RAZGOVOR INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ, MINISTRICA PRAVOSUĐA REPUBLIKE HRVATSKE

Značajne pretpostavke za pozitivan pomak učinjene su već prije mojeg dolaska. Istina da je sada Ministarstvo ekipirano i može se brže, lakše i efikasnije raditi. Naravno, istina je i da rad u Ministarstvu u tom smislu nije sam po sebi svrha. U tom dijelu o uspješnom radu Ministarstva možemo govoriti tek onda kada se osjete pozitivni pomaci u pravosuđu. Ti pomaci uskoro moraju biti vidljivi. Imenovani su predsjednici županijskih sudova, osim na nekoliko mjesta gdje se postupak imenovanja ponavlja. U tijeku je postupak imenovanja predsjednika općinskih sudova, intenzivno se radi na popunjavanju ispražnjenih sudačkih mjesta. Ovo ističem stoga što je nezaobilazna osobna uloga rukovodećega kadra u pravosuđu u provođenju pravosudne reforme.

Reforma pravosuđa je već navedenim, ali i nizom zakonskih rješenja, već počela, ali ona neće biti moguća bez, ja bih je nazvala - sveopće kulture zakonitosti. Gotovo svaka garnitura vlasti najavljivala je reforme, posebice u pravosuđu. Ova je vlast međutim shvatila da jedino samostalno i učinkovito sudstvo može biti jamac demokratske vladavine i uspješnog društva. Ova se reforma stoga razlikuje od dosadašnjih po tome što ne služi za jačanje političke moći, već želi zajamčiti poštovanje prava. U tom smislu ona je za ovu vlast od strateške važnosti. Mislim da su stoga uspostavljeni svi bitni preduvjeti za cjelovitu reformu pravosuđa. Zakonska i pravosudna reforma trebaju ići zajedno, paralelno. Svi napori u socijalnim i gospodarskim reformama neće biti mogući bez učinkovitog pravosuđa. Neefikasno i sporo pravosuđe izaziva ozbiljnu moralnu i političku zabrinutost, podriva ulogu zakona i općenito vladavinu prava. Program reforme pravosuđa temelji se na tome da suci trebaju biti lojalni samo zakonu, a nikada više nikakvoj vlasti niti kakvom autoritetu. U našem društvu oko toga postoji visoki konsenzus, i to ohrabruje. Da bi sudstvo moglo odgovoriti svojoj potpuno samostalnoj poziciji u trodiobi vlasti i u samom programu Vlade za razdoblje od 2001. do 2003., kao prioritet se ističe program stručnog obrazovanja i osposobljavanja u pravosuđu. Gotovo je sve spremno za potpisivanje financijskog memoranduma početkom 2002. godine između Vlade RH i Europske komisije, kojim će se osigurati financijska pomoć za profesionalno osposobljavanje pravosudnih dužnosnika i službenika.

Sva sredstva su strogo namjenska, pa je ovaj proračun i za pravosuđe transparentan i podložan kontroli. Najznačajniji dio sredstava namijenjen je popunjavanju sudačkoga kadra i novonastalim troškovima u vezi s primjenom novih zakona. U cilju učinkovitijeg rada razmišlja se o dodatnom nagrađivanju sudaca koji iskažu izvanredne rezultate.

Kao što građani općenito nisu zadovoljni radom sudova, naravno da u cjelini ne mogu biti zadovoljna ni ja. Posebno su u posljednje vrijeme građani naročito strogi prema sucima. S ove pozicije mogu uočiti da mnogi suci, kao i mnogi sudovi u cjelini, rade vrlo dobro, međutim, javnost to toliko ne percipira i ne valorizira. Ona s pravom zahtijeva da kompletno sudstvo bez izuzetaka bude brže i učinkovitije. U tom smislu treba svakako doći do promjena u sudskom Poslovniku i okvirnim mjerilima za rad sudaca. Poslovnik je upravo doživio promjenu u tomu da se zastare više neće ubrajati u norme sudaca kao riješeni predmeti, već kao predmet koji svaki predsjednik suda treba ozbiljno razmotiti. Osnovane su primjedbe mnogih sudaca koji upućuju na činjenicu da se jednostavni predmeti ne mogu valorizirati na isti način kao i složeni predmeti, pa su u tom smislu nužne preinake u okvirnim mjerilima.

