Doduše, lijepo je pročitati da autorima studije promjena vlasti ulijeva optimizam u poboljšanje tužne istine da je oko 30 posto hrvatskih poduzeća izbjeglo poštivanje zakona (plaćanje poreza) potplaćujući javne službenike. A baš se i nismo načitali vijesti o kažnjavanju tih javnih službenika. Vrana vrani oči ne kopa, rekli bi naši stari. Ne sumnjamo da će Pakoštanac A.V., ako mu se dokaže podmetanje požara u ornitološkom rezervatu Vranskog jezera, biti strogo kažnjen za taj osebujni način borbe za svoj ekonomski interes. No, bit će mnogo zanimljivije vidjeti koliki će komad profita država uzeti Dalmacijacementu zbog izlijevanja mazuta u Jadro.

Problem je, naime, u tome što su dosad razni lobiji imali toliko utjecaja na zakonodavce da se svakoj većoj tvrtki danas neusporedivo više isplati platiti i najvišu kaznu za ekološki incident nego uložiti novac u djelotvoran sustav zaštite okoliša. K tome, ministar Kovačević i sâm, na jednoj od internetskih pričaonica, priznaje da ni danas nije puno bolje: »Upravo završavamo novi zakon o zaštiti okoliša. Svi su protiv njega. Pomozite.«

Zakone »blagoslivljaju« političari. Ona ista kasta koju je Svjetska banka proglasila prilično korumpiranom. Ona ista kasta koja danas tvrdi da je Bandić dobar dečko, kojemu se, eto, omakla pogreška poslije dva gemišta. Nakon što mu se omaklo da vikendicu gradi bez građevinske dozvole iako ju je mogao dobiti brže od svakog »normalnoga« građanina, što se i dokazalo nakon izbijanja afere. Baš kao što je i saborski zastupnik Anto Kovačević, koji glasuje o zakonima, ponad Opatije izgradio monstrum-vilu koja daleko nadilazi granice propisane građevinskom dozvolom. I nikomu ništa. Vrana vrani oči ne kopa.