Postoji ozbiljna mogućnost da general Ademi ne bude privremeno pušten na slobodu. Ovaj stav, od kojeg strahuju i visoki hrvatski dužnosnici, iznio nam je, nedavno, sugovomik blizak Haškome sudu. Tužiteljstvo Haškog suda usprotivilo se, naime, puštanju Ademija u Hrvatsku, formalno to obrazlažući mogućnošću da sa slobode utječe na svjedoke, ili pomogne uklanjanju dokumentacije koja može koristiti istrazi, te strahom od mogućeg Ademijeva bijega. Pojašnjavajući zašto bi se moglo dogoditi da Vijeće Haškog suda ne dopusti Ademijevo privremeno puštanje, Globusov izvor navodi tri ključne zapreke. Prvi razlog je, bez sumnje, loš primjer generala Gotovine, čiji je bijeg iz Hrvatske Vlada, vrlo vjerojatno, dopustila. "Umjesto da ga već kod prvih vijesti o optužnici hrvatske službe stave pod nadzor, i tretiraju kao osumnjičenog za ratne zločine, Gotovini je dopušteno da se skriva, a potom i pobjegne, što je, smatraju haško tužilaštvo i Sud, veliki propust", tvrdi Globusov sugovornik. Drugi razlog neslaganja tužiteljstva s Ademijevim puštanjem u Hrvatsku jest velik broj dokumenata - navodno je riječ o stotinama dokumenata vezanih za akciju "Medački džep" - koje hrvatska Vlada, unatoč traženjima ureda haške tužiteljice, još nije dostavila. Većina takvih zahtjeva, navodno, stigla je u svibnju i lipnju prošle godine, a posljednji je u Vladin ured za odnose s Haagom stigao neposredno prije novogodišnjih blagdana. Globusovi sugovornici u Vladi priznaju da su posljednji zahtjevi haškog tužiteljstva uglavnom vezani za "slučaj Medački džep", no ima i onih koji se odnose na Bljesak i Oluju, te na neke bosanske slučajeve.

Da podsjetimo, generala Ademija tužilaštvo u Haagu tereti za zločine protiv čovječnosti i individualne krivične odgovornosti za ratne zločine koji su se u rujnu 1993. dogodili u Medačkom džepu, u selima Čitluk, Divoselo i Počitelj. Hrvatska vojska pod zapovijedanjem generala Ademija, tvrdi se u optužnici, osvojila je to područje (tzv. UNPA zonu) uz palež i ubojstva 21 civila i dva srpska vojnika. Većina civila, mahom staraca, ustrijeljena je, premlaćena do smrti ili zaklana. U optužnici se, nadalje, tvrdi da su hrvatske snage pri tome opljačkale i spalile većinu objekata u selima. Ademi je kao načelnik Zbomog područja Gospić, zahvaljujući svom visokom položaju, imao moć, vlast i odgovornost da spriječi ili kazni zločine, što nije učinio, navodi se u optužnici, koju tužilaštvo i dalje nastoji potkrijepiti dokumentacijom iz Hrvatske.

"Mi, naprosto, proceduralno ne možemo promptno odgovoriti na sve te zahtjeve budući da su oni učestali, a ima i mnogo onih koje nije realizirala bivša vlast. Naravno, većinu zahtjeva ispunjavamo, dokumentaciju, do koje možemo doći uredno prosljeđujemo, a i haškim smo istražiteljima dopustili uvid u arhive MORH-a i HIS-a", kaže Globusov sugovornik u Vladi, te dodaje da su neki zahtjevi tužilaštva vrlo precizni, pa, naprimjer, sadrže i klasu i urudžbeni broj traženog dokumenta, a neki su, opet, vrlo površni, magloviti i spekulativni, pa samim tim i teško ostvarivi.

Treći, i možda najvažniji razlog zbog kojeg Ademi ne bi trebao napustiti Haag jest neizvjesnost oko toga hoće li ili neći dati izjavu tužilaštvu. Navodno general Ademi i sam oko toga dvoji. U krugovima haških zatvorenika, naime, vlada prešutna podjela na one koji su dali i one koji su odbili dati iskaz na početku suđenja. Za prve se obično tvrdi da su ili naivni, ili su na dobrom putu da postanu pokajnici. General Tihomir Blaškić, naprimjer, gorko se pokajao zbog izjave koju je, uz asistenciju tadašnjeg odvjetnika Zvonimira Hodaka, dao odmah na početku procesa, a koja je kasnije iskorištena protiv njega. S druge strane, višekratni i dugotrajni iskazi Biljane Plavšić doveli su do njezina puštanja na slobodu. No, budući da se pred Haškim sudom pojavila vrlo opuštena, u privatnoj limuzini koju je vozio njezin šofer, iz koje su, potom, iznijeli nekoliko kofera garderobe i knjiga, o njoj se odmah nagađalo kao o pokajnici i ključnom svjedoku protiv Slobodana Miloševića. Izjavom protiv Miloševića, Biljana Plavšić. vjerojatno je stekla simpatije tužilaštva, koje se nije protivilo njezinu privremenom oslobađanju iako je optužena za genocid, a uz srbijansku Vladu, jamstvo za njezin siguran povratak u Haag dala je i bivša ministrica vanjskih poslova SAD-a Madeleine Albright. Jugoslavenski general Pavle Strugar privremeno je pušten iz drugih razloga: otkriveno je da boluje od poodmaklog karcinoma, i da bi njegovo liječenje u zatvoru prilično koštalo Haški sud. Praktičnije im je bilo da mu dopuste obranu sa slobode ili, nešto sigurniju, smrt od opake bolesti.

