Stavljajući današnju situaciju u biblijske motive kada se Sveta Obitelj bijegom u Egipat morala spašavati od Herodove ruke, nadbiskup Bozanić u svojoj je propovijedi istaknuo kako svijet i društvo u kojemu živimo pridonose da ljudi budu uspavani i da ih razne promidžbe, pomodna kretanja, navike i komprimisi guraju u malodušnost ili nesigurnost. Nasuprot tome, Sveta Obitelj kršćanima postaje uzor, a razlog njihove spremnosti za življenje najtežih prognaničkih iskustava jest vrijednost, rekao je nadbiskup Bozanić.

Naglasio je stoga kako naš naraštaj neće ni moći ni smjeti zaboraviti kako su hrvatski prognanici čuvali svoje vrijednosti vjere, kulture, zajedništva, noseći sa sobom možda samo vrećicu, ali ne zaboravljajući ono što im je čuvalo kršćanski identitet.

Pri kraju svoje propovijedi nadbiskup Bozanić je istaknuo kako Crkva, i onda kada su joj drugi nametali progonstvo, kada su je udarali, prešućivali, lažno optuživali, nije bila tužna Crkva, nije se pokolebala, pokleknula ili šutjela.

— Crkva zna biti sugovornica kada se s njome želi razgovarati, ali i glasnogovornica kada se drugima oduzima glas. Šutljiva Crkva ne postoji. Može joj se oduzimati mogućnost govora, pogrešno prikazivati njezinu riječ, ali joj se ne može oduzeti mogućnost svjedočenja ljubavi — poručio je nadbiskup Bozanić završivši svoju propovijed riječima kako "istina praćena ljubavlju, uvažavanjem i dobrotom, može liječiti rane naše prošlosti, mijenjati na dobro naše obitelji, povezivati našu nacionalnu zajednicu i ostvarivati boljitak svakoga čovjeka i građanina naše domovine i svijeta, te da se o toj istini ne može pregovarati ni sa kim, ni po cijenu napada, niti progonstva".