«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
30. prosinac 2006.
GODINA
2007. – ŠTO MOŽEMO OČEKIVATI?
Pred kraj
godine razočarani građani Republike Hrvatske izrazili su nadu – samo da 2007.
ne bude reciklirana 2006. godina ?
Samo da 2007.
ne bude reciklirana 2006. godina, ali svi pokazatelji ukazuju na to da će 2007.
biti reciklirana i klonirana 2006. godina. Prije svog milijunskog transfera na
NOVU TV (reciklirana HTV) Hloverka
Novak Srzić postavila je vjerojatno svoje zadnje telefonsko pitanje
gledateljima HTV-a, «da li su za ulazak RH u EU?». Odgovor gledatelja bio je
porazan za nazočnu redovitu gošću Galićeve lutkarske televizije, Vesnu Pusić
(HNS-LD) koja se čudom čudi što 74 posto gledatelja HTV-a odbija priključenje
Republike Hrvatske Europskoj Uniji, jer u tom slučaju ne može svoju veliku
saborsku plaću zamijeniti deseterostruko većom plaćom zastupnice u Europskom
Parlamentu. No, doktor izokretanja Ivo Sanader namješta unutarstranačke izbore,
po svjedočenju svojih novopečenih Glavaševih «oponenata», tako da samoumišljenom premijeru nije vjerojatno
problem krivotvoriti ni referendum o pitanju prihvaćanja ili odbijanja
asocijacije sa Unijom.
Hrvatska
stranka prava 1861. još je devedesetih godina 20. st. u «Novom listu»
voditeljicu i urednicu HTV-a Hloverku Novak Srzić prozvala za cenzuru nad
političarima Hrvatske stranke prava 1861. na čelu sa Dobroslavom Paragom,
uspoređujući figurativno njezinu cenzuru Paraginih pravaša sa odnosom nacista
prema Židovima u Trećem Reichu, što nije bilo nimalo pretjerano, jer
cenzurirati političare u medijima znači političare pretvoriti u političke
mrtvace.
Zato je bivša
skojevka i cinkarošica sa «Stojedinice» Hloverka Novak Srzić izdašno
posljednjih nekoliko godina u goste pozivala kradljivca i uzurpatora Hrvatske
stranke prava Antu Đapića, pretvorivši tako lažnog magistra i ekstremistu
Đapića u komentatora hrvatske unutarnje i vanjske politike. Hoće li Hloverka
Novak Srzić, poput Branka Tuđena, jednog dana priznati o samoj sebi ono što je
bez srama priznao u «Jutarnjem listu» pred istek 2006. godine bivši glavni
urednik «Večernjeg lista», da je, naime, on (Branko Tuđen) devedesetih godina
bio dugogodišnji «režimski novinar», i potvrdio optužbu protiv sebe koju je s
pravom početkom devedesetih godina, do Tuđenove naprasne smjene u «Večernjem
listu», iznosio pravaški prvak Dobroslav Paraga?
U svojoj
memoarskoj knjizi Branko Tuđen je priznao da je bio režimski novinar, ali
ujedno bez imalo srama se nada da u povijest neće ući kao oportunist. Na HTV-u
se nedavno moglo čuti (u emisiji kod urednika Bilića) da su u hrvatskoj
povijesti dobro činili oni koji nisu bili oportunisti (poput Ante Starčevića),
ali da takvi nisu u praksi puno mogli za hrvatsko društvo učiniti, jer im je
politika od strane režima bila blokirana, dok su oportunisti (poput
Mažuranićeva ministra kulture) navodno učinili za hrvatsko društvo velike
stvari, jer su se prilagodili politici. Nije bilo rečeno, ali možda je Bilićev
gost Ljubomir Antić (haeselesovac)
mislio na osnivanje Jugoslavije 1918. kao «veliku stvar»? Ovakve sramotne i
uvredljive teze mogu se čuti jedino u Republici Hrvatskoj, dok se na
televizijama Europske Unije, bile one javne ili privatne, hvale oportunizmu
(toj rak-rani politike) ne mogu dati niti u emisijama komedijalno-zabavnog
karaktera. Zamislimo si da netko na BBC- u tvrdi da je premijer Chamberlain
dobro učinio za britansko društvo kada je s Hitlerom, iz oportunističkih
razloga, potpisao 1938. u Münchenu truli sporazum-kompromis (o podjeli
Čehoslovačke)?
