Iako se iznenadno najavljen odlazak guvernera HNB-a obrazlaže psihičkim i fizičkim zamorom, sve je više glasova da ga treba gledati uglavnom u kontekstu dramatiziranja odnosa s Međunarodnim monetarnim fondom. MMF tvrdi da Hrvatska nije ispunila sve obaveze iz stand-by aranžmana, posebno zvoca jer je odgođeno otpuštanje deset tisuća radnika iz javnih službi, a Vlada nije srezala ni plaće kako je bila obećala. U grijehe joj se broji i isplata božićnica te darova za djecu radnika u državnim službama.

Kako piše inače dobro obaviješteni Mate Granić, iz MMF-a inzistiraju da se obaveze ispune. Povrh toga traže privatizaciju Poštanske banke, koju je Vlada - suočena s činjenicom da su sve hrvatske banke u stranim rukama ispod žita sanirala i pokušala zadržati u vlasništvu hrvatske države. MMF, navodno, dovodi u pitanje i glavni Račanov izborni adut, izgradnju autoceste Zagreb-Split. Granić traži da Vlada obavijesti Sabor o odnosima s MMF-om te kaže: “Bude li dobre volje, moguće je postići kompromis i konsenzus političkih stranaka o tom pitanju”.

Vlada se dosad uporno oglušivala o zahtjeve da tajne o aranžmanima s MMF-om podijeli s onima koji će njihovu cijenu direktno platiti. Odnos s međunarodnim monetarnim ustanovama izvor je stalnog nezadovoljstva hrvatske javnosti. Znalci ističu da postojeći sporazum ne rješava gorući problem nezaposlenosti, nego MMF, štoviše, traži dodatno otpuštanje radnika i drastično obaranje cijene rada. Jasno je da Hrvatska mora smanjiti nepodnošljivo brojnu armiju državnih službenika, ali ne može se u bolju budućnost samo otkazima. Sudbina Argentine u tom je pogledu dodatno upozorenje.

Sto će u Banskim dvorima odlučiti? Svakako bi morali početi od toga da odluku u sudbini zemlje ne mogu donositi u zatvorenom krugu te su javnost dužni upoznati s faktima, kako bi nacija shvatila koliko je situacija ozbiljna. Prešućivanjem i skrivanjem činjenica Vlada dopušta da se neke marginalne teme nametnu kao dominantne. Hrvatska se, evo, već dva tjedna spori oko toga kako vrednovati bijeg od policije jednog gradonačelnika. Lomljenje šefa centralne nacionalne financijske ustanove, pod pritiskom međunarodnih institucija, ne izaziva ni približno toliko zanimanja. Premijer Račan, kao čovjek s najviše operativne moći u državi, morao bi slučaju Rohatinski posvetiti barem toliko vremena i pažnje koliko je potrošio na Bandića. Umjesto spašavanja čovjeka koji je morao otići, bilo bi mu bolje da pokuša sačuvati guvernera koji mora ostati.