Vjesnik: 21. 01. 2002.
Zašto se Slovenci ne bi smijali?
BRANKO VUKŠIĆ
Sada se u Vijestima dana i Dnevniku gotovo uvrijeđeno snebivaju nad ponašanjem slovenskih medija koji prvo ismijavaju (CCN) te potom trijumfiraju (HTV) nad Račanovom odlukom o povlačenju nepromišljene i nedomišljene zabrane provoza nafte hrvatskim cestama. A zar takvo ponašanje članova Vlade ne zaslužuje barem malo podsmijeha? Naravno, nama nije ni do čega, pa ni do smijanja, jer nas takvim uredbama bombardiraju danomice. Otkad je Sabor bio donio zakone koji su vladajućoj oligarhiji omogućili temeljitu pljačku Hrvatske, građani s velikim oprezom primaju sve odluke koje se donose na zagrebačkom Gornjem gradu. Ako je nama smijeh odavno zastao u grlu, ne znači da se Slovenci ne mogu, ne smiju ili ne znaju smijati i rugati. Bilo bi dobro da i mi prihvatimo takav način konverzacije.Još je jedan srednje pozicionirani državni činovnik uspio preko noći dospjeti u sve radijske i televizijske vijesti te na naslovnice novina. Ali ne po dobru, naravno, već po zlu. U crnu kroniku. Nakon Bandića, koji čini sve moguće manevre kako bi zadržao gradonačelničku funkciju s kojom je, vidite, gotovo srastao, propisno se nacvrckao (1,56) Stjepan Cavrić, policijski načelnik u Bjelovarsko-bilogorskoj županji i nepropisno udario službenim automobilom u yugo koji se propisno zaustavio na semaforu. Dvije su osobe teže ozlijeđene a na MUP je pala još jedna mrlja. No, na sreću, pravodobno je i na jedini mogući način reagirao Šime Lučin, smijenivši i, valjda, suspendiravši, Cavrića. Iako je skandal najavio na samome početku, Dnevnik je izvješće o pijanom policijskom načelniku emitirao u drugom dijelu Dnevnika, iza erupcije vulkana Bog-te-pitaj-gdje, Izraela i drugih godinu, dvije starih događaja. Slično se dogodilo i večer prije s viješću o BiH izručenju šest Alžiraca. A, zbog čega su državni činovnici počeli duboko zavirivati u čašu? Ma, čine to odvajkada, ali su tek sada, unatrag godinu dvije, točnije, od trećega siječnja, prestali biti potpuno nedodirljivi. Vozili su državni dužnosnici i prije u pijanom stanju, gazili ljude na cestama, vozili se u krivim smjerovima ali su mediji – što nam ne ide na čast – uglavnom šutjeli o tome.
S medijima nije zadovoljan ni Ivo Pogorelić, pa je sazvao konferenciju za novinare kako bi opovrgao tvrdnje da nije ozlijeđen prilikom požara u opatijskom hotelu Ambasador. Potanko je maestro objašnjavao što mu se točno događalo u dramatičnim i po život opasnim trenucima, a svoju priču je potkrijepio činjenicama. Proslavljeni pijanist spustio je hlače i pokazao (na bedru) corpus delicti. Uz ozlijeđenu nogu, maestro Pogorelić je još jednom pokazao svoju velikodušnost. Umjesto da traži lovu za pretrpljene boli, darovao je vatrogascima pet tisuća eura.