Ako Ademija privoli na davanje izjave, tužiteljstvo bi se, barem, riješilo nagađanja u kojem će smjero ići strategija njegove obrane. Štoviše, poučeni iskustvom suradnje Biljane Plavšić ili generala Armije BiH Sefera Halilovića, čiji je višekratni iskaz trajao 14 sati - nakon čega je, u Sarajevu, Alija Izetbegović gotovo dobio fras i završio na liječenju od srčanih tegoba - u tužiteljstvu se nadaju da bi Ademi mogao progovoriti i o svojim nadređenima. To se, ipak, prema Globusovim saznanjima, čini dosta neosnovanim.

Kao vojni zapovjednik tog područja, Ademi nije imao neposredno nadređenih u Medačkom džepu. Njegovu neposredno podčinjenom, generalu Mirku Norcu, zapovjedniku 9. brigade HV-a, koja je, navodno počinila zločine, sudi se u Rijeci, i to za zbivanja iz 1991. u Pakračkoj Poljani. Haški sud oslobodio je sumnji generala Janka Bobetka, načelnika Glavnog stožeta HV-a, dok je drugi načelnik, Zvonimir Červenko, odavno mrtav, kao i tadašnji ministar obrane te predsjednik Republike, pa doista nije jasno o kome bi, osim o sebi, Ademi trebao govoriti u svom iskazu. Posebna komisija UN-a u Hrvatskoj, koja je 1994. sastavila izvještaj o zločinu u Medačkom džepu, otvoreno se založila za krivičnu odgovornost generala Ademija, ali je sugerirala i provjeru odgovomosti "nadređene osobe koja je u zborno područje Gospić poslana iz Zagreba, da sredi situaciju". UN-ovi časnici pri tome su mislili na generala Petra Stipetića, koji je doista interventno poslan iz Zagreba u Sektor jug, neposredno nakon zločina u Medačkom džepu. Taj je posjet vjerojatno doveo do smjene zapovjednika zone, Rahima Ademija, ali, unatoč tome, UN-ovi su obavještajni podaci sugerirali i navodnu objektivnu odgovornost generala Stipetića za "nekažnjavanje zločina". Tužilaštvo u Haagu uglavnom je prihvatilo taj izvještaj UN-a kao osnovu za optužnicu protiv generala Ademija, no general Stipetić ipak nije optužen.

"Mislim da bi zadržavanje generala Ademija u zatvoru loše odjeknulo u hrvatskoj javnosti, a, pretpostavljam, i u Vladi. Hrvatska je dosad bila vrlo kooperativna s haškim tužilaštvom, a sam Ademi se dobrovoljno odazvao pozivu na sud. Sve dosad postupci generala Ademija i hrvatske Vlade bili su u znaku korektnosti, i ne vidim zašto bi tužilaštvo ili Sud sumnjali u nastavak te suradnje", smatra odvjetnik Rahima Ademija, Čedo Prodanović. Na njegovo traženje, potporu Ademijevu privremenom puštanju dao je i predsjednik Mesić, a hrvatska Vlada dala je Haškome sudu pismeno jamstvo. U tom se tekstu Vlada obvezala da će general Ademi u Hrvatskoj biti pod tretmanom zaštićene osobe, koja je pod stalnim nadzorom. Vlada bi Ademiju onemogućila bijeg, utjecaj na svjedoke ili bilo koji drugi oblik zloupotrebe privremene slobode, a iz dokumenta koji je potpisao zamjenik premijera dr. Goran Granić može se zaključiti da je Vlada spremna izvršiti svaki zahtjev Vijeća Haškog suda koji se odnosi na generala Ademija. "Mi ćemo ispuniti svaki uvjet koji pred nas postavi Haški sud ako se generalu Ademiju dopusti privremeno puštanje iz zatvora", potvrdio nam je sugovornik u Vladi.

Privremeno puštanje na slobodu Sefera Halilovića, umirovljenog generala BiH i ministra u Vladi BiH, nije iznenadilo neke naše sugovornike, koji smatraju da se time, zapravo, pomoglo i Alijansi za promjene BiH čiji je Halilović član, a koju podržava cjelokupna međunarodna javnost. No, pravo iznenađenje predstavljalo je privremeno oslobadanje generala Envera Hadžihasanovića, zapovjednika 3. korpusa Armije BiH, te Mehmeda Alagića, zapovjednika Operativne grupe "Bosanska Krajina", i Amira Kubure, načelnika štaba ozloglašene 7. muslimanske brdske brigade Trećeg korpusa, koje se tereti za teške povrede ženevskih konvencija i ratnih običaja protiv Hrvata srednje Bosne. Premda je jamstva njihovu privremenom oslobađanju dala Vlada BiH, haško tužilaštvo protivilo se njihovu oslobađanju. Unatoč tome, Vijeće Haškog suda donijelo je mjeru privremenog puštanja bosanskih generala, i upravo ta činjenica ohrabruje optimiste u hrvatskoj Vladi, Ademijeva odvjetnika Prodanovića, i, prije svih, generalovu obitelj.

- Ne mogu vam iznositi detalje, ali mi smo u svakom slučaju iznijeli nekoliko primjedbi na garanciju koju je za Ademija ponudila hrvatska Vlada.

- Mi smo svakako bili nezadovoljni tom činjenicom, što je tužiteljica i izrazila u svom nedavnom izvještaju, ali isto tako stoji i činjenica da suradnja s hrvatskom Vladom u bitnome ide dobrim putem.