«HRVATSKO
PRAVO»
18. prosinac 2006.
SCHWARTZOVA NEGACIJA HOLOKAUSTA I MESIĆEVA NEGACIJA GENOCIDA !
U emisiji «Noćna mora» na Bandićevoj Zagrebačkoj
televiziji Z1 gostovao je 16.
prosinca 2006. samozvani hrvatski «Führer»
Mladen Schwartz, koji je, na žalost, i na sramotu voditelja emisije Željka
Malnara (koji se ograđivao), vrijeđao hrvatsku javnost i židovsku populaciju u
Republici Hrvatskoj, i to na židovski blagdan Hanuku, ustvrdivši da nije bilo
Holokausta (Šoa) nad europskim Židovima, i da pod režimom njemačkih nacista
nije ubijeno oko 6 milijuna Židova nego, kako je Schwartz naveo, «najviše oko
300 tisuća Židova». Teze Mladena Schwartza o «nepostojanju holokausta»
odnosno genocida nad Židovima tipične su za simpatizere nacizma, kao što je za
kriptokomuniste također tipično da negiraju genocid marksističkih režima nad
narodima.
Zločin protiv čovječanstva je kompleksan (složen ili zamršen) a obuhvaća
zločine različite vrste od kojih je specifičan (poseban, određen, svojevrstan) genocid ili ubojstvo naroda. Genocid nad nekim narodom definiran
je u pravnoj znanosti i sudbenoj vlasti nakon genocida njemačkih nacista nad
europskim Židovima. Od 1937. do 1945. su njemački nacisti ubili između četiri i
šest milijuna Židova. Konvencija Ujedinjenih naroda od 9. prosinca 1948. godine
precizirala je članak 6c) Statuta Međunarodnog suda za ratne zločine: genocid
predstavlja jedna od sljedećih radnji koja se obavlja s namjerom cjelokupnog
ili djelomičnog uništenja neke nacionalne, etničke, rasne ili religijske
skupine:
- ubijanje
članova skupine;
- prouzročenje
teških tjelesnih ili duhovnih oštećenja članova skupine;
- postavljanje predumišljajem životnih uvjeta skupini koji
su podobni za izazivanje potpunih ili
djelomičnih tjelesnih oštećećnja;
- određivanje
mjera koje su usmjerene na suzbijanje rađanja unutar neke skupine;
- nasilno
prevođenje djece iz jedne skupine u drugu.
Predsjednik Hrvatskog sabora, Vladimir Šeks, ne može se
baš pohvaliti da brine o žrtvama komunizma kao njegovi kolege u Poljskoj,
Slovačkoj i Njemačkoj, ali je na simpoziju o «Bleiburgu», koji je održan godine
2005. u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog sabora ocijenio da su partizanski
masakri nad ratnim zarobljenicima i hrvatskim civilima bili «genocid nad hrvatskim narodom». Međutim,
predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, negira jugokomunistički genocid
nad hrvatskim narodom, isto kao što Mladen Schwartz negira genocid nad
židovskim narodom.
