«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

09. listopada 2006.

 

ZLOČINAČKA ULOGA TOTALITARNE TAJNE SLUŽBE «KOS» U RATU PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE (5)

 

 

Operacija KOS-a  «Labrador» i Tuđmanov čudan odnos prema agentima «KOS-a»

 

Kada je početkom devedesetih godina 20. stoljeća «KOS JNA» obavještajnom operacijom «Labrador» pokušao destabilizirati hrvatsku državu terorističkom akcijom miniranja židovskog groblja na Mirogoju u Zagrebu, i dezinformacijskom propagandom prikazati Hrvatsku u inozemstvu kao profašističku, u mrežu hrvatske obavještajne službe pala je grupa operativaca (agenata) jugoslavenske vojnoobavještajne službe «KOS», Radenko Radojčić, Ivan Sabolović, i Traživuk iz grupe «Labrador». Kosovac Ivan Sabolović je čak radio u antiterorističkom odjelu hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). Iako ih je hrvatsko pravosuđe optužilo za zločin terorizma i špijunažu, na Tuđmanovu zapovijed i pritisak su u prosincu 1991. pušteni iz pritvora i razmijenjeni za zarobljenog hrvatskog emigranta Antona Kikaša (koji je «JNA» pao u ruke kada je unajmljenim afričkim ugandskim avionom sletio na vojnom dijelu aerodroma Pleso u Zagrebu, kojega je držala «JNA», u kojemu je prevozio oružje za hrvatsku obranu koju je kupio na svjetskom crnom tržištu). Razmjenom tri agenta «KOS-a» za Kikaša je, ne samo pogažen hrvatski zakon, nego kosovci iz operacije «Labrador» uopće nisu bili ratni zarobljenici da bi mogli biti razmijenjeni, nego su bili špijuni i agenti strane vlade (u ovom slučaju obavještajni agenti Jugoslavije). Iako je Tuđmanov zamjenik Josip Manolić tvrdio 1. prosinca 2002. u emisiji Hrvatske televizije (HRT) «Nedjeljom u dva» kako je špijunsku grupu «Labrador» iz hrvatskog zatvora pustio Gojko Šušak, istina je kako ih je pustio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a njegovu zapovijed izvršili su Manolić te Josip Boljkovac i Slavko Degoricija (uz pomoćnike Zdravka Mustača, Manolićeva zamjenika, i Stjepana Hercega, bivšeg državnog odvjetnika RH), sve visoko pozicionirani dužnosnici HDZ i dužnosnici hrvatske države. Boljkovac je bio bivši oficir jugokomunističke političke policije OZN (Ozne), i prvi ministar Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Manolić je bio načelnik hrvatske obavještajne službe SZUP. (Predstojnik Manolićevog ureda SZUP bio je Zdravko Mustač). Ministar unutarnjih poslova i dužnosnik odgovoran za sigurnost hrvatske države, Josip Boljkovac, pustio je iz hrvatskog pritvora ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana, koji je u organizaciji srbijanske vlade Slobodana Miloševića 1990. pohodio Hrvatsku i naoružavao izmanipulirane hrvatske Srbe u tzv. «Krajini», zajedno sa Goranom Hadžićem. Sa svojim paravojnim četničkim jedinicama (tzv. «Arkanovi tigrovi»), koje su bile dio Ministarstva unutarnjih poslova Srbije, Ražnjatović «Arkan» terorizirao je i ubijao hrvatsko pučanstvo u zaposjednutoj istočnoj Slavoniji, Vukovaru i Baranji (u Erdutu je imao svoj vojnički logor za obuku «Arkanovih tigrova») i muslimansko pučanstvo u Bosni. Poznati primjer je televizijski snimak iz, od «JNA» i srpske paravojne soldateske, okupiranog bosanskog grada Bijeljine 1992. kada pripadnik «Arkanovih tigrova» udara nogom u glavu civilnu osobu koja nepomično leži na podu, te scena kada Karadžićeva suradnica Biljana Plavšić u obraz ljubi Arkana zbog njegovih «herojskih djela» u Bijeljini (kada su srpski ekstremisti izvršili etničko čišćenje muslimanskih građana). Biljanu Plavšić je međunarodni sud ICTY optužio za genocid i ratni zločin, a ona je 2002. javno pred Haaškim sudom priznala da je sudjelovala u planiranju i poticanju zločina za koje ju je međunarodni tribunal optužio. Godine 2003. osuđena je od Haaškog tribunala na 11 godina zatvora zbog počinjenih ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji. Blaga kazna, koju je»krvava» Biljana dobila, bila je zato tako blaga, što je na suđenju kao optužena dala izkaz protiv optuženog balkanskog krvnika Slobodana Miloševića.

