Jutarnji list: 25. 01. 2002.
Bečki institut za međunarodne ekonomske studije ne preporuča uvođenje eura u Hrvatsku
Hrvatska će godinama više novca davati za vanjski dug nego za rast BPD-a
U usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama, hrvatski izvoz kao da je zaglavio. Poražavajući je podatak da je samo u
SRJ i Makedoniji izvoz rastao manje nego u HrvatskojPiše: Gordana Grgas
ZAGREB - Dok zemlja nije spremna posve liberalizirati svoje poslovne i financijske tokove s inozemstvom, nije joj pametno jednostrano uvoditi euro, zaključak je iz nedavno objavljene studije o Hrvatskoj Bečkog institata za međunarodne ekonomske studije (WIIW), koju su pod nazivom "Hrvatska: Trajni problemi" potpisali analitičari Vladimir Gligorov i Hermine Vidovic.
Oni analiziraju i druga pitanja koja se u posljednje vrijeme sve češće javljaju u stručnim raspravama u Hrvatskoj, točnije dileme oko prednosti i mana devalvacije kune te uvođenja ciljane inflacije umjesto ciljanog tečaja valute.
Krucijalno pitanje, kažu analiiičari tog instituta, jest može li HNB biti nezavisan ako zadatak monetarne politike postane ciljanje inflacije te, također hoće li Hrvatska narodna banka biti sposobna održati inflaciju na razini koja je konzistentna s drugim ciljevima ekonomske politike. Pretpostavka za uspješnost te varijante monetarne politike jest da HNB uvjeri javnost da će uspjeti u ciljanju inflacije, kako bi se javnost u svojim očekivanjima prestala fiksirati na tečaj. Dakle, poruka je: ključna je vjerodostojnost HNB-a.
Vezani tečaj - dobar
Iako se kaže da ima dosta razloga zbog kojih čak ni maloj, otvorenoj ekonomiji nije pametno oslanjaii se na ciljani devizni tečaj, izvještaj WlIW-a zapravo opravdava aktualnu monetarnu politiku HNB-a. "Pod pretpostavkom da se radi o maloj ekonomiji koja je smještena blizu velikog monetarnog područja, čini se prirodnim izabrati vezani tečajni režim", stoji u izvještaju.
U analizi budućnosti hrvatskoga vanjskog duga i njegova servisiranja WIIW zaključuje da će, i pod pretpostavkom umjerenoga gospodarskog rasta, hrvatska država veće svote isplaćivati na ime rata kredita i kamate nego što će se povećavati bruto društveni proizvod. Računica je sljedeća: sada je bruto društveni proizvod 20 milijardi dolara, a pod pretpostavkom gospodarskog rasta od četiri posto u nekoliko idućih godina to će godišnje donositi porast BDP-a od milijardu dolara.
Pod pretpostavkom da servisiranje duga u prosjeku godišnje iznosi oko 1,6 milijardi dolara, očito je da ćemo mnogo više novca transferirati u inozemstvu nego što će nam biti očekivani porast BDP-a.
Hrvatska već ima visok udio duga u BDP-u, gotovo 60 posto, kažu analitičari Bečkog instituta, i ta situacija ne može još dugo potrajati. Naime, kamate na dugove veće su nego što je gospodarsla rast, a daljnji porast zaduženosti vodit će još većim kamatama na novi dug. To bi moglo rezultirati, upozorenje je, teškoćama u vanjskoj ravnoteži zemlje. Sadašnja situacija može biti održiva još nekoliko godina, zahvaljujući dotoku kapitala od privatizacije, ali ravnoteža ne može biti dugoročna a da se ili ne poveća gospodarski rast ili ne smanji zaduženost.
Najviša razina plaća
- Naravno, sve dok dug raste, rastu i troškovi prilagođavanja tečaja te oni čine nemogućim promjenu monetarne ili tečajne politike - zaključak je Vladimira Gligorova i Hermine Vidovic.
Naglašavajući, u suglasju s MMF-om, da su Hrvatskoj nužne restriktivne fiskalne mjere, u izvještaju se poručuje da je ova godina posljednja u kojoj se, iz političkih razloga, mogu poduzeti velike prilagodbe, budući da je 2003. godina izborna. Napominje se i da Hrvatska, uz Sloveniju, ima najvišu razinu plaća među tranzicijskim zemljama, a plaće su kresane samo minimalno, iako strategija konkurentnosti i ekonomska politika traže da se realne plaće smanje.
“U usporedbi s drugim srednjoeuropskim tranzicijskim zemljama, hrvatski izvoz kao da je zaglavio", stoji u izvještaju. Poražavajući je podatak da je samo u Jugoslaviji i Makedoniji izvoz rastao manje nego u Hrvatskoj.