«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

10. studenoga 2006.

 

 

HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA

 

 

 

 

 

 

 

 

09. STUDENI 1989.

 

Pad Berlinskog zida – srušen komunizam, ali ne i komunisti!

 

Navršava se 17 godina od pada  Berlinskog zida, i to doslovno, kada su na granici između podijeljenog grada Berlina, između Istočnog i Zapadnog Berlina, njemački građani s obje strane nehumane i umjetne granice rušili zid koji je dijelio njemački narod i Europu.

 

Antihumani komunistički Berlinski zid podigli su sovjetski boljševici u eri navodnog komunističkog reformatora Nikite Hruščova, 1961. godine, pod izgovorom da se time Istočni blok (SSSR i satelitske istočnoeuropske zemlje koje su 1945. pale pod sovjetsku okupaciju), štiti od navodne opasnosti od agresije Zapada. Povijesna istina je da su komunistički diktatori i totalitaristi iz režima komunističke partije podigli Berlinski zid kako Istočna Njemačka ne bi ostala bez stanovništva, jer su ljudi glavom bez obzira bježali iz sustava diktature na Zapad u demokraciju i slobodu.

 

Pad Berlinskog zida omogućio je 1989. sovjetski reformator Mihail Gorbačov, jer da nije bilo Gorbačova, Europa bi još dugo ostala okupirana i podijeljena.

 

Treba podsjetiti da su vlade vodećih zemalja Zapadne demokracije na čelu  sa britanskom i američkom vladom 1945. na sramotnoj krimskoj konferenciji u Jalti, i poslije u Potsdamu, prodale Istočnu Europu, i Hrvatsku, najgorem režimu u povijesti čovječanstva – staljinističkom režimu iz Moskve i Beograda, Staljinu i Titu.

 

Sve nezavisne države, od Baltičkog do Jadranskog i Crnog mora došle su 1945. pod sovjetsku okupaciju i pod čeličnu čizmu komunističke diktature, od kojih je titoistička diktatura u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji bila ništa manje grozna nego u Poljskoj, Mađarskoj ili nekoj drugoj sovjetskoj satelitskoj zemlji. Crvena armija je 1944. zauzela Vojvodinu, Beograd i Srbiju, i prodrla u Hrvatsku i Sloveniju, a titoistički jugokomunistički režim je nakon raskida sa Staljinom 1948. zadržao staljinističke metode obračuna s politički nepodobnim protivnicima i u konačnici s cijelim hrvatskim političkim narodom. Pored Nijemaca i Koreanaca su Hrvati ostali nakon 1945. podijeljeni u dvije države.

 

Na padu Berlinskog zida najviše su radili pokojni papa Ivan Pavao II, uz američkog predsjednika Ronalda Reagana i kancelara njemačke vlade Helmutha Kohla.

 

Papa Ivan Pavao II bio je žrtva njemačkog nacizma, ali i sovjetskog komunizma, žrtva dva totalitarizma 20. stoljeća, dva najveća zla u povijesti čovječanstva, s tim da je fašizam Hrvatsku okovao 4 ratne godine, a komunizam 45 godina. Hrvatski narod došao je 1945. pod jugokomunističku partizansku okupaciju i pod teror jugoslavenskih boljševika-staljinista na čelu s komunističkim diktatorom i tiraninom Josipom Brozom “Valterom” “Titom”.

 

