Informaciju je dobio od ‘beogradskog novinara' Zorana Topenčarevića (37) koji je predstavljen kao politički emigrant koji u Helsinkiju traži politički azil. U članku se navode riječi Topenčarevića prema kojima iza Stambolićeva ubojstva stoji bivši šef Službe sigurnosti Srbije Radomir Rade Marković. Stambolić je, naime, nestao 25. VIII. 2000. kada je krenuo na uobičajeno trčanje. List nadalje podsjeća da su politička ubojstva u Miloševićevu režimu počela u proljeće 1999. gotovo usporedno sa zračnim udarima NATO-a na SRJ. Prvom žrtvom proglašava Slavka Ćuruviju, glavnog urednika Dnevnog telegrafa. On je bio ubijen 11. IV. 1999. Topenčarević, koji je za sebe ustvrdio da je njegov ‘prijatelj i kolega', tvrdi je Ćuruviju ubio agent tajne službe Srbije Mileta Pantelić. Međutim, bivši agent Službe državne sigurnosti Mileta Pantelić demantirao je sinoć za BK TV izjavu Topenčarevića da je umiješan u ubojstvo novinara Slavka Ćuruvije što je, kako je rekao, "gnjusna laž". - Što se tiče Topenčarevića, vidio sam ga samo jedan put. Upoznala nas je njegova majka koja me zamolila da ga odvedem kod neuropsihijatra. Nakon pregleda upućen je na hospitalizaciju u "Lazu Lazarevića" (poznata beogradska ludnica).

Pa ipak, ugledni Sanomat citira Topenčarevića i navodi da je Stambolić bio uhvaćen te da je nakon sedam ili osam dana ubijen, a tijelo mu je prebačeno u sjeverni dio Beograda, gdje je bačeno u krater NATO-ove bombe u potpornjima novosadskoga Starog mosta, a preko njega je naliven beton. Topenčarević tvrdi da je za ubojstvo Ćuruvije odgovoran - Marković. Sinoć, u telefonskoj izjavi za Fonet Topenčarević je objasnio kako ga je kontaktirala Služba sigurnosti, dodavši da zna detalje i o ubojstvima bivšeg direktora JAT-a Žike Petrovića i predsjednika vojvodanske vlade Boška Peroševića, kao i o pokušaju ubojstva Vuka Draškovića. Ambasador Finske u Beogradu Hannu Mantyvaara kaže da ima razloga zbog kojeg vjeruje da je život Topenčarevića u opasnosti, ali i da je te informacije nemoguće provjeriti. Inače, nitko se od novinara ne sjeća Topenčarevića. (HS, N. Šajn, B. Vujnonić)