«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

13. listopada 2006.

SEZAME, OTVORI SE!

(Putovi pranja 1 milijarde Eura opljačkane od hrvatskog iseljeništva)

(2)

Hrvatsko iseljeništvo darovalo je Republici Hrvatskoj i hrvatskom narodu, na poziv Franje Tuđmana i Gojka Šuška, jednu (1) milijardu Eura kao pomoć za kupnju oružja za obranu od velikosrpske agresije. Novac iseljeništva uplaćivao se izravno na ruke u Zagrebu, ili na račune u inozemnim bankama, te se u torbama nosio iz Zagreba u inozemne banke i premještao nekoliko puta iz banke u banku, od Londona, do Bruxellesa, Züricha, Münchena, Graza, Klagenfurta i Villacha ili drugim riječima – hadezeova struktura vlasti je devedesetih godina 20. st. organizirala pranje novca, ali ne zbog međunarodnog embarga na izvoz oružja u Hrvatsku, nego zato da bi se zataškao novac i preusmjerio nekim «domoljubima» u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i njezinim «zaslužnicima», za čija je imena hrvatska javnost rijetko kada čula (dok za neke druge pak zna cijela Hrvatska i šire), ali koji su dobili nevjerojatne privilegije u odnosu na običnog hrvatskog građanina i poreznog obveznika. Neki «zaslužni» stranci koji su prali novac dobili su čak i hrvatsko državljanstvo. Krenimo redom:

Tehnika pranja novca i sudionici prijevare stoljeća:

Nadležni sud u Zagrebu izdao je 2002. nalog za istragu u predmetu osnovane sumnje u pronevjeru iseljeničkog novca koji je bio namijenjen za kupnju oružja za obranu od velikosrpske agresije, a koji je takoreći u cijelosti završio u privatnim džepovima tajkuna iz hadezeovih struktura. Od Austrije je nadležni hrvatski sud zatražio skidanje bankovne tajne sa sljedećih računa «Hrvatskog nacionalnog fonda» u banci «Bank für Kärnten und Steiermark» u gradu Villachu: 350-647-635 (pohranjeni US dolari), 350-647-678 (pohranjeni kanadski dolari), 350-647-643 (pohranjene njemačke marke), 350-647-651 (pohranjeni švicarski franci), 350-647-686 (pohranjeni australijski dolari), te za još šest računa.

U «Volksbank» u mjestu Feldkirchen u Austriji postojao je račun koji je otvoren na ime Republike Hrvatske, a ovlaštene osobe za raspolaganje računom su bile: Hrvoje Šarinić, Gojko Šušak i Jozo Martinović (ministar financija RH). U Beču je u banci «Creditanstalt Wien» otvoren račun na ime «Hrvatske demokratske zajednice» iz Zagreba, a ovlaštena osoba za raspolaganje je navodno bio Pero Križanac iz Beča. U «Hypo Alpe Adria Bank» u gradu Klagenfurtu je račun, koji je otvorila Republika Hrvatska, bio anoniman. Potrebno je naglasiti da je austrijska pravna država hrvatskim nadležnim tijelima skinula bankovnu tajnu sa svih zatraženih računa. Nalog za istragu podnio je USKOK za vrijeme koalicijske vlasti premijera Račana. Istraga nikada nije završena odnosno nije podignuta niti jedna jedina optužnica niti je procesuiran ijedan kriminalac iz redova hadezeovih bivših struktura. USKOK je vodio istragu na osnovi anonimne predstavke u kojoj je do u detalje naveden kriminal stoljeća. Podsjećamo da je američki Kongres u svojim kongresnim spisima navodio da je Franjo Tuđman opljačkao Republiku Hrvatsku za iznos od milijarde američkih dolara. U ovome članku se akteri pranja novca navode kao «navodni» jer im nije dokazan kriminal niti su procesuirani, dakle, u pravnom smislu su nevini, ali može se na osnovi dokaza postaviti hipoteza da su vrlo, vrlo vjerojatno počinili kriminalne radnje. Na aktualnom suđenju Hrvoju Petraču za otmicu sina generala Zagorca je H. Petrač kao jednog od kurira koji je prao novac imenovao sebe samoga, a Zagorca kao kradljivca novca iseljenika, iako je istina vjerojatno ta da H. Petrač posao transfera novca iseljeništva s računa inozemnih banaka, za koje mu je general Zagorac navodno dao šifre, nije obavljao besplatno nego je uzeo svoj dio kolača. Petrač H. danas se, pored generala Zagorca, ubraja među najbogatije hrvatske poduzetnike i tajkune iako je prije 1990. bio poput Kutlea običan prosječan referent. Danas se Petrač H. i general Zagorac međusobno nabacuju blatom, dok su do jučer navodno zajedno krali novac za vlastiti biznis.

