Slobodna Dalmacija: 24. 01. 2002.

Splitski rasplet

Piše: Marina PROTIĆ

Split je dobio novoga gradonačelnika i izborom dr. Slobodana Beroša na čelnu gradsku funkciju u posljednji trenutak izbjegnuti su prijevremeni izbori. Mjesec dana neizvjesnosti o raspletu političke krize, koja je u Splitu počela puno prije nego što je bivši gradonačelnik Ivan Škarić na Badnjak podnio neopozivu ostavku, iscrpili su sve sudionike bivše i buduće gradske vlasti očito u tolikoj mjeri da u srijedu na sjednici Gradskog vijeća članovi stranaka koje su formirale novu parlamentarnu većinu nisu zapali u pobjedničku euforiju. Nju je zamijenio samo uzdah olakšanja što je sve konačno prošlo, a što će biti poslije, o tom potom.

Trgovalo se i ovoga puta kao što se trgovalo i prije šest mjeseci. Netko je dobio više, netko manje, ali u trgovce su se pretvorile sve stranke bez iznimke. Iluzorno je očekivati da su oni koji prije šest mjeseci nisu mogli zajedno i koji su u tom razdoblju međusobno izmijenili brojne uvrede, sada postali svjesni zatomljene ljubavi kao i da su zaboravili što su jedni drugima sve izgovorili.

Interes je taj koji ih je okupio zajedno i dok se on bude zadovoljavao, toliko će trajati i ova vlast. Kada se, pod teretom nezadovoljstva ili ucjene, poljulja prva od sedam stranačkih kockica, principom domina past će sve. Upravo zato što su svjesni toga, valja očekivati da će se ljudi koji su preuzeli na sebe težak teret vođenja grada ponašati ozbiljno i poštedjeti svoje sugrađane još jedne krize.

A naznaku u tom smjeru dali su već u srijedu prije početka sjednice, izbjegavajući izbor gradonačelnika na petnaest dana koji bi imao ulogu čuvanja gradonačelničke fotelje dok onaj kojem je ta stolica namijenjena ne zadovolji potrebne formalno-pravne uvjete da bi mogao obnašati čelnu gradsku funkciju. Izbjegnuta je tako jedna pločica u neveselom splitskom mozaiku koji je ovaj grad, ni kriv ni dužan, polako slagao.

Sve što se posljednjih mjeseci događalo u Splitu, a pogotovo posljednjih trideset dana, upozorilo je i na brojne nedostatke zakona koji se tiču lokalne samouprave. Na primjeru Splita, koji ima tu nesreću da u svemu što je dobro ili loše bude prvi, trebali bi i zakonodavci ponešto naučiti i spriječiti da se takve stvari ponavaljaju ubuduće.

Neposredni izbor gradonačelnika nameće se kao jedino pravo rješenje do kojega bi što prije trebalo doći. Njime bi se, ako ne spriječila, a ono barem smanjila praksa da se stranke pretvaraju u trgovačka društva, a izabranom gradonačelniku dale otvorene ruke da za svoje suradnike izabere ljude kojima vjeruje i koje smatra sposobnima da ostvare njegovu viziju razvoja grada.

Novi splitski gradonačelnik Slobodan Beroš do tada će, bez obzira na svoje sposobnosti ili mane, baš kao i njegov prethodnik, snositi odgovornost za sve što mu suradnici dobro ili loše naprave, a on nije u mogućnosti ni da ih bira. Suradnici su mu, stranačkim dogovorom, automatski određeni, a da ga se ništa nije pitalo, a građanima Splita jedino ostaje nada da će, nakon što je tehnički sve posloženo, netko početi misliti i o dobrobiti njih i njihove djece.

Beroš

Piše: Duško ČIZMIĆ MAROVIĆ

Za okončanje krize vlasti pohvalu zaslužuju i Podrug i Škarić i Radošev HSLS ... Zapravo, sve su političke stranke u Splitu pokazale za naše prilike začuđujuću dosljednost. Ali, glavne čestitke pripadaju SDP-u koji je za gradonačelnika doveo stručnjaka širokih interesa, a ne političara opće prakse.

Kao redoviti sveučilišni profesor Slobodan Beroš u prvom redu ima nezavisnu karijeru i ne ovisi o stranačkom aparatu SDP-a. Ima i međunarodno iskustvo i kontakte, ali i odgovornost prema ovoj sredini: bez prave je podrške dugo boravio na Institutu "Max Planck", a kada je uspio, vratio se odgajati naše studente. Iskušenja, ni profesionalna ni osobna, nisu ga učinila ciničnim. Naprotiv, njegov je optimizam zarazan, a ljudska neposrednost njegove geste nepotrošena.

Politička dosljednost čini ga čovjekom od najvećeg povjerenja SDP-a i često je bio biran u rukodovstva. No, ostajao je u drugom planu jer su mu vizije bile za korak ispred svih, a obzir prema ljudima važniji od lojalnosti partijskom aparatu. Ukratko, velika duša, pokraj koje ima prostora i za druge.

Ostaje pitanje hoće li mu iskustvo stečeno na jednoj tako statičnoj instituciji kao što je sveučilište biti dovoljno da prekorači zaplotnjačke igre dnevnih gradskih interesa. Po naravi dosadašnjih svojih angažmana profesor Slobodan Beroš zaslužuje i institucionalnu i osobnu potporu najboljih u gradu, no mora znati da će kriteriji za ocjenu njegova rada stoga biti stroži od uobičajenih. Svjestan da se Beroš prihvatio veoma teške zadaće, tomu se sebično radujem.