Vođu pobunjenih Srba Gorana Hadžića (bivši skladištar) je prvi hrvatski predsjednik preko ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske također pustio da se vrati u Srbiju, otkud se ponovo vratio na okupirani teritorij Republike Hrvatske gdje je vršio zlodjela protiv hrvatskog naroda (Nakon puštanja iz hrvatskog pritvora postao je visoki funkcioner u okupiranom Vukovaru.)

 

Bivši djelatnik «KOS-a JNA», Čandić, je prilikom svjedočenja na Haaškom sudu opisao kako je u sklopu antihrvatske propagande televizija korištena u operaciji «Opera» da bi se snimke stradalih Hrvata u ratu s područja Slavonije plasirale kao «srpske žrtve hrvatskih zločina». Obavještajna operacija «Opera» bila je produkt odjeljenja KOS za propagandni rat.) Svjedok Mustafa Čandić je također rekao kako je bivšeg vojnog savjetnik prvog hrvatskog predsjednika, i generala ratnog zrakoplovstva Hrvatske vojske (HV), Imra Agotić, koji je prije raspada Jugoslavije bio aktivni oficir «Kontraobavještajne službe» u zagrebačkoj vojnoj oblasti JNA, sa dužnosti u «Kontraobavještajnoj grupi» (KOG) smijenio načelnik odjela sigurnosti jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, pukovnik JNA Rakočević, jer Agotić, koji se na početku hrvatskog rata za nezavisnost stavio na raspolaganje hrvatskoj vladi, nije htio vrbovati suradnike u vrhu vlasti u Zagrebu, za špijunažu u korist Beograda.

 

U razgovoru za bosanskohercegovački tjednik «Slobodna Bosna» u studenome 2001. je bivši major «Kontra-obavještajne službe JNA», Mustafa Čandić, ispričao detalj oko raketiranja Banskih dvora 1991. kada se u zagrebačkoj palači vlade nalazio Predsjednik Tuđman s tadašnjim jugoslavenskim premijerom Antom Markovićem i hrvatskim premijerom Stipom Mesićem. «Cilj ovog zračnog napada je bio da u Hrvatskoj nitko nikome ne vjeruje. Zapovijed za napad, koji je izveden navođenom zrakoplovnom raketom, došla je od jugoslavenskog general-štaba. Pilot Ivan Dopuđa trebao je odjednom ispaliti sve četiri rakete», ali, po Čandićevom svjedočenju, «ispalio je samo prvu i pogodio prozor, točno kao čašu, okrenuo je avion i odletio natrag u Bihać. Sjećam se da ga je Slobodan Jeremić, šef zrakoplovne potpore, jako kritizirao i rekao da je to neoprostiva pogreška.»

 

Komentar: Postoji mogućnost da je zračni napad na Banske dvore bio planirani politički atentat u kojemu je trebalo biti fizički likvidirano političko vodstvo hrvatske države, ili pak samo upozorenje, jer, sljedeći dan je Sabor Republike Hrvatske konačno i definitivno (po drugi puta u roku od tri mjeseca) proglasio hrvatsku nezavisnost od Jugoslavije (SFRJ). Također postoji mogućnost da je cilj napada bio Ante Marković, koji je tada bio u posjetu kog Predsjednika Tuđmana. Marković se navodno suprotstavljao upadu Miloševićeva režima u platni sustav SFRJ, kada je Miloševićev režim otuđio dvije milijarde američkih dolara s kojim je financirao rat. (Kraj komentara)

 

Za bivšu televiziju YUTEL, koja je početkom rata emitirala iz Sarajeva, je isti kasniji haaški svjedok optužbe protiv Miloševića, Mustafa Čandić, rekao da je tu jugoslavensku televiziju osnovao «KOS» kako bi preko nje mogao lansirati svoje dezinformacije u psihološko-propagandnom ratu protiv vlade u Sarajevu te je munjevitim ratom trebalo Bosnu i Hercegovinu dovesti u sastav krnje Jugoslavije (Srbija plus Crna Gora). (Vodeći novinar YUTELA  u Sarajevu, bivši dugugodišnji voditelj središnje emisije vijesti TV Beograd, Hrvat Goran Milić, postao je u Tuđmanovoj Hrvatskoj vodeći novinar i urednik na Hrvatskoj televiziji.)

 

(U sljedećem nastavku feljtona: Kosovac Franjo Tuđman?)