«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

23. listopad 2006.

 

 

HRVATSKI TITOISTI I  PEDESETA OBLJETNICA MAĐARSKOG USTANKA!

 

Na pedesetu obljetnicu mađarskog ustanka započetog 23. listopada 1956. godine sav se demokratski i slobodoljubivi svijet prisjeća sa strahopoštovanjem ali i velikom dozom srama hrabrih mađarskih ustanika koji su se gotovo goloruki odlučili suprotstaviti sovjetskim okupatorskim divizijama i komunističkom totalitarizmu inauguracijom nove privremene višestranačke vlade mađarskog disidenta Imre Nagya, rušenjem Staljinovog spomenika i raskidom članstva Mađarske u Varšavskom paktu.

 

Ustanak hrabrih mađarskih radnika, seljaka, studenata i intelektualaca predvođenih partijskim disidentima, žrtvama staljinističkih čistki i progona pod zloglasnom diktaturom Matyasa Rakosya trajao je svega dvanaest dana a onda je skršen brutalnom intervencijom sovjetskih trupa koje su razorile Budimpeštu na poziv moskovskog kvislinga i mađarskog komunističkog apartčika Janosa Kadara.

 

Ubijeno je prema raznim procjenama od tri do deset tisuća Mađara a protjerano ih je iz Mađarske u strane zemlje oko 250 tisuća. Sjedinjene Države mirno su promatrale sovjetski masakr naređen od tovarišča Nikite S. Hruščova, jer je to bila sovjetska interesna sfera a zapadna Europa je nemoćno gledala krvoproliće u svojem susjedstvu svjesna da se komunizam u istočnoj Europi može održati samo uz pomoć sovjetskih tenkova.

 

Ono što se puno manje spominje a važno je radi naših domaćih slijepaca i slavitelja kulta titoizma, jest da je Tito izravno umiješan u hvatanje, izručenje i strijeljanje glavnog protagonista i vođe mađarskog ustanka Imre Nagya.

 

Nakon što su sovjetske okupacijske trupe skršile u krvi mađarski ustanak  04. studenog 1956. godine, Imre Nagy je zatražio od Titove vlade azil u jugoslavenskoj ambasadi u Budimpešti, što mu je Tito odobrio, ali ga je u duhu lenjinskog internacionalizma i boljševizma izručio sovjetskom NKVD-u i Hruščovu, koji ga je kidnapirao i prebacio u Rumunjsku, gdje je na tajnom procesu dvije godine kasnije osuđen na smrt i strijeljan sa još trojicom generala. Titova vlada je iste večeri kada je Imre Nagy došao u jugoslavensku ambasadu postignula sporazum sa sovjetskim kvislingom Janosom Kadarom o ukidanju azila za Imru Nagya uz tobožnju obvezu mađarske vlade da neće politički goniti sudionike budimpeštanskog ustanka koji su se sklonili u Titovo veleposlanstvo. Po Titovom nalogu, Imre Nagy i njegovi suradnici na prijevaru su izvedeni noću iz jugoslavenskog veleposlanstva i zatim su uhićeni od Sovjeta tijekom vožnje u automobilima po budimpeštanskim ulicama.

 

Hrvatski titoisti i beogradski kvislinzi, od kojih jedan danas, da cinizam bude gori, čak predstavlja Hrvatsku na obilježavanju 50. godišnjice mađarskog ustanka u Budimpešti, moraju shvatiti da slaveći kult Tita i njegove zločinačke komunističke partije slave pored Titovih strašnih ratnih i poratnih zločina, genocida i masovnih egzekucija, likvidaciju kardinala Stepinca, Andrije Hebranga i Hrvatskog proljeća, desetke tisuća montiranih političkih procesa i političkih ubojstava, ali  da slave i ubojstvo Imre Nagya,  vođe mađarskog demokratskog ustanka za slobodu i demokraciju a protiv sovjetske okupacije i boljševičkog totalitarizma.

 

Slaveći titoizam i Tita kao antifašistu, hrvatski titoisti ne samo što slave neizmjerne Titove zločine, već sramote cijelu Hrvatsku i hrvatski narod svrstavajući ga u narod bez povijesnog sjećanja i sućuti za vlastite i tuđe bezbrojne žrtve titoizma, uključujući i egzekuciju neumrlog mađarskog premijera Imre Nagya.

 

Za ilustraciju dokle je Bog oduzeo pamet našim titoistima svjedoči i jednotjedni posjet zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića Narodnoj Republici Kini, u kojoj se je uslikao za hrvatske novine uz veliki portret mladog Mao Ce Tunga, u vrijeme njegovih priprema za uspon na vlast, provedbu kulturne revolucije i pokolj 60 milijuna Kineza u ime Marksa, Lenjina, Engelsa, Staljina i njega samog.