«HRVATSKO PRAVO»
Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
23. listopad 2006.
HRVATSKI TITOISTI I PEDESETA OBLJETNICA MAĐARSKOG USTANKA!
Na pedesetu obljetnicu
mađarskog ustanka započetog 23. listopada 1956. godine sav se demokratski i
slobodoljubivi svijet prisjeća sa strahopoštovanjem ali i velikom dozom srama
hrabrih mađarskih ustanika koji su se gotovo goloruki odlučili suprotstaviti
sovjetskim okupatorskim divizijama i komunističkom totalitarizmu inauguracijom
nove privremene višestranačke vlade mađarskog disidenta Imre Nagya, rušenjem
Staljinovog spomenika i raskidom članstva Mađarske u Varšavskom paktu.
Ustanak hrabrih
mađarskih radnika, seljaka, studenata i intelektualaca predvođenih partijskim
disidentima, žrtvama staljinističkih čistki i progona pod zloglasnom diktaturom
Matyasa Rakosya trajao je svega dvanaest dana a onda je skršen brutalnom
intervencijom sovjetskih trupa koje su razorile Budimpeštu na poziv moskovskog
kvislinga i mađarskog komunističkog apartčika Janosa Kadara.
Ubijeno je prema raznim
procjenama od tri do deset tisuća Mađara a protjerano ih je iz Mađarske u
strane zemlje oko 250 tisuća. Sjedinjene Države mirno su promatrale sovjetski
masakr naređen od tovarišča Nikite S. Hruščova, jer je to bila sovjetska
interesna sfera a zapadna Europa je nemoćno gledala krvoproliće u svojem
susjedstvu svjesna da se komunizam u istočnoj Europi može održati samo uz pomoć
sovjetskih tenkova.
Ono što se puno manje spominje a važno je
radi naših domaćih slijepaca i slavitelja kulta titoizma, jest da je Tito
izravno umiješan u hvatanje, izručenje i strijeljanje glavnog protagonista i
vođe mađarskog ustanka Imre Nagya.
Nakon što su sovjetske okupacijske trupe
skršile u krvi mađarski ustanak 04.
studenog 1956. godine, Imre Nagy je zatražio od Titove vlade azil u
jugoslavenskoj ambasadi u Budimpešti, što mu je Tito odobrio, ali ga je u duhu
lenjinskog internacionalizma i boljševizma izručio sovjetskom NKVD-u i
Hruščovu, koji ga je kidnapirao i prebacio u Rumunjsku, gdje je na tajnom
procesu dvije godine kasnije osuđen na smrt i strijeljan sa još trojicom
generala. Titova vlada je iste večeri kada je Imre Nagy došao u jugoslavensku
ambasadu postignula sporazum sa sovjetskim kvislingom Janosom Kadarom o
ukidanju azila za Imru Nagya uz tobožnju obvezu mađarske vlade da neće
politički goniti sudionike budimpeštanskog ustanka koji su se sklonili u Titovo
veleposlanstvo. Po Titovom nalogu, Imre Nagy i njegovi suradnici na prijevaru
su izvedeni noću iz jugoslavenskog veleposlanstva i zatim su uhićeni od Sovjeta
tijekom vožnje u automobilima po budimpeštanskim ulicama.
Hrvatski titoisti i
beogradski kvislinzi, od kojih jedan danas, da cinizam bude gori, čak
predstavlja Hrvatsku na obilježavanju 50. godišnjice mađarskog ustanka u
Budimpešti, moraju shvatiti da slaveći kult Tita i njegove zločinačke
komunističke partije slave pored Titovih strašnih ratnih i poratnih zločina,
genocida i masovnih egzekucija, likvidaciju kardinala Stepinca, Andrije
Hebranga i Hrvatskog proljeća, desetke tisuća montiranih političkih procesa i
političkih ubojstava, ali da slave i ubojstvo
Imre Nagya, vođe mađarskog demokratskog
ustanka za slobodu i demokraciju a protiv sovjetske okupacije i boljševičkog
totalitarizma.
Slaveći titoizam i Tita
kao antifašistu, hrvatski titoisti ne samo što slave neizmjerne Titove zločine,
već sramote cijelu Hrvatsku i hrvatski narod svrstavajući ga u narod bez
povijesnog sjećanja i sućuti za vlastite i tuđe bezbrojne žrtve titoizma,
uključujući i egzekuciju neumrlog mađarskog premijera Imre Nagya.
Za ilustraciju dokle je
Bog oduzeo pamet našim titoistima svjedoči i jednotjedni posjet zagrebačkog
gradonačelnika Milana Bandića Narodnoj Republici Kini, u kojoj se je uslikao za
hrvatske novine uz veliki portret mladog Mao Ce Tunga, u vrijeme njegovih
priprema za uspon na vlast, provedbu kulturne revolucije i pokolj 60 milijuna
Kineza u ime Marksa, Lenjina, Engelsa, Staljina i njega samog.