Od perjanice
HTV-a Aleksandra Stankovića se u emisiji «Dvoboj» na NOVOJ TV mogao pod konac
ove godine čuti nevjerojatno blesavi i suvisli prijedlog, da, kad se već osniva
«katolička televizija», mogla bi se osnovati i «ateistička televizija». Što će
nam još jedna ateistička televizija pored Hrvatske televizije? Niti jedan
glavni ravnatelj HRT-a još nije bio katolik nego su to redom bili bivši
komunisti i ateisti. A da ne govorimo da su dalekovidnicom sa Prisavlja
upravljali i doušnici KOS-a i UDB-e, ali ako i predsjednici mogu biti udbaši i
kosovci, zašto onda ne i glavni ravnatelj HRT-a? Ako doušnici mogu biti i gradonačelnici,
zašto doušnike uskratiti za «čast» da budu ravnatelji javne televizije?
Kao osoba
godine na «Stojedinici» proglašen je
ponovno glasovima slušatalja te ukradene radio-stanice Stjepan Mesić,
predsjednik RH. Prije toga je Stjepan Mesić odlikovao gazdaricu «Stojedinice», Zrinku Vrabec-Mojzeš, visokim hrvatskim
državnim odličjem, za «promicanje demokracije i slobodu riječi». Predsjednik
države je zaboravio napomenuti da svoju omiljenu medijsku mahericu odlikuje i
za 16 godina cenzure nad Dobroslavom Paragom. Predsjednika i njegovu miljenicu
upućujemo na Reportere bez granica
koji su ove godine Hrvatsku svrstali u zemlje u kojima je sloboda medija
ugrožena, zemlju u kojoj postoji polovična sloboda medija, manja sloboda nego u
redakcijama medija fašističko-komunističke tzv «Republike Srpske».
Predsjednikov
«veleposlanik» Mirko Galić je pred kraj 2006. još jednom potvrdio da su Reporteri bez granica u pravu kada su
Hrvatsku svrstali u zemlje s upitnom slobodom medija (ta vijest se u našim
medijima cenzurira, što je shvatljivo), kada je novinare ove ugledne
međunarodne novinarske asocijacije balkanski uputio da neka «očiste smeće
ispred vlastita praga», nakon što su ga Reporteri
bez granica prozvali da na «Hrvatskoj radio-televiziji» provodi
«autocenzuru», i time opet potvrdili tvrdnju Hrvatske stranke prava 1861, dok
je Wall Street Journal potvrdio
svojim člankom o Sanaderu ono što godinama tvrdi Hrvatska stranka prava 1861.,
da se radi o «doktoru izokretanju», ili o lažljivcu, koji jednu priču ima za
Europsku komisiju i EU, a drugu priču za hrvatske naivce, ne iz Hlebina, nego
iz Republike Hrvatske. Ono što naši mediji, u službi vladajuće politike,
također cenzuriraju, jest činjenica da su Bugari pošteniji od Hrvata, po
tvrdnji Svjetske banke, te da su čak
i Srbijanci pošteniji od Hrvata, jer imaju manje korupcije, i veću zaštitu
stranih ulaganja, što znači da pravna država u «Beogradskom pašaluku» bolje
funkcionira nego u titoističko «prosvijećenoj» Republici Hrvatskoj.
Nedavno
je u Srbiji smijenjen šef carine, uhićeni
su neki šefovi policije, državni odvjetnici i suci – u najnovijoj akciji borbe
protiv korupcije. Kod nas je drukčije. Kod nas najkorumpiraniji političari i
državni dužnosnici, de facto kriminalci, imaju širom otvorene stranice u
hrvatskom tisku, i desetke i stotine sati nastupa na hrvatskim
kriptokomunističkim «antifašističkim» televizijama. I kako da onda 2007. ne
bude reciklirana 2006. godina?
Račanova
uzdanica Milanka Opačić nada se 2007. godine novim radnim mjestima, isto kao i
Vesna Pusić, za koju je to već gotova stvar, pogotovo ako Čačić postane premijer. Vjerojatno gospođa
Pusić misli na ona svoja lažna predizborna obećanja iz 2000. godine o stvaranju
«200 tisuća radnih mjesta», dok je za vrijeme Račanove koalicije, u kojoj je
sudjelovao HNS, ukinuto 200 tisuća radnih mjesta! Samo u Republici Hrvatskoj se
za premijera može kandidirati političar kao što je Radimir Čačić, za kojega je
saborsko povjerenstvo nedvojbeno utvrdilo da se nalazi u SUKOBU INTERESA. U
Srbiji to više nije moguće, kao ni u novoj članici EU - Bugarskoj, jer Bugari su odlučili biti
pošteni, ostavili su komunizam iza sebe, komuniste izvan vlasti, kako bi sada
imali realnu nadu u bolju budućnost. Rumunjska otvara svoje dosjee o doušnicima
koji su surađivali s komunističkom tajnom službom.
