Pašalić neće imati razloga da Sanaderu onemogući ostanak na čelu stranke, a Sanader neće imati snage ući u obračun s Pašalićem. HDZ još neće iz pokreta postajati strankom, pa izbor između Sanaderove i Pašalićeve koncepcije ostaje stvar političke taktike, a ne strategije

Proslava HDZ-ove splitske obljetnice, ali i kuloarska nagađanja te "tajna diplomacija", što prate krizu gradske izvršne vlasti, otvorili su pitanje koncepcijske borbe unutar te stranke pred njezin izborni sabor. U areni su tek dva aktera: sadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader i Ivić Pašalić, koji već sedam-osam godina slovi kao siva eminencija organizacije. Splitska je kriza, očito, medij kroz koji Sanader nastoji steći prednost u organizaciji i pokazati da taktika koju zastupa Pašalić nije jedina što je HDZ-u na raspolaganju.

Koncept povratka na vlast kroz "hrvatski blok" i oslanjanje na marginalne radikalske stranke u stjecanju političke većine Pašalić je kao koncept formirao davno, još onda kad mu je uspjelo iz političkog života eliminirati Dobroslava Paragu i od HSP-a stvoriti satelitsku stranku. Sada su njegove političke ambicije veće i sudbinu HSP-a rado bi namijenio i HSLS-u, a čini se da su neki od onih koji zagovaraju povratak Dražena Budiše na čelo HSLS-a skloni toj kombinaciji.

Budišin zahtjev da se Luku Podruga ne izabere za splitskog dogradonačelnika bila je njegova implicitna deklaracija kako ne želi da bi stranka pod njegovim vodstvom postala dijelom koncepta "hrvatskoga bloka", ali to nije nužno bio i zahtjev za prekidom suradnje s HDZ-om. Nasuprot Pašalićevoj koncepciji, koja dovodi do bipolarizacije političkoga tijela, jer se "demokratski blok" današnje petorke-šestorke svakako profilira kao jedina demokratska opcija nasuprot radikalskoj skupini u biti "nesistemskih" stranaka, Sanader je, uz pomoć svoga bivšeg šefa Mate Granića, predstavio koncept triju blokova.

Budući da HDZ nije sposoban uspostaviti koaliciju s demokratskim političkim strankama, njih bi "vezao" Granićev "HDZ-light", koji se od nastanka pa do lokalnih izbora prošloga proljeća nastojao predstaviti kao demokratska, sistemska stranka, a tek kad je njegovo vodstvo očitalo da uloženi rad i novac ne dostaju za to da bi stranka na parlamentarnim izborima prešla izborni prag, opredijelili su se za "stratešku suradnju" s HDZ-om.

Za razliku od Pašalića, Sanader smatra da mu desno-radikalni suputnici nisu potrebni. Bez potpore HDZ-a ni jedna od stranaka iz "bloka" ne može prijeći izborni prag (da bi HSP postao parlamentarnom opcijom, Pašalić je 1999. u posljednji tren morao "redizajnirati" izborni zakon). Sanader je očito shvatio poruku poznatoga politologa Antonyja Downsa iz šezdesetih godina. Analizirajući dvostranačke sustave, Downs je pokazao kako se stranke desnice u njima pomiču prema centru, jer su glasači s krajnje desnice ionako "osuđeni" glasovati za svoju stranku, a borba sa strankom ljevice vodi se za glasače centra.

Oni kojima je "prvi izbor" neka druga radikalska stranka, prema Sanaderovu konceptu, primorani su glasovati za HDZ ne žele li da njihov glas propadne. Uostalom, te stranke ionako mogu postati parlamentarnima samo pod skutima HDZ-a.

Ako bi Sanaderu uspjelo u Splitu afirmirati svoj koncept, ovdje doduše bez Mate Granića kao partnera, pa iz koalicije isključiti male radikalske stranke, a na njihovo mjesto uvesti neke od stranaka centra, svoj bi koncept na lokalnoj razini pokazao plauzibilnim. Budiša bi, na primjer, takvu novu "podjelu karata" mogao poduprijeti, ali ne kao najavu brza razaranja sadašnje nacionalne koalicije, već kao testiranje novoga koncepta za iduće mandatno razdoblje.

