Milan Bandić stavlja svoj mandat na raspolaganje. Na prvi pogled čini se da odluku o političkoj i moralnoj odgovornosti za svoju supijanu vozačku avanturu kani prebaciti na druge. Ali njegovo obraćanje zagrebačkoj Gradskoj skupštini zapravo predstavlja pokušaj da bude pošten i ostane gradonačelnik. Kao što je bježao od policije, tako manevrom s mandatom pokušava pobjeći od konkretne odgovornosti.

Da je odmah ponudio ostavku, kao znak da štuje norme civilizirane i uređene države, Bandić bi pobrao odobravanje. Možda ne bi zadržao funkciju, ali bi dugoročno bio na dobitku. Javnost bi ga cijenila kao principijelnog i moralnog političara. Pamtio bi se po velikoj gesti. Njegova stranka, SDP mogla bi poantirati pokazujući na djelu razliku spram bivše vlasti, čije su perjanice gazile djecu bez ikakvih posljedica, a na slučajevima sličnim Bandićevom znali su zaraditi i invalidsku mirovinu. Ostavka, ili smjena, predstavljala bi zorno demonstriranje "politike novog smjera".

Da se sasvim oglušio o zahtjeve da zbog svoga nedopustivog ponašanja snosi posljedice, Bandić bi se predstavio kao bahat ignorant. Sukobio bi se s većinskim raspoloženjem. I on osobno i njegova stranka pokazali bi da se od prakse bivše vlasti nisu pomakli ni za centimentar. Politički protivnici od njegove bi nesreće komotno mogli raditi vlastiti probitak. Guslajući o moralnim principima, HDZ-ovi prvaci beščašća klasičnom bi se metodom “drž'te lopova!” nudili kao etički goniči.

Vremena su se ipak promijenila. Policija, čini se, više ne gleda na drugu stranu dok politički čelnici izazivaju prometne nesreće. Također informacije o takvim incidentima više nije moguće zatajiti. I to je dobra vijest. Masovno optiranje za Bandićevu ostavku također se može shvatiti kao ohrabrujući znak. Javnosti je dosta političara koji se ponašaju kao da su iznad drugih, za koje ne vrijede norme što su ih ostali dužni poštivati. Moguće je da se na Bandića sada obrušava i gnjev nagomilan generalno kontra političke klase.

U cijeloj priči ni Bandić osobno ni njegovi alkoholni promili zapravo više nisu bitni. Slučaj zagrebačkog gradonačelnika pretvorio se u svojevrstan lakmus papir koji će pokazati ozbiljnost i odgovornost aktualne vlasti, u prvom redu osovinskog SDP-a. HNS, kao koalicijski mu partner u gradu Zagrebu, smatra da Bandić odluku mora sam donijeti, oni u raspravi o stavljanju mandata na raspalaganje neće sudjelovati, jer u njegovim “moralnim dilemama neće presuđivati”.

Tuđmanovci svoje histeriziranje brane tvrdnjom da u ovom trenutku nije važno što bi HDZ u sličnoj situaciji napravio. Točno, sada je riječ o aktualnoj vlasti. Zavisno od toga kako se postave, dobit će ili izgubiti legitimitet da govore o onome što je HDZ svojedobno radio. Praksa iz Tuđmanova vremena ne može služiti kao alibi za njihovo ponašanje. Ali držanje sadašnjih vladara može donijeti oprost bivšima. Uspije li Bandić eskivirati konkretne političke posljedice, i nekadašnju će vlast osloboditi svake odgovornosti.