«HRVATSKO PRAVO»
02. prosinac 2006.
PUŠTANJE GLAVAŠA – JE LI POSRIJEDI HUMANOST
ILI ATENTAT NA USPOSTAVU PRAVNE DRŽAVE I OPASAN PRESEDAN?!
Kao da se je samo čekao odlazak povjerenika
Europske komisije za proširenje Olli Rehna koji je posjetio u četvrtak i petak
Hrvatsku, pa da se odmah potom okrene leđa svim proklamiranim ciljevima reforme
pravosuđa, suzbijanja korupcije itd. U subotu je takozvani liječnički konzilij
u kojem je i «čuveni» sudski vještak patolog dr Josip Škavić(poznato je u svijetu njegovo izvješće iz 1980. godine, da ubijeni Ernest
Brajder nije imao nikakvih tjelesnih povreda, a službena verzija zagrebačke
Udbe bila je, da je počinio suicid skokom iz svojeg stana sa petog kata), izdao dijametralno suprotno izvješće od
izvješća napisanog dan ranije i proglasio pritvorenog Branimira Glavaša
nesposobnim za daljnje sudjelovanje u istražnom postupku pred zagrebačkim
Županijskim sudom!?
Je li na to utjecalo stvarno pogoršanje
zdravstvenog stanja pritvorenika, koji po dolasku u Osijek od liječničkog
konzilija tamošnje bolnice nije proglašen životno ugroženim, ili apel biskupa i
takozvanih Tuđmanovih «akademika», ili je posrijedi izravna naredba političkog
vrha da se Glavaša oslobodi iz pritvora?
Štogod bilo, a najmanje je izvjesno da je u
pitanju ozbiljno pogoršanje zdravstvenog stanja pritvorenog Glavaša, izgleda da
je posrijedi nečuven udar na neovisno postupanje hrvatskog sudstva i pravosuđa,
jer je neobjašnjivo da osoba optužena za teške ratne zločine u što svakako
spadaju izvansudske egzekucije, odredi smrti i torutrure nad pritvorenicima, a
još k tome i osoba koja ometa sudsku istragu i izravno prokazuje i zastrašuje
svjedoke, biva usred istrage oslobođena pritvora kao preventivne mjere radi
osiguranja sudskih dokaza.
Iznimno je važno držati na umu da je
pritvoreni Glavaš stupanje u štrajk glađu (koji nije bio pod ničijom
objektivnom kontrolom, jer je odbijao
liječničke preglede, dok je prvih dvadesetak dana «štrajkao» glađu konzumirajući šećer, vitamine i minerale),
pravdao činjenicom pokretanja sudske istrage u takozvanom slučaju «selotejp»,
odnosno zbog sumnje u odvođenje i likvidiranje pojedinaca iz Osijeka i okolice
1991 godine. Dakle, ne zbog visokih ciljeva kao što su sloboda i prava
pojedinaca, obrana domovine, lažne i klevetničke optužbe, nehumani sudski i
zatvorski postupak, nego se je suprotstavio istrazi zbog sumnji da je bio
naredbodavac likvidacija odredu smrti
tzv. «Uskočke bojne».
Valja
podsjetiti da je 1991. godine predsjednik Hrvatske stranke prava bio 28
dana u istražnom zatvoru štrajkajući glađu zbog monstruzonih optužbi ondašnjeg
predsjednika države Franje Tuđmana da je kriv za rušenje ustavnog poretka i
okupaciju Vukovara u sprezi sa agresorom, no predsjednika HSP-a nije iz zatvora
oslobodio nikakav štrajk glađu niti rijetki apeli za humanost prema
pritvoreniku, već Vrhovni sud Hrvatske, odbacujući u cijelosti istražni zahtjev
državnog odvjetništva RH kao
neutemeljen.
U slučaju Glavaš svi sudski razlozi,
svjedoci i prikupljeni dokazi bili su vrlo otegotni i optužujući za pritvorenog
Glavaša, pa ga stoga sud i nije mogao osloboditi
radi zakonskih razloga, a niti zbog zdravstvenog stanja, budući da prema
zadnjim izvješćima njegovo zdravstveno stanje je daleko od kritičnoga, već se
vrlo vjerojatno radilo o izravnom i nedopustivom miješanju izvansudskih krugova
i skupina bliskih najrigidnijem dijelu HDZ-a, koje žele zaštitu Glavaša, ne
zbog humanosti i pravednosti, već instrumentalizirajući njegov štrajk glađu i
pritvaranje, žele skrenuti Hrvatsku s puta uspostave pravne i pravedne
države u državu autoritarnog bezakonja
i nasilja, u kojoj će se i nadalje štititi počinitelje najtežih oblika ratnog,
privrednog i inog kriminala.