«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
02. studenog 2006.
Tko to u Ministarstvu branitelja preskače hrvatskog branitelja i
su-organizatora obrane od velikosrpske agresije Antu Paradžika?!
Propali Džamonjin spomenik dočekuje
posjetitelje Mirogoja
Kada vjernik, znatiželjnik ili
čovjek iz bilo kojega motiva na Dan Svih Svetih, 1. studenoga posjeti središnje
zagrebačko groblje Mirogoj, odmah će na ulazu u groblje naići na Džamonjin
spomenik u spomen na hrvatske žrtve Domovinskog rata. Radi se o spomeniku koji
je Džamonja bio predvidio kao spomenik žrtvama 11. rujna u gradu New Yorku, ali
je na javnom natječaju propao i “uvalio” svoj propali rad Bandićevom
poglavarstvu grada Zagreba, koje je bez javnog natječaja, skoro kao i uvijek,
prihvatilo jedan rad za koji uopće ne postoji konsenzus hrvatskoga društva i
građana Zagreba. Uz propali spomenik je Milan Bandić (SDP) dao premjestiti dio
spomen-cigli (Zid boli) koji je godinama stajao ispred zgrade na Črnomercu gdje
se u bivšim vojaranama nalazilo sjedište tako zvanog Unprofora, i gdje je
rodbina hrvatskih žrtava prosvjedovala protiv nepravde međunarodne zajednice.
Pored toga, spomenik žrtvama Domovinskog rata trebao je biti izgrađen i
postavljen u središtu grada Zagreba, uz neku aveniju, na nekom trgu i slično,
tako da ga svi građani i posjetitelji Zagreba i turisti mogu gledati, a ne da
bude smješten na gradskom groblju, daleko od očiju javnosti.
Poginuli
hrvatski branitelji i branitelji-žrtve bez braniteljske oznake
Stječe se utisak, dojam, da sve što
je vezano uz borbu za hrvatsku državu biva sustavno cenzurirano,
minimalizirano, relativizirano i sakriveno od očiju javnosti. Primjerice, za
vrijeme velikosrpske agresije 1991. – 1995. u borbi pali hrvatski branitelji, i
vukovarski branitelji i žrtve srpskog pokolja s Ovčare, koji su pokopani na
Mirogoju u aleji branitelja, kod velikog križa na novom dijelu groblja, osim
imena i prezimena i godine rođenja i smrti uopće nemaju oznaku da se radi o
hrvatskim vojnicima, o pripadnicima oružanih snaga RH, o hrvatskim braniteljima
Domovinskog rata i slično. Hrvatski vojnici i hrvatski branitelji iz Hrvatskih
obrambenih snaga (HOS) uopće nemaju, osim na grobu jednog jedinog poginulog
pripadnika HOS-a na čitavom Mirogoju, oznaku da se radi o bojovnicima HOS-a,
zato što je uprava groblja i vlasti RH
to zabranile. Međutim, očito su zabranile i oznake za neke pripadnike
onih poginulih hrvatskih branitelja koje smatra “svojima” koji također nemaju
adekvatnu oznaku-natpis na nadgrobnoj ploči, kao da se radi o običnim
preminulim građanima. Za razliku od Republike Hrvatske gdje bivši komunisti
određuju sve, u Sjedinejnim Američkim Državama su demokrati, bili pripadnici
Republikanske ili Demokratske stranke SAD, uredili središnje američko vojničko
groblje u gradu Washingtonu, Arlington, tako da se iz daleka vidi kako se radi
o vojničkom groblju, o grobovima američkih bojovnika i “freedom-fightera”.
