«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
8. listopada 2006.
OSMI LISTOPADA - DAN NEOVISNOSTI ILI
KAKO SMO VAS PREVARILI!
U Dnevniku Hrvatske televizije na dan 8. listopada
2006. je urednik i spiker Zoran Šprajc postavio u uvodnom dijelu ove
informativne emisije pitanje, zašto građani Republike Hrvatske dan 8.
listopada, Dan neovisnosti, ne percepiraju kao državni praznik koji se u drugim
državama proslavlja uz punu svijest stanovništva o značajnosti takvog jednog
dana. Amerikanci, primjerice na državni praznik 4. srpnja obilježavaju i slave
svoj Dan nezavisnosti, kada je parlament Sjedinjenih Američkih Država 1776. u
gradu Philadelphiji proglasio otcjepljenje 13 sjeverno- američkih kolonija od
Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije, i nezavisnost navedenih 13 kolonija
koje su proglašene Sjedinjenim Američkim Državama. Moglo bi se reći, Amerikanci
imaju isti dan i dan nezavisnosti i dan državnosti. (Mogli bismo Šprajcu
ironično replicirati: da je vaša medijska kuća manje emitirala titoističkih
emisija i manje emisija i vijesti o «anitfašističkim proslavama» obljetnica
partizanskih jedinica, bivših boljševika i polit-komesara, a više emisija o
Domovinskom ratu i obljetnicama, ako ne već jedinica Hrvatskih obrambenih snaga
(HOS), onda hrvatske policije i Zbora narodne garde i gardijskih brigada, možda
bi hrvatski građani postali svjesniji svoga Dana neovisnosti?) Isto pitanje je
voditelj Dnevnika Šprajc postavio predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru
Šeksu, koji je krivnju za slab mentalni odziv hrvatskih građana za proslavu
Dana neovisnosti objasnio kako je bivša Račanova koalicija ukinula bivši
državni praznik Dan državnosti od 30. svibnja i uvela 8. listopada, a dan 30.
svibnja pretvorila u spomendan, dok je 8. listopada proglasila državnim
praznikom Dana neovisnosti, te da je to, po Šeksu, bilo nepravedno, jer da su
ljudi dan državnosti od 30. svibnja prigrlili svojemu srcu, i da je promjena
datuma državnih praznika zbunila Hrvate što je navodno dovelo do
nezainteresiranosti za, u biti najvažniji državni praznik jedne države, rekao
je Šeks. (Što sprečava Šeksa da ponovo uvede Dan državnosti 30. svibnja, pa ima
saborsku većinu?)
Račanova koalicija je sa državnim praznicima
napravila zbrku, a što bi se i moglo očekivati od bivšeg komunističkog ideologa
i bezličnog anacionalnog Račana, da ima osjećaj za bilo hrvatskog naroda ili
hrvatskih građana? Međutim, Šeks i njegov pokojni predsjednik su u svoje
vrijeme, sve što su napravili, postavili na krive noge, i u cijelosti prevarili
sve one koji su im na izborima povjerili svoje glasove, od 1990. do 2000.
