ZAGREB, 12. siječnja - Bilo je zanimljivo ovih dana promatrati vodeće SDP-ovce kako brane zagrebačkog gradonačelnika, nakon što je u ponedjeljak navečer predsjedništvo stranke odlučilo da pijanstvo u kombinaciji s manjom prometnom nezgodom, bijegom od oštećenog vozača, a potom i policije, nije dovoljan razlog za njegovu smjenu s čelne pozicije u metropoli. Naslušali su se novinari izjava tipa »nemojte odmah tražiti krv« i relativiziranja posljedica »dva gemišta«, iako se nije radilo, ni o dva gemišta, niti samo o pijanoj vožnji, nego i o bijegu pred policijom.

U donošenju takve odluke vrh SDP-a nije pokolebalo ni podsjećanje medija na nedavni skandal s Bandićevom vikendicom, s naknadno ishođenom građevinskom dozvolom te na aferu s naputkom stranačkim kolegama koji traže razne oblike protekcije prije godinu i pol. Posebno zanimljivo bilo je u ulozi Bandićevih branitelja promatrati one čelnike SDP-a, koji bi i sami rado zabili poneki čavao u politički lijes agilnog zagrebačkog vođe stranke. Javna je tajna, naime, da u vrhu stranke Bandić nema baš previše poklonika, iako vodi vjerojatno najčvršću, a sigurno najveću, lokalnu organizaciju stranke.

O razlozima zbog kojih bi Bandić trebao otići već je sve rečeno, kao i o razlozima zbog kojih je Ivica Račan odlučio da će ga opet podržati, iako se šef stranke i njene najjače lokalne organizacije uglavnom mjerkaju preko političkog nišana. Ostatak čelništva SDP-a čekao je Račanovu odluku. Zbog toga su uglavnom bili nedostupni novinarima sve dok Račan u ponedjeljak nije rekao svoje na predsjedništvu stranke. Nakon sjednice predsjedništva, pak, o Bandiću se sa stranačkim vođama može razgovarati samo of record, dakle neslužbeno i bez spominjanja imena. No, čak ni tada nitko nije spreman odluku predsjedništva proglasiti lošom.

Očito, Račan svoju stranku kontrolira mnogo bolje od kolega iz petorke, jer bi u većini drugih stranaka koalicije takva afera bila u sekundi pretvorena u igralište za opće unutarstranačko prepucavanje i podmetanje nogu. Ipak, može se barem čuti što se Bandiću u cijeloj priči najviše zamjera a to je, prije svega, njegova reakcija nakon što je vijest o nesreći dospjela u medije. Nekoliko čelnika SDP-a s kojima smo razgovarali reklo nam je, naime, da bi se cijela priča medijski prije ispuhala da je Bandić odmah ponudio ostavku (ali ne neopozivu) umjesto da je tek nakon »presude« predsjedništva stranke ponudio mandat na raspolaganje, što su mediji brzo raskrinkali kao prodavanje magle. Oni uglavnom smatraju da je Bandić takvom reakcijom naštetio stranci više nego samom nesrećom, jer je stranačko čelništvo natjerao da ga podrži, iako u javnosti nije pokazao pravu mjeru i oblik kajanja za počinjeni grijeh. Zašto to Bandić nije učinio?

Da li zato što nije bio siguran da će ga stranka podržati, kao što ga je podržala nakon što su se na njega okomili i oni koji imaju i oni koji nemaju »putra na glavi«, a relativno veliki broj građana Zagreba u anketama pokazao da Bandićev grijeh nije veći od njegove popularnosti? O tome nitko ne govori i trebat će vremena dok takvi detalji iziđu na vidjelo u stranci koja zna svoj »prljavi veš« držati podalje od javnosti. No, već je na vidjelo izišao obnovljeni stari sukob između velikog dijela čelnika SDP-a i njegovog starog prvaka Zdravka Tomca, koji u stranci više ne zauzima ni jednu značajniju funkciju, iako je potpredsjednik Sabora i predsjednik značajnog saborskog odbora za vanjsku politiku. Tomac je kao stari Bandićev intimus, naime, odmah čvrsto stao iza Bandića i preuzeo ulogu njegova glasnogovornika i glavnog savjetnika.

Potonju je ulogu jako loše odigrao, rekla su nam dva istaknuta SDP-ovca, bliska Račanu, koji mu uglavnom zamjeraju što Bandiću nije savjetovao da odmah ponudi ostavku i što je nakon podrške stranke u javnosti previše naglašavao da se priča može nastaviti samo na dva načina: ili Bandić ostaje gradonačelnik ili se ide na izbore. Račan će od sada sigurno imati puno manje problema s jogunastim zagrebačkim gradonačelnikom koji se, na primjer, nikada nije odrekao javnog druženja s ljudima od kojih se Račanu, i njemu bliskim esdepeovcima, diže kosa na glavi, ali je kao ni jedan drugi istaknuti esdepeovac znao koristiti medije u građenju svoje političke pozicije. S druge, pak, strane na taj je način otvorio bokove za napade drugih stranačkih kolega čije ambicije nadilaze njihove trenutačne pozicije, jer se pokazalo da sukob s Račanom možeš preživjeti i uz nemale greške, ukoliko oko sebe uspiješ skupiti čvrstu organizaciju, kakvu je u Zagrebu stvorio Bandić.

No, s podrškom koju je SDP dao Bandiću, ta je stranka otvorila vrata za napade sa svih strana, koja neće ni lako ni brzo zatvoriti. Jer, jedna od promjena koju su građani očekivali od nove vlasti bila je sigurno i manja bahatost političara. A upravo je Bandićevo ponašanje te subotnje večeri i nakon izbijanja afere jako »zasmrdilo« na dobru staru balkansku političarsku bahatost. Stranci sigurno neće pomoći ni zakašnjelo nuđenje »mandata na raspolaganje« (koje realno ništa ne znači) uz objašnjenje da je tu odluku Bandić najprije htio ponuditi stranci. Kao da je posao zagrebačkog gradonačelnika stranačka funkcija i kao da ga za taj posao plaća stranka a ne svi građani Zagreba.