U anonimnoj predstavci po kojoj je USKOK 2002. istraživao teški kriminal krađe iseljeničkog novca navodi se da je po direktivi pojedinaca iz političkog vrha Tuđmanove vlasti novac iz inozemnih banaka i državnih fondova usmjeravan na privatne inozemne račune članova Hrvatske demokratske zajednice i hadezeovaca u inozemstvu koji su tim novcem kupovali poduzeća i tvrtke u Republici Hrvatskoj bitne Tuđmanovom režimu, te da su kupili i nekoliko inozemnih investicijskih fondova. Navodno da o pranju i krađi iseljeničkog novca «šira saznanja» ima bivši guverner Hrvatske narodne banke Marko Škreb.

Za Peru Križaneca, navodno ovlaštenog za raspolaganje s novcem na računu u banci «Creditanstalt Wien» u Beču se navodi da je po zanimanju prevoditelj s prebivalištem u Zagrebu, i da je vlasnik automobila marke Mercedes registarske oznake W – 686605 registriranog u Beču. Navodno su na račun Republike Hrvatske u banci «Hypo Alpe Adria» u Klagenfurtu usmjerena «velika financijska sredstva», te da su detalji poznati Tereziji Barbarić, koja je u više navrata mijenjala osobna imena. Na računu naziva «Pomoć za gospodarsku obnovu i suverenitet Republike Hrvatske» u banci «Bank UBS Geneve», koji je bio otvoren do kolovoza 1991. (br. računa: 511-629 KH) navodno je uplaćeno 100 milijuna DEM (njemačkih maraka ili oko 50 milijuna Eura.) Navodi se da bi izlist s tog računa mogao pribaviti Vanja Špiljak, sin predsjednika CK SKJ i Predsjedništva SFRJ Mike Špiljka. Ovlaštene osobe za raspolaganje ovim računom su navodno bile Franjo Tuđman, Hrvoje Šarinić i Gojko Šušak. Novac na ovaj račun je uglavnom transportiran u koferima diplomatske pošte iz «Privredne banke Zagreb». U banci «Bank für Kärnten und Steiermark» u austrijskom gradu Villachu otvoreno je pet računa s nazivom «Fond» za potporu Republici Hrvatskoj, a postojao je i «Hrvatski nacionalni fond».Do 1998. je na ovaj račun navodno stiglo 160 milijuna tadašnjih njemačkih maraka ili 80 milijuna današnjih Eura. Najveći dio ovog novca i čekova na ovaj račun navodno je transportiran u koferima iz Zagreba, a donosili su ga neki Bohuš, Muždalo, i Terezija Barbarić iz «Privredne banke Zagreb». Iz Villacha je taj novac navodno doznačen na račune u München, a s tog računa u London pa u Bruxelles te potom u Zürich. Tako se novac uspješno prao i sakrivalo se podrijetlo tog novca zbog namjere kupovine oružja za obranu, a kasnije i zbog skrivanja na privatne račune hadezeovaca. Isplatne naloge za ovu banku je navodno potpisala Terezija Barbarić, zatim Žarko Miloš i neki Grbešić iz «PBZ». Terezija Barbarić je navodno u jednom društvu zabrinuto izjavila da je ona potpisala nalog za isplatu za oko 110 milijuna DEM (ili 55 milijuna Eura), ali da se ne zna za što, na temelju kakvih ugovora i odluka, već samo da se određeni iznosi doznače na račun određene tvrtke ili osobe. Tako je navodno Ferdinandu Jukiću, djelatniku hrvatske obavještajne službe SZUP i tajkunu, s računa u Villachu na njegov račun kod «Steba Steiermärkische Bank Graz» (broj računa: 9909-182868) navodno isplaćeno od 1991. do 1996. oko 6 milijuna američkih dolara, da bi se poslije Jukić pojavio kao kupac zagrebačke tvornice «Badel», kao i kupac umjetničkih slika na aukcijama HTV-a. Posljednja tri (3) milijuna DEM s računa u banci u Villachu doznačeno je odlukom Predsjednika Tuđmana u srpnju 1998. i potpisom Hrvoja Šarinića Zakladi hrvatskog državnog zavjeta na njen račun u «PBZ» (zakladu je osnovala Hrvatska demokratska zajednica, a s njom je upravljao Ivić Pašalić). U Villachu je ključna osoba u banci koja je navodno dobivala proviziju od Hrvatske demokratske zajednice bila g. Schauss.

