Novi list: 21. 01. 2002.

NAKON JEDNOGODIŠNJE PAUZE U RIJEČKOME ŽUPANIJSKOME SUDU DANAS NASTAVAK SUĐENJA

Hoće li general progovoriti

Andabaku se u Rijeci sudi za šverc 660 kilograma kokaina, a njegovo izručenje zatraženo je još 2000. od Misije UN u BiH. Na tamošnjem suđenju umirovljeni general je prvooptuženi za organiziranje atentata na doministra MUP-a BiH Jozu Leutara

Piše: Branko ŠKORIĆ

RIJEKA - U veljači prošle godine u riječkome Županijskome sudu prekinuto je suđenje generalu HVO-a Ivanu Andabaku (49) zbog krijumčarenja 660 kilograma kokaina koji je 24. prosinca 1999. godine otkriven u riječkoj luci. Nastavak glavne rasprave zakazan je za ponedjeljak, 21. siječnja, a prvooptuženi Andabak bit će dopraćen u sudnicu iz riječkog Okružnog zatvora. Vijeću će predsjedati sutkinja Đurda Jovanić, a Andabak je u pritvoru još od 13. rujna 2000. godine, a drugooptuženi državljanin Velike Britanije Paul Dexter Farrow (42), još uvijek je nedostupan našem pravosuđu.

Pozdrav hrvatske policije

Cijelu aferu basnoslovno vrijedne pošiljke kokaina što je 19. prosinca 1999. godine krenula u kontejneru s tunjevinom iz ekvadorske luke Guayaquil od početka prate kontroverze. Ista konstatacija odnosi se i na medijsko praćenje afere, posebice od strane našeg lista. Stjecajem okolnosti naš list je imao saznanja o otkrivanju kokaina u luci Brajdica od prvoga trenutka, ali je informacija ostala “u ladici” sve do trenutka dok kontejner nije stigao u Gambiju i do trenutka kad su sa, čini se, s originalnom teretnicom po sporni kontejner došli primatelji. “Glavni” je bio Englez Farrow, a među 10 pomoćnika bio je i sin jednog od najviših gambijskih političara.

Tek tada smo “pustili” ekskluzivnu vijest o velikom uspjehu riječke policije uz važnu napomenu - u Gambiju je stiglo samo 4,5 kilograma kokaina. Ostatak su riječki policajci izvadili i umjesto droge napisali poruku “Pozdrav od hrvatske policije”. Naravno, krijumčari nisu znali, ili se barem tako pretpostavlja, da je kokakin nestao pa je nastavljeno lutanje kontejnera svjetskim lukama i morima. Preko Kopra, Pireja, potom još nekoliko europskih i afričkih luka sve do Banjula, glavnog grada Gambije. Još u Kopru na kontejner su stručnjaci Interpola i DEA-e “priheftali” nemdljivi odašiljač i bez muke nastavili pratiti kretanje kontejnera oznaka MSCU 213600-8.

Droga je brodom najprije stigla u Antwerpen, a potom je željeznicom upućena u Rijeku gdje je 21. studenoga 1999. godine sporni kontejner pohranjen u luci na Brajdici. Sve do 27. prosinca kontejner je mirovao, a potom je krenuo na svoj put. Je li droga trebala biti iskrcana u Rijeci, može se samo nagađati, ali ključni podatak s prateće dokumentacije upravo upućuje na takav zaključak. Adresa primatelja navedena je kao autobusni kolodvor u Rijeci, ali nepostojeća Aržićeva ulica 313/3 ukazala je na prvu veliku grešku krijumčara.

Andabakova tvrtka zahtijevala kontejner

Istražitelji su krenuli tim putem i već u travnju 2000. godine razgovarali s osobama koje su imale svoje tvrtke u Zagrebu, na autobusnom kolodvoru u Držićevoj ulici. Vrlo brzo su ustanovili da je Andabak s jednim španjolskim državljaninom (ot)kupio jednu tvrtku za 40.000 kuna i preimenovao je u “Ibericu”, a ta ista tvrtka je navodno preko jedne druge tvrtke zahtijevala dopremu spornog kontejnera iz Belgije. Je li naručitelj znao da između 1.564 konzervi svoje mjesto zauzima i droga?

U rujnu je uhićen Andabak, a kad je početkom prošle godine počelo suđenje u riječkom sudu svi su ostali iznenađeni novim izgledom optuženika. Njegov asketski izgled malo je nalikovao na onaj generalski iz vremena “Kažnjeničke bojne” u Hercegovini kada je Andabak bio desna ruka, sada haškog zatočenika Mladena Tute Naletilića. Za četiri mjeseca izgubio je, kažu, 23. kilograma, a i šećerna je bolest, od koje boluje, uznapredovala pa je veći dio zatočeništva proveo u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu.

Pozvan da se izjasni o navodima optužnice, Andabak je bio kratak i jasan, rekavši da se ne smatra krivim i da će se braniti šutnjom. Svoje iskaze trebali su dati svjedoci, ali se oni nisu odazvali pozivu. Jedan od njih je bivši šef policije u Vrgorcu koji je navodno “zaglavio” u Remetincu, a drugi, sin suca Visokog Trgovačkog suda RH, nije primio poziv. Hoće li doći danas? Zasigurno svoje mjesto u sudnici neće zauzeti ni Farrow. Ne zato što se “pravi Englez”, već zato što je na misteriozan način oslobođen svih optužbi u Gambiji. Izručen je Velikoj Britaniji, iako je i u Italiji raspisana tjeralica za njim zbog krijumčarenja droge.

Prekid riječkoga suđenja uslijedio je upravo zato što je putem Ministarstva pravosuđa RH zatražena preko međunarodnih institucija relevantna informacija o suđenju u Gambiji. Ne samo zato što se za isto djelo ne može suditi dva puta, već i stoga da se provjeri je li Farrow doista drogu preuzeo s originalnom teretnicom. Zanimljivo je i tumačenje Andabakova branitelja Krešimira Krsnika, koji nam je u veljači prošle godine rekao:

- Slobodno napišite, stojim iza svake svoje riječi, ovo riječko suđenje mome klijentu odugovlači se zato da se protiv njega podigne optužnica u Haagu. Zato i traže dodatne dokumente, i to zamislite - iz Afrike. Osim toga, dvojica svjedoka koji nisu pristupili suđenju, a vezani uz Andabakovu firmu u Zagrebu, saslušana su u travnju 1999. godine, a Andabaka su uhitili u Karlovcu tek u rujnu.

Je li Krsnik u međuvremenu promijenio mišljenje, saznat ćemo na suđenju.

Atentat na Leutara?

Andabakovo izručenje, istina, zatraženo je 2000. godine od Misije UN-a u BiH. Na tamošnjem suđenju Andabak je prvooptuženi za organiziranje atentata na doministra MUP-a BiH Jozu Leutara. Hrvatsko pravosuđe odgovorilo je kolegama u BiH da Andabaka ne može izručiti jer je hrvatski državljanin, a iako rođen u BiH, legitimnim putem je dobio hrvatsko državljanstvo.