Na prvoj ovogodišnjoj sjednici Vlade ministri su u četvrtak gotovo šest sati iza zatvorenih vrata razgovarali o funkcioniranju Vlade i državne administracje. Suprotno očekivanjima, nisu raspravljali o provedbi Vladina programa, njegovim manjkavostima ili dobrim rezultatima, nego isključivo o svom radu i radu službenika koje plaćaju porezni obveznici. I što su zaključili nakon dvije godine provedene u Banskim dvorima? Zaključili su da bi svoj posao mogli i morali bolje raditi.

Imajući u vidu probleme kao što su velika nezaposlenost, trgovinski deficit ili teška socijalna situacija u zemlji, naizgled se može činiti da to i nije toliko važna tema. No, kad se bolje razmisli, ispada da brojne probleme s kojima se suočavaju građani Hrvatske nije moguće riješiti upravo zato što naša državna administracija loše obavlja svoj posao. Kome služi javna uprava? Njezin najvažniji zadatak je da bude u službi građana jer ih upravo oni, kao porezni obveznici, plaćaju. Svaki policajac, svaki sudski namještenik ili svaki činovnik na šalteru neke državne ustanove mora biti najprije u službi građana. Državni službenici i činovnici kičma su svake uredne države. U proteklih deset godina, na žalost, to kod nas nije postignuto pa i dalje imamo tipkačice koje na poslu lakiraju nokte i činovnike kojima "gablec" traje dva sata.

To su, naravno samo banalni primjeri, ali kad se spirala neefikasne i inertne državne uprave potegne do vrha državne administracije, onda to postaje problem koji nije moguće zanemariti. Vlada vjerojatno ni ne bi sada raspravljala o problemima državne uprave da i sama nije suočena s njima. Jedan član Vlade požalio se na to da od nadležne administracije ne može očekivati da mu dostave prijedloge za rješenje nekog problema, nego on sam mora nuditi činovnicima potrebna rješenja ako želi da uđu u neki zakonski prijedlog ili odluku Vlade.

Jedan od razloga što imamo takvu upravo jest i činjenica da najbolji kadrovi odlaze u privatni sektor jer ih država ne može zadovoljavajuće platiti. Država je dobar poslodavac za neambiciozne činovnike kojima je važna sigurnost radnog mjesta i kakva-taka plaća. Činjenica je da državna uprava nikada ni neće biti konkurentna privatnom sektoru u kojemu će kvalitetni kadrovi uvijek dobiti bolji posao i veću plaću. Ta se logika ne može promijeniti, ali država može pronaći model koji će stimulirati i nagrađivati dobre državne službenike.

Upravo zato je potrebno provesti reformu državne uprave. Ako je Vlada na sjednici prošloga tjedna barem krenula tim putem i ako će njezini zaključci koje priprema za iduću sjednicu biti na tom tragu, onda treba pozdraviti razlog zbog kojega su se ministri okupili na prvoj ovogodišnjoj sjednici. Od njih se isto tako očekuje da reforma državne uprave krene s vrha jer su oni ipak bolje motivirani i bolje plaćeni nego tisuće drugih službenika i činovnika. Promjene se ne mogu tražiti samo od drugih, Vladini dužnosnici moraju dati primjer.