godine, a kao što smo ovih dana i tjedana svjedoci, hadezeovci iznevjerili su i
glasove svojih birača iz 2003. godine, jer obećanje o ulasku RH u članstvo EU
2007. godine nisu uspjeli ispuniti, i to prije svega zbog vlastite krivnje jer
nisu provodili reformu pravosuđa, a upravo to je najveća zamjerka Europske
komisije koja je ulazak RH u EU odgodila zbog toga DO DALJNJEGA. Naime, kada je
Hrvatska stranka prava 1861. odmah nakon završetka rata tražila lustraciju
bivših komunista na državnim položajima (što je tražila i 1990. godne), Tuđmanova
propaganda proglašavala je Paragine pravaše «ekstremima». Danas se vidi da su
strahovitu korupciju u Republici Hrvatskoj izazvali bivši komunisti, a ne
«ekstremi». Ekstremima su se pokazale vlasti Franje Tuđmana, Ivice Račana i Ive
Sanadera jer nisu spriječili bujanje korupcije nego su je još i poticali u
tolikoj mjeri da je pitanje hoće li se RH uopće moći izvući iz velike krize,
ako korupcionaši i dalje ostanu na vlasti, a ostati će na vlasti sve dok je HSP
1861. pod medijskom blokadom Hrvatske televizije, NOVE TV i RTL Televizije! No,
iznad glavnih urednika tih sredstava javnog priopćavanja i njihovih
političko-ideoloških pokrovitelja ima više sile od one kojom oni upravljaju, te
batina ima dva kraja, drugovi! Postati ćemo svi zajedno svjedoci kako će se
Sanaderova vlada i njegov tzv. antikorupcijski team (skup korupcionaša) iz
petnih žila potruditi da velikim lažima amortizira fijasko pregovaranja s
Europskom Unijom. Krenimo redom:
Kao prvo, Dan neovisnosti može se nazvati i Danom
nezavisnosti, ali bivši partizani i jugokomunisti koji drmaju Republikom
Hrvatskom ne mogu niti izgovoriti riječ «nezavisnost», jer su im mozgovi
ideološki isprani i zatucani. Kao drugo, Franjo Tuđman je 30. svibnja dao
proglasiti Danom državnosti, iako to uopće nije bio dan hrvatske državnosti
nego dan kada se 30. svibnja 1990. sastao novoizabrani i prvi višestranački
Sabor Socijalističke Republike Hrvatske u kojemu je HDZ imao relativnu većinu.
Druga stvar je što su Šeks i gospoda umišljena, te misle da su oni nešto napravili
za suverenitet Republike Hrvatske. Da Franjo Tuđman nije imao oporbu u
Dobroslavu Paragi od 1990. do 1993. i poslije, RH danas možda više ne bi ni
postojala, a slavio bi se možda srpski Vidovdan kao dan «neovisnosti» ili
Lenjinov, pardon, Titov rođendan kao dan državnosti i mladosti. Radiospikeri
ponovo su na Dan neovisnosti 8. listopada 2006. ponovili laž koje im serviraju
instrumentalizirani urednici i glavni urednici, po kojoj je 8. listopada nastao
zahvaljujući 19. svibnju, odnosno referendumu iz 1991. godine. Međutim, tog
dana hrvatski birači nisu odlučivali o hrvatskoj nezavisnosti nego o tome hoće
li Hrvatska pristupiti savezu suverenih država (jugoslavenskoj konfederaciji),
ili ostati u državnom savezu (jugoslavenskoj federaciji). Crnogorci su ove godine
na referendumu odlučili o državnoj nezavisnosti Crne Gore, ali Hrvati 1991. ne!
Zašto? Zato što su Franjo Tuđman, Josip Manolić i Stjepan Mesić tada odlučili
Hrvatima podmetnuti kukavičje jaje. Republika Hrvatska nije po njihovoj
hazarderskoj politici trebala krenuti stopama nezavisnosti kao susjedna
Slovenija nego je s Miloševićevom Srbijom prvo trebala podijeliti Bosnu i
Hercegovinu i tek onda eventualno napustiti jugoslavenski savez. Tajni sastanak
u Karađorđevu između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, kada su se
dogovarali o podjeli BiH, bio je 27. ožujka 1991. godine, a referendum o
konfederaciji bio je 19. svibnja 1991. godine. Poslije se 25. lipnja 1991.
dogodio dan hrvatske nezavisnosti, jer je tog dana Sabor Republike Hrvatske,
tako se naime Hrvatski sabor tada zvao, donio ustavni zakon o otcjepljenju RH
od SFR Jugoslavije ili drugim riječima, donio je hrvatsku vrstu deklaracije o
nezavinosti Republike Hrvatske. Četiri dana poslije su prve tenkovske kolone
«JNA» prešle iz Srbije i Vojvodine u Hrvatsku i napale Republiku Hrvatsku.
