«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
30. listopada 2006.
BIVŠI ČELNIK
ORGANIZACIJE HRVATSKIH POLITIČKIH ZATVORENIKA RASKRINKAN KAO ČLAN JUGOSLAVENSKE
TAJNE SLUŽBE!
(NJEMAČKO-HRVATSKI
PRIJEVOD DOPISA)
Hrvatsko društvo političkih zatvorenika «Goli otok»
(HDPZ)
Visica put 20
23452 Karin
Tel./fax:023/687 394
HRVATSKA
UOKG E.v
Genslerstraße 66
13055 Berlin
NJEMAČKA
Poštovane gospođe i gospodo!
Priopćavamo vam sa žaljenjem da je bivši predsjednik
Hrvatskog društva političkih zatvorenika i predsjednik udruge Inter-Asso, Jure
K., raskrinkan kao aktivni član bivše jugoslavenske tajne službe «SDB» ili
UDB-e.
Dosadašnje aktivnosti gospodina K. bile su nam
sumnjive pošto je u časopisu «STACHELDRAHT» (Bodljikava
žica) pisao kako je Republika Hrvatska najbolje riješila socijalni status
političkih zatvorenika, što ni na jedan način ne odgovara istini.
Osim toga, Hrvatska još nema zakon o lustraciji
/odstranjenje iz državne službe pripadnika bivšeg totalitarnog komunizma/, što
bi /za žrtve/ značilo rehabilitaciju, a žrtve jugokomunizma bivaju progonjene i
danas. Represivni aparat za progon u cijelosti je ostao netaknut. Postoje mnogi
dokazi da je rat, koji se dogodio, bio projekt bivše jugoslavenske tajne
službe, sa ciljem da se komunisti održe na vlasti. Navedeni projekt mnogima
zvuči paranoično, ali, nažalost postoje previše značajke koje navedenu tezu
dokazuju.
Nadam se da ćete provjeriti vaš odnos prema gospodinu
Knezoviću i obavijestiti druge članove udruge Inter Asso. Primite prijateljski
pozdrav!
Rado Pejić
Suptilne
metode kontroliranja i usmjeravanja bivsih HPZ
Devedesetih je izgledalo da je komunizam konačno pao a sa njim i razni Stasi, KGB, Securitate,UDB-e, KOS, etc. U RH je izostao lustracijski zakon kao preduvjet uspješne tranzicije, što je opet omogucilo ostanak intaktne strukture UDBE i KOS-a u državnoj upravi.. Hrvatskim političkim zatvorenicima „organiziranim“ u državnu udrugu HDPZ, instalirano je vodstvo koje ih već 17 godina uvjerava kako je za lustraciju kasno, kako je dobro za Hrvatsku da u tajnim službama ima iskusne „profesionalce“,i kako sve treba pustiti prirodnoj selekciji i čekati da dinosauri izumru!!!
Medjutim, naivan
je, ili zlonamjeran svatko tko vjeruje da u toru moze izvesti „pomirbu“ vukova
i ovaca. Ako bi ovce u to i
povjerovale, vukovi sigurno neće i nisu.
Samo kratko vrijeme nakon proglašenja RH, kosovci i udbaši ponovo
preuzimaju potpunu kontrolu nad bivšim političkim zatvorenicima. Naravno,
metode su sada rafiniranije i suptilnije; slučajevi Mirka Vidovića, Ljeskarac Ilije,Tome Ereša, Kemala Mujagića,
Kreše Paraća Kreše Mikolčića Ilije Barješića Eugena Bratovića, Rade Pejića, Drage
Prlja, Oršića, Maksa Čargonje, Franje
Ditriha, ali i mnogih drugih čiji su slučajevi hrvatskoj javnosti nepoznati.
Slucaj Drage Prlja,predsjednika imotskog suda iz 71.možda je najilustrativniji.Njegov
sin gubi život u nerazriješenim okolnostima u Zagrebu, otac slomljen,ni živ ni
mrtav,nema snage raditi kao jurist na zakonu o lustraciji, kao ni na zakonu o
hrvatskim političkim zatvorenicima, tako da HPZ –ma zakon doslovice pišu
komunisti.
Doktora filozofije Barješića, iscrpljuju financijski i danas banalnim sudjenjima koje mu pakuju iskusni
profesionalci.
Franji Ditrihu, i još mnogima , po zakonu o područjima od posebne državne
skrbi,” rješavaju” stambeno pitanje smišljenim davanjem u posjed tudje imovine,
u koju on ulaže 10 godina novaca, zivota i rada, da bi njegovu imovinu nakon 10 godina poklonili nekom drugom.
Slučajevi Paraga, Kraljevic,
Paradzik,Pavlovic etc. su posebno poglavlje o kojem hrvatska javnost ponešto i
zna, ali niti jedan slučaj do danas nije razriješen.
Slucaj Rade Pejića više je nego
ilustrativan. Nakon povratka iz emigracije u domovinu, obrovački sud upravo divlja nad njim. Prepoznatljive metode praćenja,
kontroliranja ,usmjeravanja, financijskog i zdravstvenog iscrpljivanja očituju
se kroz nekoliko sudskih procesa..
Nove metode progona
zatvorenika savjesti
Odmah nakon 1990 Sabor RH donio je zakon o bivšim hrvatskim političkim
zatvorenicima. U bitnom, odredjena je odšteta za dan proveden u jugozatvoru u
iznosu od 54 kune. Ovaj zakon nije dotaknuo ostala područja
života u kojima su bivši politički zatvorenici bili u nepravednom položaju u
odnosu na ostale gradjane u SFRJ, a pogotovo na članove SKJ, sa posebnim
naglaskom na službenike UDBE i KOS-a.
Iako su godinama uplaćivali u “stambeni fond” bivši politički zatvorenici
kao i članovi njihovih obitelji nisu mogli dobiti državni stan, niti isti otkupiti.
Po zakonu o područjima od posebne državne skrbi,(“Narodne
novine”,br.73/95.) hrvatskim političkim zatvorenicima date su kuće na korištenje koje bi protekom 10
godina prešle u vlasništvo korisnika.Nakon uloženih 10 godina života i
desetina tisuća eura, hrvatski sudovi u
sprezi sa lokalnim kriminalcima nas tjeraju iz tih kuća i otimaju našu imovinu.
Sudski procesi sa poslovnim brojevima:K-39/00, K-9/04, Kž-119/02, P-205/05,
P216/03, K-27/04, P-36/06, P140/06, koštaju me 15 puta više od odštete
koju sam primio po osnovi odležane dvije godine zatvora.
Ovoj direktnoj, nije uračunata ogromna indirektna šteta izgubljenog
zdravlja, te vodjenje napakovanih procesa koji se vode samo da bi nas
“zaposlili” kako bi nas ekonomski i zdravstveno,dakle fizički uništili.
Karin, 30.10.2006 Rado Pejić