Slobodna Dalmacija: 17. 01. 2002.

POVODI: UZ SMRT CYRUSA VANCEA, "KROJAČA" MIROVNOG PLANA ZA BiH

Mirovnjak koji je proširio rat

Vance & Owen nisu dirali prava srpskih osvajača u "njihovim" kartografskim provincijama, a životni prostor Muslimana i Hrvata bio je toliko stiješnjen da je međunarodnim planom zapravo dano "zeleno svjetlo" za početak hrvatsko-muslimanskog rata za ostatke ostataka raskidane BiH

Piše: Dino MIKULANDRA

U doba kada je srpska imperijalistička tvorevina zvana Jugoslavija bila već na umoru, poput ocvalog Turskog Carstva, američka politika bila je i dalje vruće zagrijana za očuvanje trona beogradskih vlastodržaca.

Kad je Slobodan Milošević preuzeo sve uzde Srboslavije, veleposlanik John Scanlon predstavio ga je kao reformatora samo zato što je kasniji "balkanski krvnik", prema razrokoj optici Bijele kuće tobože krenuo u projekt suvremene recentralizacije države.

Kad je u lipnju 1991. godine konačno čak i eurokratima u Bruxellesu postalo bjelodano kako Jugoslavija ne može opstati kao prisilno smućena kajgana naroda, opet se na Dedinju pojavio Amerikanac - državni tajnik James A. Baker.

Kost razdora

On je diplomacijom srčane bešćutnosti uznastojao osobno "zakrpati" jogurt revolucijom već razbijenu "tugoslaviju", pa je to Miloševića i Kadijevićeve JNA bandite navelo na povijesni (opravdani) zaključak kako se Washington, barem prvih mjeseci agresije, neće uopće suprotstaviti tenkovskoj pacifikaciji Slovenije i Hrvatske.

Onda je došla ratna priča iz Hrvatske. Kao mirovni posrednik pojavio se bivši američki državni tajnik Cyrus Vance. Hrvatima je monstr-planom priznao pravo na avnojevske granice, a pobunjenim Srbima u tzv. "krajini" praktički dao podjednako pravo da uz zaštitnu logistiku UNPROFOR-a nikada, ni do stoljeća dvadeset i sedmog da je ustrebalo, ne priznaju ni Sabor, ni suverenitet, ni teritorijalni integritet hrvatske države.

Potom je "uspješan" mirotvorac svoju diplomatsku zadaću nastavio obavljati u BiH, zajedno sa ciničnim srbofilom, engleskim lordom Owenom. Njihov ženevski plan samo je bacio kost razdora među autohtonim stanovnicima, Hrvatima, Bošnjacima i Srbima, a prema izjavi UN-ova činovnika za ljudska prava Tadeusza Mazowieckog zapravo je samo dodatno raspirio etničko čišćenje, odnosno rat svih protiv sviju u posljednoj fazi bitke za BiH.

Unitarna BiH

HDZ je Vance-Owenov plan, jednostavno govoreći, usvojio kao "Tuđman-Bobanov" plan koji će, u povoljnim geopolitičkim okolnostima, uskrisiti Mačekovu Banovinu Hrvatsku.

Mora se priznati kako su upravo Hrvati tijekom cijele diplomatske odiseje američko-britanskog dvojca potpisivali baš sve što su oni nudili na pladnju, ali od slijepe poslušnosti nije bilo očekivane koristi.

Uostalom, čak je i George Soros, svima dobro poznati svjetski novčani mešetar i donator anacionalnih režima u srednjoistočnoj Europi, svojedobno izjavio kako je Britanija u Bosni odigrala "posebno podmuklu ulogu".

Bošnjaci su naizgled pristali na vance-owenovski koncept desetoprovincijalne, no ipak jedinstvene države BiH. Naizgled da, ali u stvarnosti Alija Izetbegović nikada zapravo nije odustao od vizije unitarne BiH.

Bošnjačko vodstvo imalo je potpuni konsenzus o tome da im legitimitet ratne žrtve zajamči u miru status države u kojoj će Srbi i Hrvati postupno postajati sporedni narodi, a Bošnjaci neprikosnoveni glavni narod koji će suvereno odlučivati o budućnosti Bosne, po mogućnosti maksimalno islamizirane.

Pa je tako Izetbegović, što se vjerojatno malo još tko sjeća, u Indoneziji čak tražio potporu za "muslimanski UNPROFOR" koji je trebao štititi unutarnje i državne granice na temeljima Vance-Owenova plana.

Potpuno je bilo jasno kako Karadžićevi koljači, bez obzira na stvarne i hinjene pritiske iz Beograda i svijeta, nisu htjeli prihvatiti Vanceovu "provincijalizaciju" BiH, jer su oni Republiku Srpsku, nastalu na zločinu, genocidu i umorstvu 200 tisuća Muslimana, već projicirali kao izdvojenu državu u sastavu velike Srbije, ili čak kao posebnu srpsku perjanicu koja će imati svoj vlastiti stijeg pred zgradom UN-a u New Yorku.

Rasplet američke preddaytonske diplomacije, na žalost, svima je poznat. Vance & Owen kao "nepristrani" pregovarači nisu dirali prava srpskih osvajača u "njihovim" kartografskim provincijama, a životni prostor Muslimana i Hrvata bio je toliko stiješnjen da je međunarodnim planom zapravo dano "zeleno svjetlo" za početak hrvatsko-muslimanskog rata za ostatke ostataka raskidane Bosne i Hercegovine.

Mostar postaje Bejrut, a kao u koncentričnim krugovima izmjenjuju se zločini u Grabovici i pokolj u Ahmićima... Armija BiH protjeruje Hrvate iz Vareša, Viteza, Busovače... a Haris Silajdžić otvoreno etničko čišćenje Hrvata u srednjoj Bosni medijima lakonski objašnjava kao logičnu operaciju "bosanskih vojnika na bosanskom tlu". U hrvatskim medijima stoga logično izlazi naslov "Fojnica pala", a u bošnjačkima "Fojnica oslobođena"!

"Bolest zaborava"

Nakon potpunog debakla svih mirovnih planova, Cyrus Vance odstupio je s dužnosti izjavivši kako su "Hrvatska i BiH bile tvrdi orasi na kojima je slomio zube".

Svoj životni spokoj našao je minulog vikenda u bolnici u New Yorku u 84. godini života. Liječnička dijagnoza kaže kako je umro od Alzheimerove bolesti, dakle od patološkog sindroma "bolesti zaborava".

Sućut naravno svima, pa i bivšem američkom državnom tajniku Cyrusu Vanceu, ali jedno je sigurno — BiH ga neće još zadugo zaboraviti...