Vjesnik: 15. 01. 2002.

Prema Jelinčiču Đapić je mala beba

BRANKO VUKŠIĆ

Anto Đapić za zadrtog je (slovenskog) nacionalista i antidemokrata Zmagu Jelinčiča, Bogu hvala, mala beba. Ili, liberal nad liberalima. Demokrat koji poštuje Badinterovu komisiju, odnosno, međunarodno priznate granice, te osuđuje, kao i svaki drugi Hrvat - ma koliko god im Ivica Račan dijelio etikete uskogrudnih slijepaca - trgovinu ijednim pedljom hrvatskog teritorija. Bilo mora, bilo kopna. U pravu je Đapić čak i kada u Latinici tvrdi da nam Slovenija ne može puno niti pomoći a niti odmoći u procesu pridruživanju Europskoj uniji. Zato se logičnim čini pitanje na koje pregovarački tim s premijerom na čelu nije niti jednom pokušao odgovoriti: Što Hrvatska dobiva u zamjenu za Slovencima darovani Piranski zaljev?

Ako je Slovenija dobila od Hrvatske morski put, može li Hrvatska od Slovenije zauzvrat tražiti, kao što su predložili vjesnikovka Sanja Kapetanić i IDS-ovac Dino Debeljuh, slobodan cestovni prolaz do Italije ili Austrije, kako bi europski putnici na Jadran morali prelaziti samo jednu granicu? Na tu se premisu Znago Jelinčič zajedljivo podsmjehnuo. Zašto? Zato, kaže, što će Schengenska granica biti uskoro pomaknuta na sadašnju slovensko-hrvatsku. Što znači da neće biti potrebe za slobodnim cestovnim koridorom. Ako je tako, a jest, onda ni Slovencima ne treba hrvatski dio Piranskog zaljeva. Nek" strpljivo dočekaju 2008. (za kada se predviđa ulazak Hrvatske u EU) i meke granice (na moru).

Za Zmagu Jelinčića granica između Slovenije i Hrvatske je administrativna, a ne međunarodno priznata, što je, prisjetili se gosti Latinice (opet Đapić), stara Miloševićeva teza na kojoj je temeljio velikosrpsku politiku.

Više bezobrazan nego elokventan, Jelinčič je išao tako daleko da je neosporni, međunarodno priznati hrvatski teritorij (veličine Monaca) okarakterizirao okupiranim slovenskim područjem.

Ili je to Latin prečuo ili se želio poigrati demokratičnog i gostoljubivog domaćina, pa je zločestu, uvredljivu i provokativnu opasku slovenskog desničara tretirao tek kao verbalni ekshibicionizam. To je ne samo voditeljev, već i propust svih njegovih, naročito hrvatskih, gostiju.

Nakaradna je i čestitka slovenskog Hrvata Ivana Kapetanovića upućena Jelinčiču zato što zbog podilaženja svojim jednako ekstremnim glasačima ističe kao politički program isključivost, pretenzije prema hrvatskome teritoriju te lovi koju je Ljubljanska banka već deset godina dužna hrvatskim građanima.

Uz neprepoznatljivog, liberaliziranog te uljuđenog Đapića, u Latici je vrlo dobar dojam ostavio i glumac Radko Polič sa svojim - za ovo vrijeme - idealističko-utopističkim, ali prihvatljivim idejama o planinarskom domu (na demilitariziranoj Svetoj Geri) s kojeg se vijore slovenski i hrvatski barjak.

Lijepo je barem - čuti. A što su odgovorili gledatelji na pitanje jesu li veze Hrvata jače sa Slovencima, odnosno, Srbima? Čak ih 56 posto smatra da smo povezaniji sa - Srbima. To je i odgovor što anketirani misle o Slovencima.