«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

30. prosinac 2006.

MESIĆ UPORNO I BEZOBZIRNO POTKOPAVA TEMELJE DEMOKRATSKOG SUSTAVA REPUBLIKE HRVATSKE – ZATO ĆE I BIH NADAMAŠITI HRVATSKU!

Čak je i Bosna i Hercegovina pretekla Mesićevu i Sanaderovu Hrvatsku. U koalicijskom dogovoru SDA i Stranke za BIH potpisanom početkom tjedna u Sarajevu, na vodeće pozicije u strukturama nove vlasti više neće moći doći osobe koje su kao djelatnici javnih službi, članovi i suradnici bivšeg režima gazili temeljna ljudska prava, odnosno osobe koje su imale kompromitirajuću ulogu u režimu bivše SFRJ. Dakle, u BIH kane najuriti iz politike, policije, sudstva i medija djelatnike i suradnike bivšeg režima, udbaše i kosovce.

Za razliku od njih, Stipe Mesić se je okružio najrigidnijim pripadnicima ozloglašene jugoslavenske Udbe i KOS-a uz čiju pomoć radi maksimalno na kompromitaciji i upropaštavanju Republike Hrvatske, a jednog od takvih uputio je za Božić i na veleposlaničko mjesto u Pariz.

Da bi prikrio tu svoju mračnu i protuhrvatsku rabotu, Mesić neprekidno trubi o nekakvom lažnom antifašizmu, svjesno izazivajući što je moguće dublji raskol u hrvatskom narodu, jer mu nameće nekakvu kolektivnu krivnju. Ukoliko ne prihvate Mesićeve promašene tvrdnje o hrvatskom antifašizmu, koji nije bio ništa drugo nego antihrvatski jugokomunizam, Mesić takve odmah svrstava u tabor poražene strane ili fašizma i ustaštva. Hrvatski narod u velikoj većini nikada nije prihvatio ni komunizam niti fašizam sa osloncem na Sile Osovine, pa Mesićevo trabunjanje o tobožnjem antifašizmu, ne služi ničem drugom, nego da prikrije svoje i drugih partijskih drugova tragove koji vode do Udbe i KOS-a.

Naime, da je RH prihvatila osudu komunizma i odluku Vijeća Europe o uklanjanju iz javnog života suradnika tajnih komunističkih službi mnogi iz današnjeg vrha počevši od Mesića i njegovih jataka, kao i vodećih HDZ-ovaca i SDP-ovaca davno bi bili u anonimnosti a neki vrlo vjerojatno pod istragom i krivičnim osudama.

Nevjerojatno je da tipovi za koje postoje mnogobrojni dokazi da su sudjelovali u krvavim likvidacijama političke opozicije u Hrvatskoj kao i ratnih zarobljenika, dan danas su državni dužnosnici kod Stipe Mesića ili su kod njega rado viđeni gosti na kavi i konzultacijama.

Jedan od masovnih titoističkih egzekutora osobni je prijatelj Vesne Pusić predsjednice Mesićeve HNS stranke, a nekoliko drugih masovnih egzekutora iz komunističke ditakture, Mesić je besramno odlikovao najvišim hrvatskim državnim odlikovanjima.

Kao pravi balkanski prodavač magle Mesić srlja u maglu uz svesrdnu potporu idejno bezglavog Sanadera, koji ne zna odgovoriti niti na jedno ozbiljno pitanje niti polemiku, već baljezga naučene fraze o NATO-u i Bruxellesu, dok se u Hrvatskoj rasprodaje i razgrabljuje gore nego pod jugoslavenskom okupacijom od 1918-1990. godine.

S pravom neki inozemni promatrači hrvatskih prilika i neokolonijalnog statusa u koji je gurnuta Hrvatska od «velikih Hrvata», uz nezaustavljiv rast vanjskog duga, tvrde da tko sam sebi ne zna biti gospodar, bolje je da mu drugi budu gospodari. Uz trolist Mesića, Sanadera i Račana taj scenarij se svakim danom sve više i pogubnije na štetu Hrvatske i ostvaruje.