«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

05. prosinac 2006.

PROSINAČKE ŽRTVE, SREBRENICA I GLAVAŠ!

Nekažnjenog zločina od 05. prosinca 1918., kada su na mirnom prosvjedu protiv prodaje Hrvatske Beogradu, na Jelačić trgu u Zagrebu, pobijeni mitraljeskom vatrom, hrvatski domobrani i građani (15 ubijenih i više desetaka ranjenih), po naredbi zloglasnog šefa zagrebačkog redarstva Grge Anđelinovića (brata od djeda današnje predsjednice HNS-a Vesne Pusić), sjećaju se samo oni boljeg povijesnog pamćenja, no to strašno krvoproliće radi uspostave velikosrpske diktature dinastije Karađorđević, treba nam biti u današnje vrijeme podsjetnik i velika opomena da se politika ne smije krojiti iza leđa svome narodu, jer demokratska politika kod svih važnih i velikih odluka mora uvijek pitati za mišljenje i suglasnost vlastiti narod.

Hrvatski narod je preskupo platio ropstvom i vlastitom krvlju politiku nacionalne izdaje i svršenog čina, da ne bi bio dužan razlikovati demokratsku od nedemokratske politike, slobodu od neslobode, laž od istine. Međutim, zadnje desetljeće i pol višestranačkog parlamentarnog sustava kao da ponovno razotkriva dobro poznate boljke nacionalnog karaktera kod Hrvata, da svakomu vjeruju bez da promišljaju i da lako zaboravljaju nepravde koje im drugi čine. Hrvati kao da su opet «zaboravili» iz kakve su federalne Titove Jugoslavije jedva izašli, pa su i na vlasti i na simboličkoj razini «ostavili» da im kroje sudbinu razni tiotisti, komunisti i Jugoslaveni svih lijevih i desnih predznaka.

Dokle god se narod ne osvijesti imati će tuđince ili izdajice za gospodare, a kako to izgleda u stvarnosti svjedoči i jučerašnji događaj iz Nizozemske, čija je vlada odlikovala visokim vojnim odlikovanjima svoje postrojbe, koje su izravno odgovorne za masakr u Srebrenici, koju su napustili predavši više od osam tisuća muškaraca Mladićevim koljačima na nož.

Dakle, ako narod izgubi povijesno pamćenje i političku svijest te izabire lopove, vukove, svoje jučerašnje krvnike ili izdajice, mora na koncu i sam pasti u novo ropstvo ili čak propasti i nestati. Sjetimo se izjava pokojnog Alije Izetbegovića u svibnju 1992. godine «da ne zna tko je napao Sarajevo» ili «da spaljivanje sela Ravno i rat u Hrvatskoj nije naš rat», njegovih potpisa na odluku o podjeli BIH i njezino ukidanje kao republike sa državnim atributima, njegovo trostruko mjenjanje vlastite nacionalne pripadnosti, pa možemo barem donekle shvatiti zašto su bosanski muslimani ponovno proživjeli politiku likvidacije i genocida, da bi na koncu bili odlikovani Nizozemci koji su ih predali na klanje četničkim postrojbama Ratka Mladića.

Sličan krivi izbor svojih vođa napravili su i Hrvati izabirući krvavog Titovog generala da predvodi narod u borbi za slobodu, a on je pružio ruku pomirnicu krvniku Miloševiću i iza leđa svojem narodu sklapao sporazume o zamjeni hrvatskih područja i stanovništva, kao i podjelu BIH. Osim toga Titov krvavi general ostavio je iza sebe ne samo hrvatsku državu kao groblje demokracije i ljudskih sloboda, već je narodu ostavio u nasljeđe takav razoren politički, pravni, višestranački i gospodarski sustav da Republika Hrvatska danas godinama kasni u svojem razvoju iza Bugarske i Rumunjske, što nisu očekivali niti najveći pesimisti.

Afera oko HDZ-ovog dojučerašnjeg lidera Branimira Glavaša, samo potvrđuje činjenicu da je iz «generalske» Tuđmanove stranke došlo svako zlo, tma i tmuša protiv i na štetu hrvatskom narodu u cjelini.

Postoje velike i osnovane sumnje da je osječki gubernator krao, naređivao otmice, ubojstva, ratne zločine i drugo. Sam je javno priznao da je krao izbore i namještao tko će biti načelu vladajuće HDZ stranke. Sada svojim postupcima i uvezanošću sa paradržavnim strukturama uz pomoć uzurpatora Hrvatske stranke prava i lažnog osječkog gradonačelnika - /kojeg izvješće EU-a od 08. studenog 2006. izričito navodi kao osječkog gradonačelnika koji je ometao i zastrašivao svjedoke u važnom suđenju za ratne zločine zbog čega su svjedoci u nekim drugim suđenjima odustali od svjedočenja. ĐAPIĆ ZATO NEĆE UĆI NITI U EUROPSKU NARODNU STRANKU NITI U KOALICIJU SA SANADEROM, NITI ĆE GA IKADA PRIHVATITI DEMOKRATSKI SVIJET, TE ĆE MORATI ODSTUPITI SA MJESTA PREDSJEDNIKA STRANKE ILI ĆE BITI SMIJENJEN/ - kompromitira Hrvatsku pred Europskom unijom i cijelim demokratskim svijetom.

Od prosinačkih žrtava 05. prosinca 1918. godine, preko zločina Vukovara do Srebrenice i afere Glavaš, Hrvati kao da iz povijesti ništa nisu naučili i kao da ne shvaćaju da se zlo piše društvu koje krvnik čuva.