Povijesne istine radi podsjetiti ćemo, da je za vrijeme
Drugog svjetskog rata u Trećem Reichu i na području pod njemačkom okupacijom u
Europi, kao i u osovinskim zemljama, ubijen od nacističkog režima sljedeći broj
Židova: u Trećem Reichu minimalno 218 tisuća, od toga na području današnje
Austrije 58 tisuća, u Njemačkoj 160 tisuća, a maksimalno oko 600 tisuća
(preživjelo 6 tisuća ili 1 posto), sa područja okupirane Poljske oko 3.300.000
(preživjelo 70 tisuća, u logorima smrti
likvidirano između četiri i četiri milijuna i dvjesto tisuća ), sa područja
Češke 233.000 Židova, a sa područja dijela okupiranog Sovjetskog Saveza (Rusija,
Ukrajina, Bjelorusija) ubijeno je
minimalno oko 700 tisuća Židova, sa područja okupirane Francuske 60
tisuća, sa područja okupirane Belgije 25 tisuća, sa područja okupirane
Nizozemske 104 tisuće, sa područja okupirane Norveške sedam tisuća, i sa područja
okupirane Grčke 57 tisuća ubijenih Židova, dok je sa područja fašističke
Italije ubijeno minimalno 8,5 tisuća Židova, sa područja Hrvatske i BiH oko 31
tisuća, sa područja Mađarske minimalno 180 tisuća, i sa područja Rumunjske minimalno 200 tisuća ubijenih Židova, itd
(podaci iz njemačkog povijesnog atlasa «dtv-Atlas
zur Weltgeschichte», München, 1966., nakladnik «Deutscher Taschenbuch
Verlag GmbH»). S obzirom da u navedenom džepnom priručniku za povijest svijeta
nema podataka o broju ubijenih Židova sa područja Srbije, (što govori o snazi
bivše jugoslavenske diplomacije i srpskog lobbyja koji je sposoban zataškati
vlastite (srpske) zločine), navodimo podatke koje je u svojoj znanstvenoj
studiji «Antisemitizam u Srbiji za
vrijeme Drugog svjetskog rata» iznjela pokojna gospođa Ljubica Štefan,
nositeljica izraelskog odličja «Pravednik naroda». Na osnovi srbijanskih izvora
je Ljubica Štefan otkrila da je srbijanski režim od travnja 1941. do jeseni
1941. godine, bez posebnog udjela njemačkog okupacijskog režima, ubio u gradu
Beogradu 88 posto srpskih Židova ili u brojci 10.755 nedužnih ljudi židovske
vjere ili nacionalnosti. Zahvaljujući dragovoljnoj
suradnji između srbijanske policije i
njemačke tajne policije «GESTAPO» i policijskih SS-jedinica je SS-oficir Harald
Turner sredinom 1942. godine svoje pretpostavljene u Berlinu izvijestio: «Srbija je zemlja u kojoj je pitanje Židova
i Cigana riješeno.» Franz Rademacher iz
Ministarstva vanjskih poslova Reicha javio je: Židovsko pitanje u Srbiji više nije akutno, sada samo preostaje rješavanje zakonskih
pitanja koja se tiču imovine.» Šef njemačke službe sigurnosti «SD» u Srbiji, Schäfer,
pohvalio je njemačke okupacijske vlasti i srpske vlasti u Srbiji: «Beograd – jedini veći grad Europe očišćen
od Židova, postao je slobodan od Židova («Judenfrei»)». Jasenovački logor
nije bio jedini logor koji nije bio pod njemačkog upravom, zato što su u
Beogradu od 1941. do 1945. postojala dva koncentracijska logora, «Banjica» i
«Sajmište», od kojih su oba bila pod upravom srbijanskih vlasti, s tim da je u
jednom od dva navedena logora polovica bila pod njemačkom, a druga polovica pod
srbijanskom upravom. Literatura koju je Mladen Schwartz spomenuo u navedenoj
emisiji, a koja navodno dokazuje laž o holokaustu, neargumentirano negira
povijesnu znanost. Sami neki sudionici holokausta, njemački nacisti i drugi,
potvrdili su nakon Drugog svjetskog rata da su u njemačkim koncentracijskim
logorima postojale plinske komore za ubijanje logoraša i deportiranih
zarobljenika i zatvorenika, židovsih civila. Većinu plinskih komora i peći za
spaljivanje ubijenih je nacistički režim pred kraj Drugog svjetskog rata
minirao, ali neke su ostale sačuvane, kao na pr. u konc-logoru «Dachau».
100 milijuna žrtava komunizma u svijetu, i min. pola
milijuna hrvatskih žrtava komunizma
Podsjećamo da je od 1917. do 1989. u svijetu ubijeno oko
100 milijuna žrtava komunizma, a u komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom
od 1944. do 1946. ubijeno je oko pola milijuna (500 tisuća) Hrvata, i to ne
samo hrvatske «bleiburške» žrtve i žrtve Križnog puta 1945. godine, nego i
hrvatske žrtve etničkog i klasnog čišćenja po gradovima i naseljima na području
Hrvatske i BiH od strane partizanskog titoističkog režima. Upravo je sramotno
od aktualne Sanaderove i Mesićeve vlasti što u program hrvatskih školskih
udžbenika nije ušlo učenje o partizansko-komunističkom genocidu nad hrvatskim
narodom.
Negirati Holokaust nad Židovima i genocid nad Hrvatima predstavlja krajnji
cinizam i nečasno krivotvorenje povijesne istine !