«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

18. LISTOPAD 2006.

ZAŠTO JE FERDINANDU JUKIĆU BILO ZABRANJENO POSLATI ORUŽJE ZA VUKOVAR!

Ferdinand Jukić, ratni šef vukovarskog SZUP-a i nekadašnji glavni logističar za nabavku oružja u RH, gostujući u emisiji "Otvoreno" 12.listopada 2006., izjavio je da posjeduje dokumentaciju i bankovne izvatke o transakcijama s tajnih računa namijenjenih obrani Hrvatske. Rekao je da je u raznim skladištima prikupio oružje za obranu Vukovara u vrijednosti 11,5 milijuna dolara, ali je tada dobio pisanu zapovijed Joze Martinovića, koju još uvijek čuva, da se u Vukovar ne šalje oružje.

Rekao je i da je bio potpisnik više do sada nepoznatih računa s kojih se plaćalo oružje te da zna i za druge tajne račune s kojih su obavljene isplate za nabavu oružja.

"Imam svu dokumentaciju sačuvanu." - rekao je Jukić i dodao da je nije htio nikome predati jer, kako je kazao, do sada s njim nisu razgovarale osobe koje bi razumjele tu problematiku.

1991. Jukić je postao čovjek od povjerenja Gojka Šuška, Joze Martinovića i Josipa Manolića. Za Hrvatsku je nabavio tisuće tona oružja, a navodno se hvalio da je oružje kupovao od Željka Ražnjatovića Arkana i Janeza Janše.

Javno Jukićevo priznanje pred najširim hrvatskim auditorijem samo potrvđuje koliko su bile točne informacije koje je predsjednik Hrvatske stranke prava Paraga iznio u listopadu 1991. godine nakon razgovora i sastanka u Haagu 04. listopada 1991. godine, na kojem je ondašnji predsjednik RH Franjo Tuđman potpisao tekst sporazuma, koji je u Hrvatskoj objavljen kao krivotvorina, jer je iz originalnog teksta sporzuma izostavljena činjenica da će se na slijedeće sastanke zaraćenih strana pozivati predstavnici srpske zajednice u Republici Hrvatskoj i Istočnoj Slavoniji.

U tom svjetlu postaje bjelodano jasno zašto je Ferdinandu Jukiću bilo zabranjeno dostavljati oružje za obranu Vukovarai postaje jasno tko je izdao i prodao Vukovar, prvo za zelenim stolom a onda i na prvoj crti obrane. Predsjednik HSP-a je zbog toga zaradio još jednu u nizu krivičnih prijava zbog širenja lažnih i uznemirujućih vijesti, ali je zanimljivo da nakon podignute optužnice nikada nije održana glavna rasprava pred nadležnim sudom u Splitu. To također samo po sebi govori da se je pred hrvatskom javnošću na sve načine pokušala od strane Tuđmanove vrhuške, prikriti sramna nagodba sa Miloševićem i trgovina sa hrvatskom Baranjom i Vukovarom, koji su bili namjerno izdani i žrtovovani u sklopu sporazuma Tuđmana i Miloševića o zamjeni naroda i teritorija.

I dok Sanader tko zna što, po pravilu iza leđa hrvatskom narodu kao i njegovi neslavni prethodnici, dogovara i obećaje u Washingtonu(vojne baze na tlu RH, kupovinu oružja, prodaju neke nove “Plive” ili HEP-a, povećanje hrvatskog vojnog kontigenta u Afganistanu i dr.) novi doprinos HDZ-ove većine u Saboru za širenje korupcije je izbor Ruže Tomašić na čelo Nacionalnog vijeća za suzbijanje korupcije. Ne može osoba poput Tomašićke koja prikriva naredbodavce zločinačkog ubojstva Ante Paradžika biti niti običan policijski činovnik a kamoli da promovira novu proaktivnu politiku za suzbijanje korupcije. To je očigledno pravi doprinos Sanaderovoj vjerodostojnosti i obećanjima datim u Washingtonu, u kojem kongresnici za najmanji dokaz korupcije idu u zatvor a za prikrivanje naredbodavaca ubojstva, kao u slučaju Ante Paradžika, vrlo vjerojatno bi završili sa doživotnom kaznom zatvora bez prava na pomilovanje idućih 30 godina.

No u Hrvatskoj, većina ljudi poput uspavanih zombija za potrošnju tuđih proizvoda, trče kao ludi u novootvorene supermarkete tipa “Interspar”, i ništa ne čuju kraj zdravih ušiju i ništa ne vide kraj zdravih očiju. U Hrvatskoj nisu više suicidalni samo očajni branitelji već suicidalna postaje hrvatska većina.