«HRVATSKO PRAVO»
Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
28. prosinac 2006
POČINJE LI BORBA KOMUNISTIČKIH FRAKCIJA UNUTAR HDZ-A ZA ŠEKSOVU FOTELJU?!
Vladimir Šeks dobio je u vrlo kratkom vremenu opetovanu opomenu poput Božjeg biča, da prestane sa svojom autističnom ulogom meštra za lakirovku, glumatanjem tobože vrlo važne dužnosti na mjestu predsjednika Hrvatskog sabora, koji je pod njegovim predsjedanjem i dalje prazna brbljaonica bez stvarne moći i životne uloge u hrvatskoj državi.
Šeks je u svojoj komunističkoj, disidentskoj i HDZ-ovskoj karijeri napravio goleme štete, progonio i uništio mnogobrojne ljude i to ne može proći nekažnjeno već na ovom svijetu. Ipak, za ono što je dobro učinio stiže mu ova snažna opomena, da se više ne igra glavom i sudbinom, jer je u pitanju njegov vlastiti život.
Hoće li on to shvatiti i početi govoriti istinu, ispravljati silne nepravde koje je drugima sa drugovima učinio, vrijeme će pokazati, ukoliko mu je još vremena preostalo. Neki komentari danas spekuliraju da je Šeksova nagla slabost srca došla kao naručena Sanaderu da ga se potiho i na elegantan način riješi, jer bi mu zbog afere Glavaš i vlastite uloge u ratnim zločinima u Osijeku, mogao postati pretežak teret u predizbornoj kampanji ali i pred Bruxellesom.
Šeksu su zvona davno zazvonila, puno prije njegovog prebacivanja u bolnicu ili tragičnog gubitka sina Domoagoja, no on je bio dovoljno gluh i slijep da ih nije mogao niti htio čuti i prepoznati. Vratiti se na vlast bez ikakvog pokajanja za deset Tuđmanovih krvavih godina nad Hrvatskom i hrvatskim narodom, slaviti razdoblje tog zlotvora kao da se radi o hrvatskom svecu, uvesti maksimalnu hipokriziju u politički život i grubi makijavelizam kao način ophođenja sa stvarnim a ne fingiranim političkim protivnicima, uživati u bezdušnoj pljački imovine hrvatskog naroda, mora doći jedanput na naplatu.
Bez obzira na ozbiljnost Šeksove bolesti, oni koji o njoj službeno govore za javnost nemaju također gotovo nikakvu vjerodstojnost, jer su ili Šekosvi partijski drugovi ili su kao zaposlenici u javnom zdravstvu laka meta svakojakih pritisaka. Sjetimo se priopćenja «velikih umova» koji bi samo malo lagali poput Andrije Hebranga i dr. kako su besramno godinama obmanjivali hrvatsku javnost (inozemnu nisu mogli) o pravoj prirodi Tuđmanove bolesti, tvrdeći da nije posrijedi težak oblik karcinoma već čir na želucu. Ili konzilija KBC Rebro o smrtonosnoj bolesti Naletilića Tute, koji je na račun ovog prevarenog naroda bio prebačen kao ratni zločinac posebnim zrakoplovom- bolnicom do Haškog zatvora, dok svojim žrtvama, kada ih je ubijao nije dopustio niti da izmole zadnju molitvu. Na koncu se je ustanovilo da je zdrav kao dren.
Bio Šeks privremeno bolestan ili ne, ozbiljna
javnost u Hrvatskoj nema više kome vjerovati kada je u pitanju bilo dijagnoza
bilo ozbiljnost bolesti nekoga na položaju poput Šeksa. Što se oboljelog tiče,
ukoliko je Šeks samo kratkotrajno bolestan, to mu je možda zadnja opomena da
počne govoriti i svjedočiti istinu, a ukoliko je to način da ga se potiho umirovi,
onda nesmunjivo u HDZ-u predstoje tektonski poremećaji i zakrvljena borba
HDZ-ovh komunističkih frakcija za Šeksovu stolicu, moć i utjecaj u Partiji.
Sanaderu Božić i Nova 2007. godina ne slute na
dobro. Uoči Božića doživio je klasični medijski knock-out od dobro briefiranog
novinara Mislava Bage(bio nedavno na trainingu u SAD-u), a umjesto svečanog
dočeka Nove godine, desna ruka Vlado Šeks udaren je jače nego što bi ga
okrznula moguća istraga u vezi Osijeka 1991. godine.