Novi list: 03. 01. 2002.

HRVATSKE MAJKE SE PO VLADINOJ DIREKTIVI MORAJU VRATITI NA POSAO VEĆ S NAVRŠENIH ŠEST MJESECI ŽIVOTA DJETETA

“Da sam znala, razmislila bih o rađanju trećeg djeteta”

Država je majkama s troje i više djece smanjila porodiljni dopust s tri godine na šest mjeseci i smanjila im doplatak s 2.500 na 1.600 kuna. Ta Vladina odluka donesena je bez ikakve prilagobe dječjih vrtića za prihvat djece mlade od godinu dana

ZAGREB - Majke s troje i više djece koje koriste trogodišnji porodiljni dopust moraju se vratiti na posao, ne žele li ostati bez primanja. Država je majke kaznila s maksimalno 1.600 kuna mjesečne naknade, prisilivši ih da se vrate na posao s navršenih šest mjeseci života djeteta iako rijetke obitelji mogu živjeti samo od očeve zarade. Rok za povratak na posao bio je 1. prosinac, no, mnoge su majke, ne mogavši organizirati brigu za dijete, uzimale godišnji odmor ili otvarale bolovanja.

Ta Vladina odluka iz listopada, donesena bez ikakve prilagobe dječjih vrtića za prihvat djece mlade od godinu dana, stvorila je ogromne probleme, za koje izgleda nitko osim roditelja osobito ne mari. Roditeljima je dano tek 60 dana da organiziraju brigu za dijete, no, vrtići, s iznimkom jednog zagrebačkog koji brine za šest beba, ne primaju malene mlađe od godinu dana.

Osim toga, Vlada nije vodila računa o tome da je rok za predaju zahtjeva za smještaj u vrtić istekao 1. lipnja pa je majkama koje se upravo vraćaju na posao preostalo jedino da upišu dijete na listu čekanja za rujan 2002. godine. Svatko gleda da dijete smjesti što bliže kući pa su, primjerice, zagrebački vrtići puni, a mjesto se nađe tek tu i tamo u centru grada ako netko odustane. Roditelji mogu dijete “uvaliti” na čuvanje baki i djedu ili platiti oko 1.000 kuna mjesečno često nestručnoj osobi za čuvanje u tuđem ili vlastitom stanu.

Preskupa djeca

Izbora nemaju, a očito ga nije imao ni invalid bez noge, otac četvoro djece, koji je napravio gužvu u zagrebačkom Dječjem vrtiću “Sunce”. Njegova se žena morala vratiti na posao, a on zbog svog hendikepa ne može paziti na malo dijete pa je više puta molio da mu se nađe mjesto u vrtiću. Kada više ništa nije pomagalo, nesretnik je uletio u vrtić prijeteći plastičnim pištoljem!

Taj nam je primjer ispričala S. L., poduzetnica i majka troje djece, čiji će najmlađi dječak, star godinu i tri mjeseca, biti primljen u vrtić u rujnu iduće godine i koja sada uspješno rješava problem čuvanja djece.

“Bila sam jako uzrujana. Da sam znala da će država majkama napraviti to što je napravila, mislim da bih razmislila da li da rodim treće dijete. Volim djecu i možda bismo se muž i ja odlučili na četvrto, ali sada nema šanse. Preskupo je imati djecu”, kaže Renata Nedved, kojoj je doplatak s 2.500 kuna pao na 1.600 kuna pa se vratila na posao. Njeno treće dijete u vrtić će tek u rujnu iduće godine, a do tada će ga čuvati baka i djed.

U osobito teškom su položaju nezaposlene majke koje ostaju s djecom, ali su zato izgubile pravo na 1.000 kuna mjesečno do prve godine života djeteta, odnosno do treće godine života trećeg i svakog drugog djeteta. Po novome, one dobivaju samo 600 kuna mjesečno do šestog mjeseca djetetova života.

Nema sluha za vrtiće

Vrtićki normativi u Zagrebu su sasvim nategnuti pa su grupe koje inače imaju 16 djece proširene i na 20 malenih. Zanimljivo je da pedagoški standardi za predškolski odgoj uopće ne postoje pa se veličina vrtićke grupe očito određuje po nuždi, a ne onome što je dobro za djecu. Dječji vrtić “Sunce”, smješten na pet lokacija na kojima su sva mjesta popunjena, tražio je dozvolu za adaptaciju prostora za prihvat najmlađih, no, kako doznajemo, gradske vlasti nisu imale sluha. Ni za djecu branitelja, socijalne slučajeve, kao ni za mladu braću i sestre djece koja već idu u vrtić, a koja inače imaju prednost pri upisu, mjesta nema.

Kako doznajemo iz Gradskog ureda za obrazovanje i sport, na listi čekanja za neki od 55 vrtića je 541 dijete, a po isteku roka primljeno je 450 zahtjeva, među kojima su mnoge majke koje država vraća na posao.

Državni zavod za zaštitu obitelji, mladeži i materinstva priprema projekt izvaninstitucionalne skrbi i njege djece dojenačke dobi, a riječ je o ideji da bi tim stručnjaka obučavao nezaposlene žene da budu dadilje najmlađoj djeci. Svaka bi u svojem stanu čuvala najviše troje do četvero djece zaposlenih majki, a roditelji bi im plaćali 500 do 600 kuna mjesečno za njihovu plaću dok bi doprinose uplaćivala država. Projekt se razvija sporo jer za njega nema zakonske osnove, a jedna nam je upućena osoba rekla da to nema previše smisla jer nezaposlenih školovanih odgojiteljica na burzi ionako ima dovoljno.

Nina DOMAZET