Izgradnja autoceste Zagreb-Split, sanacija HPB-a i niz drugih projekata bili su signal MMF-u da je Vlada odustala od rigidnog neoliberalnog modela koji bespogovorno štiti interese globalnog tržišta

Koliko malo je trebalo da se idila pretvori u pakao! Još prije mjesec dana Hans Flickenschild, voditelj Misije Međunarodnog monetarnog fonda u Hrvatskoj, govorio je sve najljepše o radu Vlade RH, tek usput spominjući male nezgrapnosti poput spore privatizacije Hrvatskog telekoma, nedovoljnog smanjenja plaća korisnika državnog proračuna, sanacije Hrvatske poštanske banke, osnivanja novih (para)proračunskih fondova i potrebe brže "racionalizacije" zaposlenih u Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova.

Međutim, u proteklih mjesec dana te su sitne zamjerke prerasle u pravu lavinu kritika na račun hrvatske Vlade, s time da su pridodane i nove zamjedbe, poput apsolutno negativnog stava spram projekta izgradnje autoceste Zagreb-Split i najave promjena subvencija u poljoprivredi. Ako su točni navodi tjednika Nacional prema kojima je Vlada 11. siječnja primila oštro pismo MMF-a u kojem su detaljno nabrojane sve kritike, onda je to pismo i formalna objava "rata" od strane MMF-a.

To pismo je u stvari izvješće s posljednjeg sastanka nizozemske Constituenze, tijela koje u MMF-u predstavlja Hrvatsku, a koje je potpisao Michael Faulend, predstavnik Hrvatske narodne banke pri MMF-u. Navodno je Faulend zajedno s Johannesom Wijnholdsom, voditeljem nizozemske Constituenze u kojoj je Hrvatska s još 11 zemalja, pokušao dobronamjernije gledati na situaciju u Hrvatskoj, ali je Hans Flikenschild bio neumoljiv. Potonji je zatražio da se predviđeno zasjedanje MMF-a o novom stand-by aranžmanu s Hrvatskom odgodi za 3. travnja, umjesto 22. veljače. Naime, Misija MMF-a će Hrvatsku pohoditi od 30. siječnja do 8. veljače i nakon detaljnog češljanja svih aktivnosti Vlade, te pregovora s predstavnicima Vlade i HNB-a donijeti odluku o načinu daljnjeg "tretiranja" Hrvatske.

Pitanje koje se logično nameće jest što stoji u pozadini ove MMF-ove ofenzive na Hrvatsku, jer je u posljednje dvije godine ta institucija znala i te kako zažmiriti na nepoštivanje obveznih rokova preuzetih od Hrvatske. Ovom prilikom treba podsjetiti kako je Hans Flikencshild prilikom posljednjeg posjeta Hrvatskoj sasvim nehajno odgovorio na novinarsko pitanje koje se odnosilo na problem financiranja autoceste Zagreb-Split. Flikenschild je tada lakonski kazao kako se "ne razumije u izgradnju autocesta" i da za to "nisu predviđena veća sredstva iz državnog proračuna". Sada se, pak, gospodin Flickenschild oštro protivi tom projektu, jer smatra kako državne financije neće podnijeti trošak od 1,5 milijuna eura u iduće četiri godine. Ako tome dodamo izričito negodovanje zbog sanacije Hrvatske poštanske banke i njezino pretvaranje u neku vrstu državne banke koja će, uz Hrvatsku banku za obnovu i razvoj, povoljnije kreditirati domaće gospodarstvo, te grintanje zbog namjere pojačanog subvencioniranja poljoprivrede, tada stvari postaju jasnije.

Radi se o tome da je MMF, kao globalni zaštitnik ideologije slobodnog tržišta, bio pun hvale za Hrvatsku dok je njezina Vlada provodila neoliberalnu ekonomsku politiku i nije bitnije intervenirala u gospodarstvo, tržište kapitala i rada. Odnosno, nije bitnije intervenirala osim u slučajevima kada je trebalo donositi odluke i zakonske projekte koji su smanjivali prava radnika, štitili krupni kapital i interese banaka.

Još neostvareni projekt o tome da će 11 velikih javnih poduzeća kreditirati gospodarstvo dalo se zaključiti kako Vlada počinje razmišljati na drugačiji način. A od najave izgradnje autoceste Zagreb-Split, sanacije Hrvatske poštanske banke, pojačanih subvencija domaćoj poljoprivredi, te pokretanja novih projekata zapošljavanja za nekoliko ciljanih kategorija stanovništva - situacija se drastično promijenila. Te su odluke jasan signal MMF-u da Vlada jačim interveniranjem u tržište odustaje od rigidnog neoliberalnog ekonomskog modela koji bespogovorno ide na ruku interesima globalnog tržišta.

Dapače, u Vladi je upravo pri kraju projekt realizacije mjera koji će omogućiti brži i lakši ulazak stranog kapitala u zemlju - radi se o mjerama izrađenim na temelju FIAS-ove studije o administrativnim preprekama stranom ulaganju. MMF se odlučio rigidnije postaviti, jer smatraju kako se jedna Hrvatska ne bi smjela opirati njegovim zahtjevima.

Takva bahatost MMF-a nije ništa novo pod kapom nebeskom, pogotovo kada znaju da je Hrvatskoj i u ovoj godini nužno potreban dobar kreditni rejting kako bi mogla povoljno plasirati predviđene eurobveznice i dizati povoljne kredite predviđene državnim proračunom. Ako je premijer Ivica Račan mislio da će u MMF-u neprimijećeno proći novi vjetrovi koji su na ekonomskom polju zapuhali u njegovoj Vladi, tada se grdno prevario. Ako želi biti dosljedan u novoj ekonomskoj politici, tada će morati zaigrati čvrsto i, ako treba, do kraja "zaratiti" s MMF-om. Hrvatska danas nije Argentina, ali ako ostane pod ovakvom čizmom MMF-a, to bi mogla postati za nekoliko godina.