Padom Berlinskog zida došlo je do pluralizma u Hrvatskoj, kada je komunistička partija u Hrvatskoj, pod dojmom strijeljanja rumunjskog komunističkog diktatora od strane rumunjskog naroda ukinula monopol komunističke partije i otvorila put višestranačju, demokraciji i slobodi, ali pod pritiskom hrvatskog naroda, posebno pod pritiskom hrabrih hrvatskih pojedinaca, boraca za ljudska prava koji su za vrijeme Titove Jugoslavije kao politički zatvorenici savjesti vodili borbu i u ime onih koji su za vrijeme Titove diktature spavali dubokim snom, očarani titoističkim glamurom i privilegijama koje je diktator dijelio, i time svoje zločine podijelio s mnogim pojedincima i skupinama u hrvatskom društvu, ali hrvatski narod, nad kojim je crveni maršal 1944./1945. zapovijedio izvršenje genocida, diktator nije mogao pokoriti niti potkupiti. Hrvatski narod ostao je nepokolebljiv u borbi protiv komunizma. Odmah po padu Berlinskog zida došlo je na središnjem zagrebačkom trgu do miroljubivog prosvjeda, uz paljenje svijeća, protiv komunističkog monopola. Ubrzo su obnovljene stare hrvatske demokratske stranke, Hrvatska seljačka stranka i Hrvatska stranka prava, ali bivši komunisti prevarili su hrvatski narod, kao što su i u drugim bivšim istočnoeuropskim zemljama komunisti pod plaštom demokracije restaurirali svoju staru vlast pod novim imenom i znamenjem.

 

Demokratske vlade Zapada su nakon pada Berlinskog zida poduprle najgore ostatke režima totalitarne komunističke partije u bivšoj Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, na Balkanu. U Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori su na vlasti ostali bivši komunisti i doušnici komunističke tajne policije. Najgora situacija je bila u Hrvatskoj i u Srbiji. U Srbiji je na vlasti bio ostao komunistički diktator Slobodan Milošević, koji predstavlja glavni uzrok rata u bivšoj Jugoslaviji koji je vodio uz pomoć nekih vlada demokratskog Zapada, a u Hrvatskoj je na vlasti komunističkog ideologa Ivicu Račana bio zamijenio stari boljševik i bivši politkomesar Franjo Tuđman, zajedno sa šefom komunističke tajne policije i boljševikom Josipom Manolićem i boljševikom Josipom Boljkovcem. Nakon Tuđmanove smrti 1999. su se bivši komunisti rotirali na vlasti, i takvo je stanje do danas.

 

Nakon pada Berlinskog zida – do danas – su na vlasti u Hrvatskoj ostali titoisti! U Hrvatskoj od pada Berlinskog zida do danas nije došlo do istinske demokratizacije društva niti je Republika Hrvatska postala pravna država u smislu zemalja zapadnih demokracija. U Hrvatskoj je na snazi ostala stara komunistička nepravda. To je bilanca 17 godina nakon pada Berlinskog zida, da niti jedan komunistički zločinac iz Hrvatske nije odgovarao za svoje zločine, niti je i jedan jedini čovjek iz Hrvatske dobio od nominalno demokratske vlade natrag svoju imovinu koju mu je  titoistička partija 1945. na pravdi Boga oduzela i opljačkala, a nebrojene nedužne ljude lišila njihovih života. Sve to omogućio je Zapad, podupirući od 1989. do danas najgore komuniste ovoga svijeta! Dok se u Rusiji trenutno događa renesansa staljinizma, u Hrvatskoj nikada nije ni prestao staljinizam, koji je u Hrvatskoj svoje prve bombe i terorističke akcije počeo 1941. godine, pod izgovorom borbe protiv fašizma, kada su partizani započeli boljševičku revoluciju. Isto kao što su boljševici u Mađarskoj od 1945. do 1956. pod izgovorom obračuna s ostacima fašizma obračunavali s demokratima, tako su i jugoslavenski boljševici obračunali od 1945. do 1971. i od 1972. do 1990. sa demokratskim i slobodarskim težnjama hrvatskih građana, da bi se i nakon toga nastavila cenzura i obračun s politički nepodobnim osobama i hrvatskim političarima koji nisu pripadali ex-komunističkoj i titoističkoj nomenklaturi.

 

Jedini način da Berlinski zid padne u Hrvatskoj na pravu stranu je da ljudi slijede dobronamjerni savjet politički iskusnog Otca domovine Ante Starčevića, koji je Hrvatima poručio da ne smiju jedan jaram mijenjati drugim jarmom, nego da jaram moraju srušiti, kako bi demokracija i sloboda mogli živjeti! Stoga, hrvatski demokrati iz svih krajeva Hrvatske i cijeloga svijeta – ujedinite se – u borbi protiv aktualnog titoističkog jarma u Hrvatskoj!

 

Goran Jurišić

 

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma