Na saslušanju u Haagu, posebice o logorima za zarobljene Bošnjake u Hercegovini, Jadranko Prlić navodno svu krivnju prebacio na trojicu pokojnika - Franju Tuđmana, Gojka Šuška i Matu Bobana, te na Valentina Ćorića i Brunu Stojića

MOSTAR, 7. siječnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Bivšeg predsjednika vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne dr. Jadranka Prlića saslušavali su proteklih dana haaški istražitelji, posebice u svezi logora formiranih tijekom rata u Hercegovini za zarobljene Bošnjake. Tom prigodom Prlić je svu krivnju prebacio na trojicu pokojnika - Franju Tuđmana, Gojka Šuška i Matu Bobana, te na Valentina Ćorića i Brunu Stojića.

Reakcija iz Haaga na najnovija medijska nagađanja u »slučaju logori« i Prlićevo svjedočenje za sada nema, baš kao ni od strane samog Jadranka Prlića ili dvojice živih čija se imena u cijelom slučaju još spominju (Valentin Ćorić i Bruno Stojić). Iz Prlićeva ureda saznali smo tek kako je on »na putu« i da će se u Bosnu i Hercegovinu vratiti početkom idućeg tjedna. Mostarski dnevnik, pak, prenosi izjavu iz Ureda predsjednika HDZ-a BiH, Ante Jelavića u kojoj se naglašava kao su i oni čuli za Prlićevo saslušanje, ali da nisu posve sigurni, no da ih, u svakom slučaju, »zanima potvrda te vijesti te, ako je točna, što je Prlić rekao haaškim istražiteljima«.

Bivši predsjednik vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne, koji je tu dužnost obnašao u vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini, navodno je u razgovorima s haaškim istražiteljima priznao da je potpisao formiranje sabirnih centara za zarobljene Bošnjake u Dretelju i na Heliodromu. Ali opravdavao je to nekom vrstom moralnih razloga, odnosno jedinim mogućim rješenjem u tom trenutku jer se »zarobljenike ipak moralo negdje smjestiti« i kako su time, zapravo, spašeni njihovi životi.

Prlić je sličnu izjavu o mogućoj vlastitoj odgovornosti za formiranje logora u Hercegovini za vrijeme rata dao i u kolovozu prošle godine za jedan zagrebački tjednik, ustvrdivši kako je s gledišta civilnog društva lako reći da logori za Bošnjake tijekom rata nisu opravdani, ali da se negdje moralo smjestiti zarobljenike te da su s vojnog i humanitarnog gledišta logori za zarobljenike posve opravdani.