«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
16.
prosinac 2006.
MESIĆ I ĐAPIĆ SU HRVATSKA NACIONALNA SRAMOTA !
¨Führer”
ekstremne desnice u Republici Hrvatskoj, Anto Đapić, krivotvorio je magisterij,
krivotvorio je potpis druge osobe na STRANAČKOM dokumentu, krivotvorio je svoju
osobnu biografiju i laže da nikada nije pozdravljao fašističkim pozdravom.
Zanimljivo, u “Radnom ručku” na Hrvatskoj televiziji u Zagrebu,
15.12.2006. Anto Đapić je na upit
reportera iz Hrvatskog sabora, Petra Vlahova, da li zamjera predsjedniku Mesiću
što je početkom devedesetih godina pjevao o “Juri i Bobanu”, predsjednika
Mesića uzeo u zaštitu i rekao da mu to ne zamjera, jer, “tko pjeva, zlo ne
misli”. U osječkoj Retfali za mjesne izbore od anonimusa iz Glavaševe stranke
PONOVNO JE poražen osječki
gradonačelnik Anto Đapić, kojemu je Šeks u emisiji “Otvoreno” kod Mislava Bage
poručio da je šansa za koaliciju HSP-HDZ samo u sferi teorije, makar je i to
sramotno da se uopće uzima u obzir mogućnost koalicije sa Đapićem.
Na
Vlahovljevu primjedbu da predsjedniku možda zato ne zamjera, jer je i sam
pjevao “Juru i Bobana”, Đapić je odmah ukorio Petra Vlahova, predbacujuću mu da
je on kao odgovorni novinar također pjevao “Evo
zore, evo dana, evo Jure i Bobana”. (Novinar je zaboravio primijetiti da
Đapić još uvijek pjeva cijeli repertoar proustaških i neoustaških pjesama, poput
Thomposonove “Jasenovac i Gradiška stara,
to su kuće Maksovih mesara”, dvorana “Globus” na Zagrebačkom velesajmu,
9.12.2006., uz prijenos Bandićeve (SDP) Zagrebačke televizije Z1. Da se nije
tako nekritički ponio prema Đapiću, novinar je mogao Đapiću na licu mjesta
začepiti gubicu, s obzirom koliko je kompromitiran. Ovako je Đapić poklopio
Vlahova.)
Vođa
ekstremne ljevice, Stjepan Mesić, krivotvori povijesne činjenice, povijesnim
pojmovima daje krivi i lažni značaj, u vezi svojih neoustaških ispada devedesetih
godina laže da se ispričava hrvatskim antifašistima, jer se ispričao bivšim
komunistima, boljševicima, partizanima, teroristima, ratnim zločincima i
masovnim ubojicama – titoistima. Sve svoje povijesne krivotvorine je
kompromitirani, neuvjerljivi i nedosljedni Stjepan Mesić ponovio 15. prosinca
2006. u svom govoru u jugoslavenskoj Akademiji znanosti i umjetnosti, pri čemu
su u Mesićevoj pratnji bili njegovi boljševički savjetnici iz titoističkog
ureda predsjednika Republike Jugoslavije, pardon, Republike Hrvatske. Akademici
su svojim prisustvom Mesićevu govoru, izuzev trojice, i bolesnog Supeka,
dokazali da se slažu sa svim Mesićevim povijesnim krivotvorinama, tako da se
potvrđuje ona narodna “S kim si, takav
si”. Tako je nekvalificirani Mesić još jednom zborio o povijesti Drugog
svjetskog rata na području Hrvatske i bivše Jugoslavije, a njegovi savjetnici
opskrbiše njegov govor s mnoštvom propagandnih laži. Čak je i Radio 101
komentarom Zrinke Vrabec Mojzeš, od 16.12.2006., kritizirao predsjednika Mesića
zbog njegove nedosljednosti i neoustaških ispada. Za dlaku je Mesić na
Stojedinici izbjegao uvrštenje u najgoru osobu godine, srećom, barem je Anto
Đapić završio na negativnoj listi političara i javnih osoba Stojedinice za
2006. godinu, žigosan s pravom kao “ljiga”.
