SUTRA S GRADILIŠTA AUTOCESTE RIJEKA-ZAGREB MORAJU OTIĆI RADNICI I STROJEVI FRANCUSKE TVRTKE

Priča je počela raspisivanjem javnoga natječaja 1998. godine za proboj triju tunela na potezu Kupjak-Vrbovsko. Otvaranjem ponuda najjeftiniji je bio zagrebački Vijadukt, ali je posao dobio Spie-MUT. Nezakonito, jer alternativno rješenje mogu ponuditi samo najpovoljniji ponudači. Sa svojih 290 milijuna kuna ponude za cijeli posao Spie-MUT je premašivao Vijaduktovu ponudu za sedamdesetak milijuna. No, Francuzi nude rješenje za 220 milijuna kuna. Nakon obavljenih 60 posto radova, Spie-MUT traži još 164 milijuna kuna za dovršetak posla, to je trebao biti nezakonit aneks ugovoru.

Nezakonit zato što alternativno rješenje podrazumijeva ispunjenje ugovorenog posla u cijelosti za ugovorenu cijenu, i nezakonit zato što nikakav aneks nije mogao doći u obzir zato što je ugovor Vlada, zapravo Ministarstvo financija na natječaju utvrđeni ugovor - poništila. Bilo je to 1999. godine, a dr. Borislav Škegro i pored moćnog političkog i lobija unutar same Vlade (tadašnji ministar Lužavec) nije mogao ni htio produžiti vijek nezakonitu ugovoru.

Na pitanje kako je jedna strana firma mogla raditi svo to vrijeme u Hrvatskoj, a da je njezin ugovor poništen, današnji direktor društva “Autocesta Zagreb-Rijeka” Zoran Klarić kaže:

- Nakon što su “prošli” na natječaju u uvjetima koji nedvojbeno ukazuju da je i nekim domaćim ljudima golem novac stigao u džep, Spie-MUT je obustavio radove. Nije pomoglo ni to što se u ožujku ili travnju 1999. godine govori o navodnom kreditu od Bercly's banke kojim bi se navodno financirao Spie-MUT. Oni nakon Škegrina negativnog stava prema ugovoru i oglašenja ishoda natječaja nezakonitim, umjesto da pokrenu upravni spor, što opet po zakonu jedino i mogu, igraju na kartu spomenutog kredita i zahtjeva prema Vladi. To je još jedna nezakonitost, jer odluku o eventualnom sporu može donijeti Ministarstvo financija, a ono je takvu odluku već donijelo.

Sve to dovodi do raskida ugovora u ljeto 2001. godine. Proboj ugovorene cijene od 74 posto, objašnjava Zoran Klarić, još se nije dogodio na primjeru desetak tunela na toj trasi koje su probijali domaći gradevinari. Najviši proboj nije prelazio deset posto ugovorene cijene.

Trenutno su na tom dijelu trase najzaposleniji pravnici, odvjetnici, vještaci i suci. Dosad se saznalo za nove nezakonitosti: radovi su obavljani ispod propisanih standarda za tu vrst djelatnosti, dolazilo je do utaje poreza, rada na crno, isplate novca na ruke. Nezakonitosti su počele već u trenutku prijave Francuza na natječaj. Vrlo bitan je detalj stručna i financijska podloga natječajnog kandidata, njegove financijske i ostale reference. Zasad se zna da je Spie-MUT imao u to vrijeme četiri, pet zaposlenih, promet na računu od 36.000 kuna godišnje i jedva 4.000 kuna gotovine na žiro-računu. To nisu bile uvjerljive, a poslije će se pokazati ni zakonske reference da baš to poduzeće dobije posao vrijedan pedesetak milijuna DEM.

Koliki su hrvatski poslovni, financijski i politički rizici u okolnostima u kojima su u vrlo kratkom vremenu raskinuta dva međunarodna ugovora, i oba za istu stvar, sudjelovanje u gradnji prometnica, pitali smo dr. Alana Uzelca, profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu i stručnjaka za međunarodno arbitražno pravo.

- Ugovoriti se može izvršenje posla, kompenzacija ili naknada štete, objasnit će profesor Ako se ispostavi da je hrvatska strana u međunarodnom ugovoru propustila izvršiti svoje obveze, teret štete za nakandu neizvršenoga posla snosit će porezni obveznici. Ako ne plati štetu, država se izlaže rizicima da u svim budućim međunarodnim poslovnim i kreditnim potezima snosi posljedice toga raskida. Direktor društva “Autocesta Zagreb-Rijeka” Zoran Klarić poziciju hrvatske strane opisuje kao pravno sigurnu.

- Hrvatska posljedice nezakonitosti sklopljenoga ugovora s Francuzima snosi i tako što je u rujnu prošle godine morala otplatiti pivu ratu dugovanja za kredit Barcly's banci koju je nezakonito podigao naš strani partner. Naš do srijede i fizički.