Međutim, Europska Unija poziva Tuđmana s vodstvom jugoslavenske države i vojne
vrhuške «JNA» na sastanak na hrvatsko otočje Brijune, i traži od hrvatskog
vrhovništva da poništi hrvatsku deklaraciju o nezavisnosti od 25. lipnja 1991.
godine. Tuđmanu europski prijedlog odgovara, jer ako RH napusti SFRJ, propade
plan o podjeli BiH. Dana 7. srpnja 1991. Franjo Tuđman, Predsjednik Republike
Hrvatske, poništava ustavni zakon Sabora Republike Hrvatske od 25. lipnja odnosno
poništava odluku 160 parlamentarnih zastupnika i uvodi moratorij na hrvatsku
državnu nezavisnost na rok od tri mjeseca. (Tuđman je poslije kao izgovor uzeo
prozirni, lažni izgovor da je tromjesečni intermezzo iskorišten za nabavku
oružja, što je notorna laž jer nikakvo oružje za obranu RH od SFRJ i «JNA» i
Srbije nije nabavljeno. Jedino je Dobroslav Paraga s Antom Paradžikom nabavio
oružje za dragovoljce Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), i da nije bilo tog
oružja, Republiku Hrvatsku bi u ljeto 1991. odnio vrag!) Uglavnom, Tuđman je
pristao na tromjesečni moratorij za daljnje «mirovne pregovore» sa srpskim
četnicima i komunistima. Kada je istekao tromjesečni moratorij, dakle, 7.
listopada 1991. godine, sljedeći dan, 8. listopada 1991. godine se teatralni Šeksov
sabor ponovo sastao, glumeći opasnost, u podrumu upravne zgrade naftne tvrtke
INE u Šubićevoj ulici u Zagrebu, i ponovo izglasao ustavni zakon o otcjepljenju
RH od SFRJ odnosno raskidanje državno-pravnih veza RH sa SFRJ. Dan prije je
vrhuška «JNA» iz lovca-bombardera MIG-29 ispalila jedan raketni projetil
zrak-zemlja na Banske dvore u Zagrebu, sjedište hrvatske vlade gdje se nalazio
predsjednik Tuđman s Mesićem i jugoslavenskim premijerom Antom Markovićem na
ručku. Iako Predsjednik Mesić tvrdi da je on bio meta napada, jer, zamislite,
da je bio ubijen, na položaju predsjednika Predsjedništva SFRJ zamijenio bi ga
Miloševićev čovjek Kostić. Zamislite i to: Sabor RH je 25. lipnja 1991.
proglasio hrvatsku nezavisnost, a 7. srpnja 1991. je dotadašnji predsjednik
vlade Republike Hrvatske i predsjednik izvršnog odbora Hrvatske demokratske
zajednice Stjepan Mesić postao Predsjednik Predsjedništva SFRJ, pa tko je tu
onda lud, a tko pametan? Kakva hrvatska nezavisnost u režiji HDZ-a i Franje
Tuđmana? Tuđman je dana 25. lipnja 1991. godine samo nešto odglumio kako bi pred hrvatskim biračima ispalo kao
da nešto radi na hrvatskoj nezavisnosti, a sve je u praksi činio da s
Miloševićem podijeli BiH, te je zbog toga bio opsjednut dogovorom iz
Karađorđeva 1991. godine. (Saborski zastupnici su u Tuđmanovo vrijeme bili u
pravilu ljudi bez vlastite savjesti, puke glasačke mašine koji su na mig dizali
ili spuštali ruke, a drukčije nije ni danas, ako se malo bolje pogleda.) Zbog
svoje opsjednutosti dao je ubiti i hrvatske branitelje i organizatore obrane RH
i tadašnje Republike BiH Ante Paradžika i generala HOS-a Blaža Kraljevića i
osam stožernih časnika Hrvatskih obrambenih snaga.
Predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga
je 21. prosinca 1990. na Trgu bana Josipa Jelačića pred nekoliko tisuća
prosvjednika zahtijevao od Sabora RH da donese deklaraciju o hrvatskoj
nezavisnosti, a od rujna 1990. do
lipnja 1991. je HSP pod Paraginim vodstvom sakupila preko pola milijuna
potpisa na peticiju o hrvatskoj državnoj nezavisnosti.
Sve u svemu, 8. listopad kao Dan neovisnosti nastao
je kao produkt zahtjeva Europske Unije i sulude Tuđmanove kvazi-politike. Dan
državnosti i nezavisnosti bio bi 25. lipnja, a ne 8. listopada kada je to netko
izvan Republike Hrvatske tražio. Suverenitet se nalazi kod naroda, a ne kod
briselskih činovnika! To kao savjet budućim hrvatskim generacijama, jer ova
današnja generacija Hrvata je od aktualne političke «elite» (vlasti i saborske
opozicije) u cijelosti prevarena i postala žrtvom veleizdaje. Rezultati
hrvatske neovisnosti? Puni džepovi lopova i 1600 samoubojstava hrvatskih
branitelja. Upravo na dan neovisnosti od 8. listopada 2006. su Šeks, Račan i
Sanader dobili «čestitiku» od još jednog hrvatskog branitelja koji se ubio
odnosno, nažalost, izvršio samoubojstvo. Zašto se hrvatski branitelji ubijaju?
Zato što su Šeks, Sanader, Račan i drugovi prevarili hrvatski narod! Zato je
licemjerno od uredničkog vodstva Hrvatske televizije postavljati pitanje: Zašto
se Dan neovisnosti od građana ne percepira kao u Sjedinjenim Američkim Državama
Dan nezavisnosti? Zato, gospodo, što ste vi na HTV-u i ovi u Banskim dvorima u
ovih 15 godina prevarili hrvatski politički narod! 15 godina provodite čeličnu
cenzuru protiv Dobroslava Parage i širite velike laži o aktualnoj političkoj
vladajućoj balkanskoj «eliti» u Republici Hrvatskoj, predstavljajući je kao
domoljubnu vlast, iako se radi o bivšim komunistima, čak i boljševicima, o
bivšim partizanima i funkcionerima bivše komunističke partije, a vi, gospodo,
ste ove godine na HTV-u krenuli i s titoističkom ofenzivom rehabilitacije kulta
ličnosti diktatora i masovnog zločinca Josipa Broza Tita. I onda se čudite da
8. listopad Hrvati ne percepiraju kao veliki državni praznik? Nakon što ste
ljudima 15 godina slamali moral, sada se licemjerno čudite, kao, «zabrinuti»
ste za budućnost Republike Hrvatske, a sve radite da ona nestane s lica zemlje,
jer vam je propala vaša nikada prežaljena Juga, jer ste nepopravljivi
totalitaristi, Galić i drugovi i drugarice koji provodite cenzuru! Na Dan
«neovisnosti» je Republika Hrvatska dužna 27 milijardi Eura, dug koji su
prouzročili Franjo Tuđman, Ivica Račan i Ivo Sanader, koji su strancima prodali
95 posto hrvatskih banaka i većinu profitabilnih poduzeća, a industriju su
uništili, te 300 tisuća posloprimaca bacili na ulicu, a umirovljenike otpisali
kao staro željezo, nakon što su ih umirovljenici 15 godina dovodili na vlast!
To je rezultat Dana neovisnosti odnosno politike Franje Tuđmana, Josipa
Manolića, Stipe Mesića, Ivice Račan, Ive Sanadera i ostalih aparatčika iz
putujućeg cirkusa HDZ-SDP-HSLS-IDS-HNS-ĐAPIĆ-HSS i njihovih nepismenih tajkuna.
Za takve je pravi antibiotik «Budimpešta» !