Ipak, unatoč razlici u taktici, teško je pomisliti da bi između Sanadera i Pašalića postojala fundamentalna vrijednosna razlika. Vidljivo je da Sanader ne dopušta Pašaliću prisutnost u "svom" Splitu, ali da to ipak ne izaziva ozbiljniji unutarstranački sukob. Nije još sigurno da će Pašalić biti protukandidat Sanaderu za vodstvo stranke, a njihove javne izjave o "predizbornim odnosima" bitno se razlikuju – dok Sanader izjavljuje da nikakva dogovora između njega i Pašalića nema, potonji tvrdi kako su se višekratno sastajali i uspostavili "primirje".

Na izborima 3. siječnja 2000. bio je jedini HDZ-ov "kapitalac" koji nije bio "nosilac liste", već se sakrio iza Ljerke Mintas-Hodak. Ona je u njegovoj kombinaciji neko vrijeme bila kandidatom za stranačku predsjednicu, iza koje bi se on mogao "prikriti". Kad je ta kombinacija propala, isto je pokušao s Hebrangom, ali ni od tog koncepta neće biti ništa. Ostali koji bi se mogli pojaviti kao zamjene, poput zadarskoga gradonačelnika Kalmete, jednostavno nisu "nacionalne figure" i ne mogu biti pogodni za zadatak. Preostalo mu je, dakle, sklapanje nekakva pakta sa Sanaderom, a bez saveza s Pašalićem Sanader nema šansi u borbi za ostanak na čelu stranke.

Sanader se hvali međunarodnom potporom, a činjenica je da doista uživa znatno veću naklonost Berlusconija i nekih od aktera u CDU i CSU, negoli sadašnja hrvatska administracija. U Americi se nastojao predstaviti kao "neoreganovac", najavljujući da će Hrvatska pod njegovim premijerskim vodstvom naličiti republikanskoj Americi. Njegov program trebao bi se zasnivati na smanjenju poreza i proračunskih transfera, ali zanimljivo je da o takvu političkom programu govori samo u inozemstvu.

U Hrvatskoj i on i njegova stranka predbacuju sadašnjoj administraciji "socijalnu neosjetljivost" i zagovaraju povećanje proračunskih transfera nekim od socijalnih skupina – rodiljama, velikim obiteljima, braniteljima... Vladi, koju nazivaju ljevičarskom, u domovini se ne usuđuju predbaciti "redistributivni koncept" socijalne politike, koji joj Sanader predbacuje u Americi, već zamjeraju promjenu u odabiru "privilegiranih" skupina.

Dakle, koncepcija neokonzervativne jeftine države tek je retorika kojom Sanader nastoji dobiti potporu u inozemstvu, ali ne i koncept što bi ga provodio postane li premijerom. Njegova stvarna politička koncepcija isti je tip redistribucije na koji smo se navikli za prošle HDZ-ove vladavine, a na kojoj se otvoreno zasniva Pašalićeva koncepcija. Taktička varijanta što je zagovara Pašalić relativno je dobro prošla na lokalnim izborima u svibnju prošle godine, a Sanaderova koncepcija prvi bi se put mogla testirati uspije li HDZ u Splitu ostati na vlasti.

Po svemu sudeći, Pašalić neće imati ozbiljna razloga da Sanaderu onemogući ostanak na čelu stranke, a Sanader neće imati niti razloga niti snage na kongresu ući u konačni obračun s Pašalićem, koji danas u kuloarima (a vjerojatno i u međunarodnim kontaktima) najavljuje. Ni nakon sabora HDZ neće biti na putu da iz pokreta postane strankom, a izbor između Sanaderove koncepcije suradnje HDZ-a s "Granićevim blokom" i Pašalićeva "hrvatskog bloka" ostat će što i do sada – stvar političke taktike, a ne pitanje političke koncepcije.