U Hrvatskoj
toga nema, jer doušnici su kod nas na vlasti, u medijima, i svugdje tamo otkud
su lustirani hrvatski demokrati na čelu sa Dobroslavom Paragom i drugim
hrvatskim političarima, koje je javnost već zaboravila – jer su protuzakonito
lustrirani umjesto da su komunisti pali pod zakon o lustraciji. I kako onda
2007. godina neće biti ista kao 2006. godina?
Novih radnih
mjesta u Republici Hrvatskoj 2007. neće biti, jer nema dovoljnog državnog
jamstva za strane investicije, što je ove godine utvrdila Svjetska banka. U korumpiranoj zemlji kakva je Republika Hrvatska
nema jamstva o ulaganjima kapitala, a time ni stvaranje novih radnih mjesta.
Stoga građani ove Republike, protegnite vratove, jer u blatu ste do grla, i
glasujući za Đapića, Račana, Sanadera, Pusićku i Adlešićku, za nekog Friščića,
Čačića i slične ostati će te u blatu do grla, ne samo 2007. nego i 2008. do
2012. godine! Nema napretka ako u našoj zemlji korumpirani političari tipa
Žužula i rodijaka, ili drugarice Marinović, ne budu od pravne države
procesuirani nego abolirani. Tu nema sreće! Na ovakav način će Šeks, Bandić i
Đapić i sljedeće godine u svoje saborske imovinske kartice bez imalo srama i
pravnih posljedica uknjižiti nove stanove u njihovu vlasništvu (uz postojeće
ovogodišnje), koje kao saborski zastupnici i gradonačelnici ne mogu kupiti ni
da su na doživotnim funkcijama kao njihov voljeni maršal Tito.
Poštovani
građani, 2007. doživjeti će te koaliciju, ili HDZ-HNS-HSS-HSLS-SDSS-HSU, ili
veliku koaliciju crvenih HDZ-SDP-HSU-SDSS, a životni standard pasti će vam do
tada najmanje za 30 posto plus inflacija, jer to neprekidnim biranjem tih
stranaka i želite. Netko bi pomislio da se radi o mazohističkim nagonima naših
građana, ali taj je u krivu. Radi se o hrvatskom samoubilačkom nagonu, poznatom
u povijesti 20. stoljeća. A ako građani odluče drukčije, tu su doktori
izokretanja koji će izborne rezultate malo nategnuti, onako kako je balkanski
bandit Tito natezao jugoslavenske paragrafe kada se sudilo hrvatskim rodoljubima,
ili kada je tridesetih godina prijetio onim drugovima u zatvoru u Srijemskoj
Mitrovici, da će im «malo nategnuti rebra», koji su mislili glasati za Brozova
protukandidata za kandidata za mjesto šefa politbirao CK KPJ, kojega je na
kraju određivao antifašist Staljin, taj veliki «humanista» 20. stoljeća, čijih
se metoda vladavine se do dana današnjega nisu odrekli ovdašnji titoisti.
Sadamu je
došao kraj na ovome svijetu. Vješala su postavljena, presuda je izvršena,
ubojica odgovara za svoje zločine. I opet se pokazuje u kolikoj je mjeri čak i
jedna razorena i bombardirana zemlja
naprednija od naše Republike, jer u Mezopotamiji zločinci odgovaraju za svoje
zločine dok u Hrvatskoj primaju boračke mirovine za masovna klanja u Drugom
svjetsom ratu, kao Milka Planinc, primjerice, ili ih kom-partija postavlja na
izborne liste koje građani onda potvrđuju na Sanaderovim ili Račanovim
«demokratskim izborima».
Zavladala je
tuga u pritvorskoj ćeliji Haaškog suda ICTY u Scheveningenu, jer Sadamov veliki
prijatelj i ubojica bosanskih muslimana, Vojislav Šešelj, ostaje bez velikog
prijatelja. Tko će sada plaćati Velikosrbima petro-dolare za «granicu Velike Srbije
Karlovac-Virovitica-Karlobag? S te strane gledano, 2007. dobro počinje, ali to
je već vanjska politika. Treba se, dakako, uvijek nadati, jer u nadi je spas!
Stoga, nadajmo se ipak boljoj 2007. godini, jer nikad se ne zna što donosi novi
dan? Već sutra cijela garnitura hrvatskih korumpiranih političara može pasti,
jer narodna volja je nepredvidiva, i toga se najviše boje upravo
kriptokomunisti u Republici Hrvatskoj. Sretna Nova 2007!