Večernji list: 22. 01. 2002.

KAŠNJENJE PLAĆA: PRIVATNI SEKTOR PRETEKAO DRŽAVNI

Plaće kasne za 50.000 radnika

Poslodavci izbjegavaju i zakonsku obvezu da radniku izdaju potvrdu o visini njegove mjesečne plaće i kad ona nije isplaćena

Uz nezaposlenost kao jedan od vodećih problema u državi, velik je problem hrvatskoga gospodarstva i kašnjenje plaća. Sindikalist Davor Jurić, predsjednik SSSH, procjenjuje da još uvijek oko 50.000 radnika zaposlenih u gospodarstvu ne prima plaće na vrijeme te im isplate kasne od jednog do pet, šest mjeseci. Iz nekih drugih podataka moglo bi se zaključiti da je taj broj još i veći, te se kreće i do 80.000.

- Prije godinu ili dvije državna su poduzeća prednjačila po kašnjenju plaća. Sada se situacija promijenila, pa plaće češće kasne po privatnim tvrtkama nego u državnima, premda ni u njima nije sjajno. Ponovno ćemo pokrenuti kampanju za redovitu isplatu plaća - navodi Jurić te dodaje da radnici gube živce i da je sve više zahtjeva za organiziranje štrajkova.

- Ne može se očekivati od države da privatnim poslodavcima naređuje da moraju isplatiti plaće. Svatko tko ne primi plaću ima mogućnost podnijeti tužbu, a drugo je pitanje koliko je to učinkovito - komentira Mirjana Bogdanović-Kamber, pomoćnica ministra rada i socijalne skrbi.

I doista, čak i kad se radnici odvaže na tužbe protiv poslodavaca koji ne isplaćuju plaće, postupak se može otegnuti i na više od godinu dana. Iako su po zakonu poslodavci dužni svakom radniku izdati potvrdu o visini njegove mjesečne plaće, neovisno o tome što nije isplaćena, kojom se na sudu lakše utjeruje plaća, Davor Jurić tvrdi da mnogi izbjegavaju čak i tu zakonsku obvezu, zbog čega se dodatno oduljuje postupak sudskog utjerivanja zarađenih plaća.

Sindikat ponovno namjerava tražiti od države da donese zakon o obveznoj isplati plaća, a M. Bogdanović-Kamber dodaje da je i Ministarstvo rada zacrtalo u svojim planovima izići s takvim zakonom, ali ne može to učiniti odmah, već do 2004. godine. Dosad to nije učinjeno jer bi država morala osigurati zamašna sredstva za rad fonda iz kojega bi poslodavci koji zapadnu u privremene poslovne teškoće mogli pozajmljivati novac za plaće.

Za razliku od sindikalnih procjena, podaci o uplatama doprinosa kojima raspolažu fondovi, pokazuju da nakon svakog 15-og u mjesecu fondovi prisilno naplaćuju doprinose na plaću za prethodni mjesec za oko 80.000 zaposlenih. Prije dvije godine, taj se broj kretao oko 120.000.

Naime, u privatnom i državnom sektoru (bez obrta) radi oko milijun i dvadeset tisuća radnika. Redovito se, zajedno sa zaposlenima u vojsci i policiji, plaće isplaćuju za približno 940.000 zaposlenih, iz čega proizlazi da oko 80.000 radnika koji su evidentirani kao zaposleni ne prima plaću na vrijeme niti poslodavci za njih plaćaju doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Moguće je da neki od njih umjesto novca primaju bonove, robu ili gotovinu koja se na različite načine izvlači s računa.

Zanimljivo je da se povelikom broju radnika koji u siječnju 2002. nisu dobili plaće na vrijeme priključili i zaposleni u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, koja je također ovog mjeseca kasnila s isplatama. HUP se, naime, financira od članarine poduzeća koja su njegove članice, a kako ovog mjeseca poduzeća nisu na vrijeme platila članarinu, jer su ih navodno pritisnule druge financijske obveze, ni HUP nije skupio dovoljno novca za plaće svojih namještenika.

Inače, potpredsjednik Vlade Slavko Linić nekoliko je puta isticao da svatko tko dulje od 60 dana ne može ispunjavati svoje obveze mora u stečaj, a to se odnosi i na isplatu plaća. Stečaj bi morala predložiti uprava i vlasnici poduzeća, ali oni to, unatoč takvoj zakonskoj obvezi, još ne čine, nadajući se da će takvo stanje biti privremeno.

Ljubica Gatarić