Oko 95 posto transakcija HDZ-a prema inozemnim bankama obavljale su navodno sljedeće «najpovjerljivije» osobe Tuđmanova režima: Karlo Bohuš, podrijetlom Slovenac koji posjeduje hrvatsko državljanstvo i hrvatsku diplomatsku putovnicu koju mu je izdao tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić (danas Đapićev savjetnik za vanjsku politiku, i bivši osumnjićenik USKOK-a zbog osnovane sumnje u korupciju). Bohuš je navodno u ime hrvatske vlade otvorio u banci u Grazu sef gdje su pohranjene tri kazete snimljenih razgovora između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića u Karađorđevu 1991. godine. Vladimir Muždalo bio je povjerljiva osoba HDZ-a koji je pomagao Bohušu u ilegalnom prebacivanju novca u inozemstvo. Također je imao hrvatsku diplomatsku putovnicu. Biljana Terezija Barbarić je po dogovoru s ministrom financija prešla iz zagrebačke banke «PBZ» na rad u Ministarstvo financija kao vrlo povjerljiva osoba koja je za HDZ obavljala sve tehničke i operativne inozemne financijske operacije. Navodno je danas Terezija Barbarić u paranoičnom strahu od razgovora s policijom. Godine 1985. je Biljana Čulinović promijenila ime u Terezija, a 1994. je prezime promijenila u prezime Sučić. Terezija Barabarić je 4. rujna 1995. navodno vozila automobil registarske oznake ZG 121-NA kada je u Maksimirskoj ulici u Zagrebu legitimirana od prometne policije. Ovo vozilo se nije nalazilo u registru vozila građana nego u vlasništvu jedne od tajnih službi Republike Hrvatske. Bliski suradnik Josipa Manolića i Josipa Boljkovca, V. Mance raspolagao je s informacijom o jednom Muslimanu koji je bio kurir HDZ-a koji je od 1992. do 1992. svaki ponedjeljak dolazio u Beč po novac u veleposlanstvo Islamske Republike Iran i veleposlanstvo Saudijske Arabije, gdje bi preuzimao novac koje su te zemlje darovale Republici Hrvatskoj za smještaj muslimanskih izbjeglica u RH (etnički očišćeni od režima bosanskih Srba), svaki dan 1 milijun američkih dolara. Godine 1993. su navedene dvije zemlje Republici Hrvatskoj darovale za smještaj muslimanskih izbjeglica u RH 830 milijuna US$. Navodno je najveći dio tog novca završavao na inozemnim računima HDZ-a u Austriji. Odvjetnik iz Zagreba Marijan Kostrenčić navodno je bio od HDZ-a zadužen da kod banke «Steiermärkische Bank» organizira usmjeravanje i ulaganje pristiglog novca iz Republike Hrvatske. Po njegovim savjetima je HDZ kupio REGENT FOND preko kojeg se vrši ulaganje novca s inozemnih računa u Republiku Hrvatsku. Na primjer kupovina nekoliko banaka i sredstva javnog informiranja (novine, radio-stanice...) itd. itd.

KOMENTAR

Opravdano se postavlja pitanje nisu li neki hadezeovci prilikom svakogodišnje posjete Bleiburgu 15. svibnja, gdje su se slikali pred reporterima i TV-kamerama kao veliki hrvatski domoljubi, usput navraćali u obližnji Villach i Klagenfurt da izgovore čarobne riječi: Sezame, otvori se! Dakle, ne samo da je Franjo Tuđman prevario članove Hrvatske demokratske zajednice i hrvatske građane u mnogočemu, nego je opljačkao Republiku Hrvatsku za najmanje milijardu Eura, novac koji je podijelio među svoje povjerenike iz HDZ-a i izvan HDZ-a! (Milan Bandić sada Tuđmanu misli podići spomenik i po njemu imenovati trg u Zagrebu – očito je Tuđman za njega jako zaslužan).

Istina je ta, da se cijeli aktualni poredak Republike Hrvatske temelji na velikim lažima, na lopovluku (kriminalu) i na oportunizmu, te da je Hrvatska stranka prava pod vodstvom Dobroslava Parage bila 1990. – 1993. sto puta u pravu kada je Franju Tuđmana i HDZ, te Josipa Manolića, Mesića i druge jugoboljševike i titoiste prozivala za protuhrvatske radnje, za kriminal, za opstrukciju obrane Republike Hrvatske tijekom velikosrpske agresije, za podjelu Bosne i Hercegovine, za ratne zločine i druge nemoralne i kriminalne radnje. Istina je da su u Tuđmanovom lopovluku i kriminalu sudjelovali i oporbeni Račan i drugovi koji su Tuđmana u svim najvažnijim «državničkim» potezima podržavali. Evo vam sada drugovi – nabacivanje blatom između Petrača H. i generala Zagorca vaše je lice i naličje – to ste vi – pokvarenjaci i pljačkaši – korumpirani kriminalci! Poštovani čitatelji «Hrvatskog prava» i građani – pogledajte političkoj i ekonomskoj «eliti» Republike Hrvatske ispod njihovih maski koje nose – i naći ćete izdajice i pljačkaše!

SVRŠETAK