Taj zakonski prijedlog je upravo završen i bit će upućen u proceduru. Mislim da je dosta dobar jer daje opću platformu kao odgovor na moguću korupciju najviših državnih dužnosnika. Ovakvo zakonsko rješenje sprječava mogućnost nastajanja mosta između politike, vlasti i gospodarstva i opasnog organiziranog kriminala koji se uvijek služi korupcijom. Smatram da će zakon uvelike pridonijeti i samoj demokratizaciji političkoga života. Za prekršitelje tog zakona predviđene su novčane sankcije, što je po meni od manje važnosti. Značajnija je mogućnost da se rješenje kojim povjerenstvo oglašava nekog dužnosnika krivim javno objavi.

Uvijek tvrdim da nema profesije gdje se ona ne može ugnijezditi, međutim, bez dokaza ne možemo nikoga ocrnjivati, a kamoli čitavu jednu profesiju. Razmišljati na taj način bilo bi vrlo štetno, čak i pogibeljno. U solidnoj pravnoj državi u kojoj djeluje stabilno, neovisno sudstvo, korupcija se može javiti samo kao marginalni fenomen, kao uostalom u bilo kojem dijelu druge vlasti. Međutim, kad se korupcija javi u pravosuđu, znatno je razornija, jer ipak građani najveće povjerenje i nadu polažu u pravosuđe.

Postoji čitav niz već donesenih zakona kojima se efikasno možemo boriti protiv korupcije; spomenut ću Zakon o policiji, izmijenjeni Kazneni zakon, kojim se pobliže definira zločinačka organizacija i niz korupcijskih inkriminacija, Zakon o potvrđivanju kazneno-pravne konvencije o korupciji. Donesen je nacionalni program za borbu protiv korupcije. Upravo je gotov Nacrt zakona o kazneno-pravnoj odgovornosti pravnih osoba. U pripremi je zakon o političkim strankama, koji će učiniti transparentnim njihovo financiranje. Sve je to odlična platforma kao odgovor na taj problem. Međutim, ta normativna aktivnost lakši je dio posla. Gotovo čitav ishod ovisi o efikasnoj policiji i efikasnom sudstvu. Borba na tom pitanju je počela i mora biti sustavna, jer je korupcija ključna prijetnja pravnoj državi.

Upravo je pri kraju značajan zahvat na temeljnim zakonima o kojima ovisi brzina rješavanja predmeta. Radi se o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku i Zakona o kaznenom postupku. Posebno se zauzimam za to da izrada sudskih presuda mora biti vezana uz zakonski rok čije će prekoračenje biti sankcionirano kao bitna povreda postupka. I to je način na koji bi se ubrzali postupci. Inače, ti zakonski prijedlozi sadrže čitav niz dobrih rješenja kojima se osigurava brzina postupka. Za rješenje pak zaostalih predmeta, koji su rak-rana našeg pravosuđa, trebat će upotrijebiti izvanredne mjere. To je upravo najvažniji problem s kojim se Ministarstvo želi suočiti. Poslijepodnevni rad sudaca, pronalaženje mogućnosti angažiranja licenciranih sudaca, znatno veći broj sudačkih savjetnika te dodatno nagrađivanje samo su neke od niza mjera kojima taj problem moramo početi rješavati ako želimo biti vjerodostojni.

Mislim da se nakon stupanja na snagu Zakona o USKOK-u prišlo vrlo ozbiljno ustroju samog Ureda. Osnovno je već napravljeno. Ured je zamišljen kao tijelo koje ima vrlo zahtjevnu strukturu. On nije namijenjen samo progonu počinitelja najtežih zločina, već je taj koji ima Odjel za prevenciju, i s tim u vezi odnose s javnošću, Odjel za istraživanje i dokumentaciju, tajništvo. Upravo radi omogućavanja potpunog ustroja Ureda te potrebe žurnog postavljanja istražnih sudaca u posebne istražne Odjele pokazala se nužnost izmjene odredbe kojom se ne bi tražio pristanak suca na sigurnosne provjere. Razlog, dakako, nije nepovjerenje prema sucima, nego priroda posla kojim će se baviti. Organizirani kriminal djeluje na način da pokušava najprije korumpirati državne dužnosnike, a kad mu to ne uspije, želi ih zastrašiti. Svi znamo da boriti se protiv mafije, protiv organiziranoga kriminala uvijek zahtijeva potpuno angažiranje, izuzetnu hrabrost, koja može stajati i života. Stoga smatram da se rad u Uredu treba cijeniti kao izuzetno složen i naporan i potrebno ga je dodatno nagraditi.