izborni inženjering preko misije OESS-a, bio je preduvjet da nakon 10 godina tri nacionalne stranke SDA, HDZ i SDS, kao nikad formalizirana koalicija, napuste vlast. No, očekivane i potrebne promjene izostale su i nakon dolaska Alijanse na vlast.

Naime, nacionalne su stranke i dalje na vlasti. SDP Zlatka Lagumdžije zauzeo je mjesto SDA, a SDS ponovno vlada u Republici Srpskoj. Jedino je HDZ izbačen iz izvršne vlasti. Pokazalo se da koalicija u Federaciji naginje bošnjačkim interesima, a rijetki predstavnici hrvatskih stranaka s vremenom su potpuno marginalizirani. Vjeruje se samo Hrvatima iz SDP-a, a ostali su na žestokom udaru bošnjačkih političara i medija, naročito NHI-jevi ministri Nikola Grabovac i Mijo Anić.

HDZ-ov pokušaj da zajedno s nekoliko malih političkih stranaka nađe odgovor na izbacivanje legitimnih hrvatskih predstavnika iz federalnih i državnih institucija, preko uspostave hrvatske samouprave, raspuštanja HVO-a i samovoljnog napuštanja Jelavića iz Predsjedništva BiH, pokazao se kao pogrešan i neučinkovit. Hrvati su ostali bez svojih predstavnika u parlamentima, dakle, bez mogućnosti da se čuju njihova stajališta. Mnogi visoki časnici HVO-a suspendirani su i ostali bez posla, međunarodna administracija je nasilno raskopala Hercegovačku banku, a federalna vlada je preko svojih carinskih i poreznih uredbi gospodarstvo hrvatskog naroda dovela u vrlo teško stanje.

Predstavnici Alijanse kao najveći uspjeh svoje jednogodišnje vladavine ističu bolju suradnju s međunarodnom zajednicom (koja ove godine nije pomogla BiH ni jednim dolarom), a kao veliki nedostatak neprovođenje odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda u BiH. Pritom ne navode krivce jer su oni u njihovim redovima. Upravo Alijansa to treba provesti kroz parlamente u kojima ima većinu. No, kad bi to jasno kazala, onda bi u pitanje došao sam njen opstanak jer u njoj sudjeluju i srpske stranke koje se žestoko protive provedbi te odluke. Ona doslovce znači pretvaranje RS u multietnički entitet, a ne ekskluzivnu srpsku republiku kakva je sada. Naravno da to znači bitnu promjenu Daytonskog sporazuma, čiji su sada odjednom najveći zagovornici radikalne nacionalističke stranke u RS.

Ni Wolfgang Pertitsch, kao najviši predstavnik međunarodne zajednice, nema snage zaprijetiti da će, ne provede li se ta odluka, suspendirati postojeću vlast i političare u RS, pa i dovesti u pitanje sam njezin opstanak, kao što je za mnogo manje grijehe suspendirao gotovo cijelu hrvatsku vlast.