Zanimljivo
je da ekstremisti/neostaljinist Mesić i crnokošuljaš Đapić/ imaju slične ili
čak iste karakteristike, što nije novost kad se zna da su Hitler i Staljin bili
u svojim zločinačkim postupcima kao dva brata blizanca. Kada je 23. kolovoza
1939. u Moskvi potpisan sporazum između Hitlera i Staljina (pakt
Molotov-Ribbentrop), dakle između nacista i boljševika, Josif Visarionovič
Staljin uvis je podigao čašu sa šampanjcem i nazdravio (nenazočnom) Adolfu
Hitleru. Nije isključeno da jednog dana i Mesić i Đapić ne budu zajedno pili
šampanjac, ali isto tako nije isključeno da obojica budu jednog dana dijelili
zatvorske ćelije, ne zbog njihova nemorala, jer moral nije kategorija kaznenog
zakona Republike Hrvatske, nego zbog izdaje i veleizdaje obojice vođe
ekstremističkog totalitarnog titoističkog pokreta, čiji je isprdak Anto Đapić
kao optuženi doušnik KOS-a JNA i jugokomunističke vlade u Beogradu.
Preozbiljni
su dokazi protiv Đapića i Mesića da su surađivali s totalitarnom tajnom
službom, a da bi obojica mogli imati miran san. Bivši operativac UDB-e Željko
Bartolović optužio je u svojoj knjizi “Probušena mantija” aktualnog
predsjednika Mesića da je kao komunistički načelnik općine Orahovica bio
kadrovik UDB-e, jer je UDB-i dovodio nove svježe i mlade snage, tako i njega,
Bartolovića. Nitko se ne treba zavaravati da je Mesić laka meta, bez obzira
koliko njegova biografija i njegova politika bila šuplja i nedosljedna, jer
Mesićevi korijeni sežu sve do Moskve (Đapićevi “korijeni” sežu do odjela tajne
službe u Osijeku). Mesićev otac, pod nadimkom “Tovariš”, bio je staljinist
super-teške kategorije, i u španjolskom građanskom ratu se borio rame uz rame s
Josipom Brozom Titom, glavnim cinkerom komunističkih jugoslavenskih drugova u
Moskvi, koje je zahvaljujući Titovim lažima na njihov račun strijeljao 1939.
godine Staljinov zloglasni NKVD, čiji su bili agenti. Mesić ne pliva slučajno
desetljećima u politici, u svim režimima i vlastima, a, kao što vidimo, prati
ga i njegov istomišljenik Mirko Galić, kojega su, usput rečeno, na Stojedinici
s pravom popljuvali, s obzirom da se primitivno obračunao s novinarima
međunarodne novinarske udruge Reporteri
bez granica, poručivši im da “neka počiste smeće ispred vlastita dvorišta”,
u kontekstu kritike Reportera bez granica,
koji su Galiću predbacili da je u vezi trojice suspendiranih novinara HTV-a
izvršio “autocenzuru” kako bi pogodovao svom šefu i ideološkom savezniku s
ekstremne ljevice, Stjepanu Mesiću.
Interesantno
je kako je opinion maker u „Jutarnjem listu“ od 16.12.2006., Davor
Butković, udijelio Stjepanu Mesiću sveopću amnestiju, predbacujući mu jedino da
nije trebao putovati na Kubu, jer da se radi o zemlji diktature, ali nije
naznačio da se radi o zemlji KOMUNISTIČKE DIKTATURE, gospodine Butkoviću –
KOMUNISTIČKA DIKTATURA !!! Naravno, ni riječi u Butkovićevoj kolumni o
najnovijoj otkrivenoj masovnoj grobnici na Petrovoj gori s posmrtnim ostacima
350 osoba koje su 1945. pobile titoističke snage zla, čiji su duhovni nasljednici
u petak, 15.12.2006. u HAZU pljeskali svom zastupniku Stjepanu Mesiću,
predsjedniku samo komunističkog dijela građana, dok je one druge građane
prevario i izdao, kao osumnjičeni izdajica svog naroda i veleizdajnik Republike
Hrvatske. Mesić je u svom životu uvijek govorio po zadatku – tajne službe, i
vladajuće ideologije. Stjepan Mesić nije bio slobodan čovjek, uvijek zarobljen
ideologijom, predrasudama i vlastitim zabludama u koje i danas vjeruje.
Očajnički,
upravo napadno želi stvoriti percepciju da je antifašist, a nije, niti će ikada biti. Postati
antifašist, za to treba časti, poštenja, dosljednosti i hrabrosti, one
karakteristike koje Stjepanu Mesiću nedostaju. Optuženi kadrovik UDB-e, doušnik KOS-a Mesić i doušnik KOS-a Đapić,
rame uz rame, sa dva suprotna ali ne i suprotstavljena pola totalitarne
ekstremne političke scene, izgurali su društvo Republike Hrvatske iz reda
moralnih europskih društava, i zemlju pretvorili u hrpu lažova,
krivotvoritelja, amnestiranih kriminalaca i zločinaca odnosno ubojica. Ova
zemlja davno je izdana, naime, onda kada su na političku scenu stupili Stjepan
Mesić i Anto Đapić !