Dvije rezidencijalne vile već mjesecima zjape sablasno prazne. Obje su u državnom vlasništvu, a nalaze se u Grškovićevoj ulici, u elitnoj četvrti hrvatske metropole zvanoj Šalata. Ona na broju 13 trebala je po odluci vlasnika, Vlade RH, još u veljači 2000. godine udomiti obitelj predsjednika Hrvatskog sabora, dok je petnaestica trebala postati službena rezidencija predsjednika RH. No, kako je Stipe Mesić odbio napustiti svoj stan u Ilici, tako ni Zlatko Tomčić nije doselio na novu adresu.

I dok je Grškovićeva 15 prazna već dvije godine, upravo koliko vlast drži aktualna koalicija, vilu na broju 13 privremeni stanari, američki diplomati, ispraznili su u listopadu 2000. godine. Jesu li ti golemi prazni prostori ilustrativno svjedočanstvo o nemaru vlasnika koji se može preslikati i na ostatak državne imovine? Naime, na izravan upit o namjeni upravo tih prostora iz Vladina ureda za odnose s javnošću stigao je svojedobno odgovor: "Odluku o tome tko će ući u taj prostor, odnosno što će biti s tim nekretninama, donijet će Vlada, odnosno Povjerenstvo Vlade za upravljanje imovinom u vlasništvu RH". Bilo je to polovicom travnja 2001. godine. Obje vile još uvijek su prazne!

Katarina Čop, predstojnica Ureda za upravljanje državnom imovinom, u svom prvom razgovoru za novine otkako obnaša tu dužnost, izričito odbija ocjene da država nije marljiv vlasnik. Ističe kako osobno drži da Vlada uvijek na raspolaganju mora imati određene slobodne prostore za eventualno nepredvidive potrebe. Dodaje da se od osnutka Ureda redovito skrbi i o spomenutim vilama i o ostatku državnog vlasništva. Kod zagrebačkih vila problem je što je ona na broju 15 zapravo stavljena u temeljni kapital tvrtke RH Alan, koja ima svoj Upravni odbor, pa taj problem još uvijek nije pravno raspetljan. Prije mjesec dana zatražila je očitovanje užeg kabineta Vlade o njihovoj daljnjoj namjeni, objašnjava Čop.

Čop podsjeća da je tek 20. listopada 2000. godine, odmah po imenovanju, počelo ekipiranje Ureda koji danas broji 19 ljudi i skrbi o cjelokupnoj državnoj imovini. Njihovi prethodnici, osnovani za HDZ-ove vlasti: Ured za rezidencijalne potrebe i Komisija za stambene odnose nisu ostavili nikakve pisane tragove. Apsolutno ništa, tvrdi Čop. Nisu našli nijedan papir, nikakav popis ili arhivu. Samo jedan kompjutor koji je rabljen za dnevne administrativne potrebe. Tek osnutkom Ureda krenulo se u inventurno istraživanje imovine kojoj je država vlasnik, kaže Čop.

U ovih godinu dana napravljena je evidencija svih stanova, ali i software za očevidnik imovine. Stavljen je na uporabu svim državnim tijelima i do sada je u njemu ispis od petstotinjak državnih nekretnina. Time su zapravo tek odškrinuta vrata golemog posla koji predstoji Uredu, s obzirom na naslijeđeni nered, ističe predstojnica. MORH, MUP i Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva vode brigu o dijelu svoga vlasništva, a Ured o golemom ostatku državnih nekretnina. Riječ je o stanovima, rezidencijalnim objektima, poslovnim prostorima te diplomatsko-konzularnim predstavništvima koja su u vlasništvu RH.

Minulih godina prodana je većina, oko 3000 stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. Zadržano je samo 86 stanova u Zagrebu za službene potrebe, dok se za petnaestak stanova, također u metropoli, još uvijek vodi sudski spor sa stanarima koji su nasilno uselili. Obročna otplata za 3000 stanova išla je sve ove godine preko Privredne banke Zagreb koja, čini se, nema nikakvu evidenciju o do sada uplaćenim iznosima iako je riječ o pogolemoj svoti.

- Privredna banka Zagreb već mjesecima uporno opstruira naš napor da dobijemo točan podatak o dosadašnjim uplatama - izravno proziva bankare Katarina Čop i dodaje kako se iz PBZ-a nitko nije potrudio očitovati na golemi broj njihovih dopisa. Adresirali su ih i predsjedniku Uprave, no rezultat je isti pa zaključuje kako će osobno morati otići do sjedišta PBZ-a ne bi li se susrela s vrhom te kuće i dobila traženi podatak. Zakonska je obveza da se 20 posto tih sredstava usmjerava u daljnju stanogradnju, ali sve ove godine nijedna kuna nije realizirana za tu namjenu.

Najveći je problem ipak to što država nije uknjižena na većini svoga vlasništva niti je utvrđena vrijednost imovine, obrazlaže Čop. Vode se intenzivne aktivnosti, posebice međusobno trodijelno "prebijanje" potraživanja i dugovanja na relaciji Vlada RH - Grad Zagreb - MORH budući da su upravo u metropoli najveći neriješeni problemi. Intenzivno se pregovara i s Ministarstvom pomorstva zbog prostora u lučkim kapetanijama. Primjerice, dosadašnji stambeni nered bit će razriješen tako da će Ministarstvu na svakoj destinaciji ostati po jedan stan, namijenjen isključivo lučkom kapetanu dok obnaša tu dužnost, sve ostalo bit će ponuđeno na prodaju, ističe Čop.

- Što se rezidencijalnih objekata tiče, odlučeno je da vile Lapad u Dubrovniku i Kovač na Hvaru i dalje imaju rezidencijalnu namjenu samo za državne potrebe. S bivšim Uredom za rezidencijalne potrebe još nije obavljena primopredaja Brijuna. Riječ je o golemu i složenu poslu, koji nije okončan. Načelno je dogovoreno da će Vila Brijunka, Bijela vila i Kaštel također nastaviti s rezidencijalnom namjenom, dok će Vila Jadranka biti otvorena za komercijalni turizam, dodaje naša sugovornica.

Ured u idućem razdoblju očekuje i velik posao pregovora s vlasnicima o razvrgnuću međuodnosa na nacionaliziranim nekretninama. Čop je zadovoljna, tvrdi da je učinjen znakovit odmak od naslijeđenog nereda oko evidencije državne imovine iako ih još očekuje golem posao. Zadovoljstvo potkrepljuje podatkom kako je tijekom 2000. godine Ured od najamnina uprihodio jedan milijun kuna, a 2001. godine čak 12 milijuna kuna. Upozoravamo, opominjemo, obilazimo, pa se ta skrb očituje i u iznimno povećanoj naplati, ističe Katarina Čop.

Za veće objekte, zbog složenosti održavanja, natječajem se biraju upravitelji. Taj je ciklus uspješno završen kompleksom Ksaver gdje je sjedište Ministarstva obrta i Ministarstva zdravstva, kaže Čop. U tijeku je izbor upravitelja za tzv. Kockicu, koju koriste Ministarstvo pomorstva i Ministarstvo rada. Riječ je o golemom, loše održavanom prostoru koji vapi za obnovom. Na poslovima održavanja zgrade radi oko 70 ljudi. Izabrani upravitelj morao bi uz preuzeti posao prihvatiti i te zaposlenike.