Pokojnog
Paradžika se na Mirogoju zaobilazi:
Iako je običaj Ministarstva obrane
RH, odnosno Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske da na
grobovima palih pripadnika oružanih snaga RH zapali na svakom pojedinačnom
grobu palog hrvatskog branitelja veliku svijeću, s natpisom Ministarstva,
grobove hosovaca ministrica Jadranka Kosor u velikom luku zaobilazi, pa tako i
grob hrvatskog branitelja i suorganizatora obrane Republike Hrvatske od
velikosrpske agresije, pokojnog Ante
Paradžika, dopredsjednika Hrvatske stranke prava i načelnika Hrvatskih
obrambenih snaga (HOS). Pokojni Paradžik, ubijen u zasjedi hrvatske policije
1991. u Zagrebu, po naredbi hrvatskog državnog vrha, trebao bi posthumno dobiti
čin generala odnosno stožernog generala Hrvatske vojske oružanih snaga RH! Dok
pokojni Paradžik nije priznat kao hrvatski branitelj, cijeli niz ratnih
profitera, dezertera i ulizica, koji nisu ni fronta vidjeli, poput tehničkog
crtača i za pljačku stoljeća osumnjičenog logističara MORH-a Vladimira Zagorca,
ili vozača autobusa Ćesića Rojsa dobili su generalski čin. Generali su i
boljševik Josip Manolić (general-pukovnik), general Ćiro Blažević, bivši
izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, general Andrija Hebrang, bivši
ministar zdravstva i obrane, general Marko Belinić, vijećnik Zavnoha i Avnoja,
de facto počinitelj partizanskog ratnog zločina u žumberačkim Sošicama/Jazovka
1943. godine, Mate Boban (general-bojnik), suorganizator atentata na generala
HOS-a Blaža Kraljevića i osam stožernih časnika HOS-a, boljševik Josip
Boljkovac (general-bojnik), Đuro Brodarac (zapovjednik policije u Sisku za
vrijeme rata), Jadranko Crnić, predsjednik Ustavnog suda RH, Franjo Gregurić,
predsjednik vlade RH u vrijeme rata, general-bojnik Stjepan Mesić, aktualni
predsjednik Republike Hrvatske (“zdravo druže generale, druže beogradski”,
Miroslav Tuđman, bivši šef obavještajne službe HIS, stožerni general Gojko
Šušak, general-bojnik Mate Šarlija “Daidža”, svjedok vojnog tužiteljstva RH u montiranom
političkom sudskom procesu protiv Dobroslava Parage, stožerni general Janko
Bobetko, svjedok vojnog tužiteljstva RH u montiranom političkom sudskom procesu
protiv Dobroslava Parage, zatim, general-bojnik Šime Đodan, ministar obrane RH
u vrijeme rata i saborski zastupnik, dok je Ivić Pašalić “samo” pukovnik HV, a
Anto Đapić, oktroirani “predsjednik” otete Hrvatske stranke prava i lažni
magistar nešto je od Pašalića višerangirani “brigadir”, iako je za vrijeme rata
dezertirao iz Osijeka u Zagreb itd. (Zapovjednici obrane Vukovara, osim
posthumno u ratu poginuli Blago Zadro, nisu dobili generalski čin HV, kao ni
zapovjednici obrane nekih drugih gradova za vrijeme velikosrpske agresije.)
Prljava
trgovina s mirogojskim grobnicama:
Drugi predsjednik Republike Hrvatske
Stjepan Mesić nije samo ponosni
nositelj čina general-bojnika Hrvatske vojske, nego i novopečeni posjednik
stare-nove grobnice na Mirogoju, koja vrijedi cca. 100 tisuća eura, a koju mu
je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić “iz dragosti, 2002. godine, poklonio”
(Mesić je Bandića podupro za novoga “hrvatskog” predsjedničkog kandidata
odnosno za njegova nasljednika). Naravno, Milan Bandić nije Mesiću poklonio
svoju grobnicu (nije valjda lud?), nego grobnicu koja je u privatnom vlasništvu
obitelji pokojnika kojega je Bandić dao iz grobnice dislocirati u masovnu
grobnicu na Mirogoju, kako bi bilo mjesta za Stipu, jednog dana. Uglavnom, na
Mirogoju više ne vrijedi ona koja piše na mnogobrojnim mirogojskim nadgrobnim
pločama: “Počivao/počivala u miru Božjem!” Cvjeta biznis sa starim grobnicama!
Tako je moguće da sutra Bandić iz groba dade na masovnu grobnicu dislocirati
posmrtne ostatke, primjerice, Stjepana Radića ili bilo koga drugog pokojnika. I
nikome ništa. Odgovara samo onaj koji je novinarima dostavio popis osoba koje
su po povlaštenim cijenama, koje za obične smrtnike i građane Zagreba ne
vrijede, iako su kao svi jednaki pred zakonom, u bescjenje kupili od Bandićeva
holdinga u vlasništvu grada Zagreba staru grobnicu, obično i arhitektonske
vrijednosti, blizu mirogojskih arkada. Tako je i “hrvatska ruža” ili navodna
ruža Hrvatskog proljeća 1971., bivša šefica CK SKH i predsjednica
Strossmayerove Hrvatske narodne stranke Savka
Dabčević-Kučar postala za malu sumu novca ponosna vlasnica nove-stare
mirogojske grobnice, odnosno čak vlasnica dvije grobnice, jer jednu se može
skupo i prodat, zar ne? Savka se već davno, davno prodala, još za vrijeme Tita,
kada se prodala svome diktatoru, a poslije se prodala i Franji Tuđmanu, jer joj
je Francek za povoljnu cijenu prepustio otetu židovsku vilu u Zagrebu. Zbog toga je njen principijelni
kolega Ante Miko Tripalo sa Savkom, s kojom je predvodio Hrvatsko proljeće,
prestao ne samo surađivati, napustivši zajedničku stranku HNS nego je prestao
do smrti sa njom razgovarati.
Sve u svemu, nije čudno da je Otac
domovine Ante Starčević, kojemu izaslanstvo hrvatske države RH ne pali svijeće,
poželio da ga se sahrani daleko, daleko od Mirogoja, u naselju izvan grada Zagreba u tadašnjem selu
Šestine, jer nije htio biti pokopon uz one koji su ga za života mrzili odnosno
uz one koji su bili pokvareni, koji su bili lopovi, prevaranti i šuftovi, i uz
one koji su spriječili ostvarenje njegove politike slobodne i nezavisne
hrvatske države!