ZAGREB, 2. siječnja - U Republici Hrvatskoj 2000. godine rođeno je 42.500 djece, što je manje nego ikad u posljednjih 200 godina. Za devet mjeseci 2001. rođena je 31.000 djece, pa će broj živorođene djece u cijeloj 2001. godini, kad se sve zbroji, vjerojatno biti i manji nego prethodne godine. U godini 2000. umrlo je 6500 osoba više nego što je rođeno, a 2001. godine očekuje se 7500 umrlih više nego rođenih.

Na osnovi tih pokazatelja čini se da se nastavlja trend negativnog prirodnog priraštaja, koji je u posljednjih 10 godina iznosio 55.000 više umrlih nego rođenih. Uza sve, procjenjuje se da će unatoč tako lošem stanju 2001. biti godina s najviše rođene djece u desetljeću koje je pred nama.

Takve alarmantne procjene do sada su često iznosili naši demografi, pogotovo profesori demografije s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu - akademkinja Alica Wertheimer-Baletić i profesori dr. Jakov Gelo i dr. Anđelko Akrap. Od njihovih alarmantnih upozorenja još su više uznemirujuće projekcije UN-a, prema kojima će se u sljedećih 50 godina u Hrvatskoj i sveukupno stanovništvo smanjiti za 18 posto, za 32,2 posto smanjit će se broj živorođene djece, za 28,6 posto smanjit će se broj radno sposobnog stanovništva, a u isto vrijeme, za 48 posto povećat će se broj starog stanovništva u ukupnom broju stanovnika.

Imajući u vidu te činjenice, demografi već desetljećima upozoravaju javnost i političke strukture, i bivše i sadašnje, da se negativna demografska i populacijska kretanja moraju zaustaviti. Zato su u 2001. godini apelirali da bi bilo dobro da porodiljne naknade, ako se ne mogu poboljšati, ostanu kakve su bile. Jer krajnje je vrijeme da se u Hrvatskoj barem zaustavi trend smanjenja broja stanovnika, koji je započeo od 1991. i čije ćemo posljedice početi osobito osjećati kad Hrvatska krene putem oporavka i razvoja.

Dok je prema popisima iz 1971., 1981. i 1991. demografska slika Hrvatske bila pozitivna - broj rođenih bio je veći nego umrlih - ona između 1991. i 2001., i zbog rata, dobiva negativni trend. Broj stanovnika smanjen je sa 4,499.049 na 4,355.923, ili za 3,2 posto. I dok je u 20. stoljeće Hrvatska ušla demografski izrazito mlada, sa zaista golemim biološko-obnoviteljskim potencijalom, iz njega izlazi i u 21. stoljeće ulazi u dubokoj demografskoj starosti, s velikim »biološkim ranama« na dobnom sastavu.

Godine 1900. udio mladih u Hrvatskoj (do 14 godina) u ukupnom stanovništvu bio je 36,3 posto, a prema popisu 1991. taj udio bio je samo 19,8 posto. Procjenjuje se da je 2001. taj udio pao na 17,5 posto. Prema istraživanjima dr. Akrapa, udio starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu bio je 1900. 4,6 posto, a pri kraju 20. stoljeća porastao je čak na 15,5 posto.

Katastrofalno demografsko stanje u nekim je područjima i regijama osobito izraženo. Prirodno kretanje stanovništva na razini županija izgleda ovako: prema podacima DZS-a, u 2000. godini samo je pet županija imalo pozitivan prirodni prirast stanovništva. Bile su to Brodsko-posavska (40 više rođenih nego umrlih), Zadarska (154), Splitsko-dalmatinska (998), Dubrovačko-neretvanska (126) i Međimurska (58 živorođenih više nego umrlih). Sve druge županije imale su negativan prirodni prirast, što znači više umrlih nego živorođenih: Zagrebačka (razlika je 220), Krapinsko-zagorska (652), Sisačko-moslavačka (791), Karlovačka (920), Varaždinska (518), Koprivničko-križevačka (546), Bjelovarsko-bilogorska (630), Primorsko-goranska (993), Ličko-senjska (377), Virovitičko-podravska (330), Požeško-slavonska (127), Osječko-baranjska (520), Šibensko-kninska (241), Vukovarsko-srijemska (131), Istarska (380) i Grad Zagreb (500).

Uzimajući u obzir okolnosti u kojima se danas nalazi Hrvatska, u skoro vrijeme ne može se očekivati pozitivni prirodni priraštaj stanovništva. Zato bi, prema mišljenju demografa, najpreči zadatak bio zaustaviti sve veću prirodnu depopulaciju i iseljavanje, te dugoročnom aktivnom populacijskom politikom postupno preokrenuti sadašnje demografske tendencije. Jer, demografski su problemi takve naravi da se u kratkom roku ne mogu zaustaviti, a kamoli prekinuti. Samo dugoročna aktivna i sustavna populacijska politika daje povoljne demografske rezultate.