SREDSTVIMA JAVNOG
PRIOPĆAVANJA
Zagreb, 23. 01. 2002.
Zdravko Tomac, potpredsjednik Hrvatskog Sabora i gradske organizacije SDP u Zagrebu istrčao pred rudo.
Nakon mnogih izjava zadnjih dana Zdravko Tomac dao je intervju i “Novom listu” od 20. siječnja 2002. g. pod naslovom “Ako Bandić padne, pada vlast u Zagrebu”.
Filozofska pretpostavka Tomca upućena čitateljima i predsjedniku SDP-a Račanu, izvedena je iz loših premisa, nepromišljena i protuslovna. Naime, Tomac je rekao u intervjuu da je Bandić dobar političar i gradonačelnik i da je on osoba koja bi morala ostati gradonačelnik u gradu Zagrebu, da bi upravo taj isti dan 20. siječnja 2002. u nedelju popodne već morao glasati za neopozivu ostavku Bandića u gradskoj organizaciji SDP-a gra
da Zagreba. Tomac trči ali u krivom smjeru, ne obraća pažnju na pokazivače pravca kojih ima mnogo na crti, brojni su i nepopustljivi. To nije prvi puta, da Tomac trči u krivom pravcu. U posljednjih deset godina pogrešno je trčao po Bosni, a mnogo puta i po Hrvatskoj, počeo je trčati i oko Haga-možda opet u krivom smjeru.Dilema Tomca, da će vlast u Zagrebu pasti ako padne Bandić je potpuno pogrešna, Zagreb i vlast u Zagrebu će postojati bez obzira hoće li postojati Tomac i Bandić ili ne. Zagreb nije spao na
dvije osobe, što bi Tomac morao znati s obzirom na njegovo dugogodišnje iskustvo i djelovanje.Tomac se u intervjuu požalio na “Jutarnji list”, da u slučaju Bandića nije bio sklon SDP-u, zamjerio je i ostalim medijima i građanima koji su bili oštri protiv istaknutog političara koji je kao građanin napravio određene pogreške koje su sotonizirane, jer mislimo da Bandić nije zaslužio takvu osudu.Tomac sebe smatra moralnim čovjekom, ali je protiv onih koji su za neopozivu ostavku Bandića.
Tomac se ne pomiruje s onima koji drugačije misle od njega, on je spreman takve prozvati na sve načine, što nije nikakvo čudo za Tomca, jer on smatra da se vlast mora slušati.
Nije poznato što se dogodilo s Tomcem da je već 20. siječnja 2002. g. u popodnevnim satima morao glasovati protiv svoga intervjua? Gdje je sada njegov moral i poštenje o kome stalno govori ili će pak reći da u politici nema morala niti poštenja? Hoće li se sada Tomac ispričati onima koje je prozivao kritičarima i javnosti, te priznati da je javno
sti davao pogrešne zaključke i pretpostavke, pa i samom predsjedniku SDP-a.Tomčeve istine su sumnjive, a pretpostavke pogešne, dok su tvrdnje u suprotnosti sa zdravim razumom. Tvrdnja da se u Bandićevom slučaju radi o prometnom prekršaju ”gdje po zakonu onaj koji ga počini ne mora ostati na licu mjesta, pa prema tome nema govora o bijegu” je apsurdna. Takva odredba ne stoji u zakonu o prometu, naprotiv mjesto prometne nezgode ne smije se napustiti, sve dok se sudionici nezgode ne dogovore, ali to samo u
slučaju kada nema povrijeđenih u nezgodi.Bandić ne bi niti primjetio pod alkoholom sa 1,6 promila, da je pogazio s terenskim vozilom čovjeka. Bandić je mogao izazvati daleko veće prometne probleme kada je bježao s mjesta nesreće, a oštećeni je morao njega loviti sa svojim vozilom, s čime su bili ugroženi i ostali sudionici u prometu u tom pravcu.
Valja reći, da su analize s kojima se Tomac služio u intervjuu, gotovo kriminalne i nepoštene. Bilo bi dobro da se Tomac prisjeti svojeg poštenja kada je 1989. g. pitao Tuđmana da li da se učlani u HDZ, Tuđman je odgovorio, ostani Ti u SDP-u, a radi za HDZ.
Dakako, da i Tomac nije u prometnom prometovanju bio bezgriješna duša, samo bi se morao on sam prisjetiti 1999.g.
Bilo bi korisno za SDP da se Tomac povuče iz politike u kojoj se nalazi već punih 40 godina. Pa i sam Bandić je zamolio g. Tomca da ga prestane braniti, jer mu time samo otežava(o) položaj.
Dragutin Horvat, Ured za odnose s javnošću HSP 1861