Predsjednik Hrvatske Stipe Mesić definitivno se dokazao kao čovjek s petljom. Na svečanoj saborskoj sjednici, u povodu desete obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske, koja je trebala biti prigodno domoljubno napirlitana, izrekao je nekoliko rečenica, što se, po jednima, pretvorilo u događaj dana, po drugima - u skandal. Nije pristao da feštu odradi nižući prazne riječi o značenju povijesnog datuma.

Drugo, Mesić je, ističući zasluge, otvoreno spomenuo i grijehe bivše vlasti. Tuđmanovoj je ekipi priznao da je prepoznala “čimbenike koji su omogućavali izvođenje Hrvatske na put samostalnosti”, što će im, reče, povijest pamtiti. No, dodao je, “povijest pamti i to da su se vukli i neki potezi koji su, objektivno, išli na ruku velikosrpskim ambicijama Slobodana Miloševića”. Od takvih poteza naveo je “svjesno antagoniziranje pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj”, zapravo guranje hrvatskih Srba u Miloševićeve ruke.

Mesićev je govor strašno uzrujao HDZ, demonstrativno se napuštala sabornica, Sanader ga je ocijenio pogrešnim i katastrofalnim. Ali ni partneri u vlasti nisu baš sretni, iz više razloga. Zato jer su sa svojim prigodnim talambasanjima ispali irelevatni. Također i zato jer im istinoljubivo predsjednikovo slovo nameće kriterije koji oni nisu spremni slijediti. Radije će primati pohvale od HDZ-a. Sanaderu i njegovima strašno se jučer svidjelo Račanovo izlaganje, i pozdravljaju ga kao primjer koji treba slijediti. Tvrde da je dao objektivnu ocjenu o nijihovoj vlasti. Premijer je, naime, govorio isključivo svečarski, mnogo o hrvatskoj žrtvi i patnji, ništa o greškama i grijesima.

Mesićev se istup sada na različite načine nastoji osporiti. Podsjeća se da je i osobno sudjelovao u Tuđmanovoj vlasti, ali tim mu je više trebalo hrabrosti da na otvoren način o tome progovori. Također kažu da nije pogodio trenutak. Pristojnost, navodno, nalaže da se fešte ne kvare ispitivanjem savjesti. Suprotno tome, Mesić je smatrao kako svečana obljetnica međunarodnog priznanja države obavezuje na nešto više od praznog tandrkanja, da se priznavanjem činjenica pokazuje demokratska zrelost. Trenutak slavlja pravo je vrijeme da se javno osvijeste povijesne greške.

Iako u svom govoru nije rekao ništa što u javnosti već nije poznato, Mesić zaslužuje veliki pljesak. Jer, ostali državni čelnici i političari uporno eskiviraju istinu, i u Saboru su se štoviše deklaracijom obavezali na falsifikatorsku interpretaciju povijesti. U takvim okolnostima, jučerašnji je istup šefa države riskantan i hrabar čin. On govori koliko o Mesiću, toliko i o onima drugima. Zato, bravo, predsjedniče!