Novi list: 25. 01. 2002.
Budišin veto-program
Piše: Jelena LOVRIĆ
Nakon dramatski intonirane tajanstvenosti, Dražen Budiša konačno je javnosti predstavio program za predstojeći izborni sabor svoje stranke. Pretendent na mjesto predsjednika HSLS-a naglašava da cilja i mnogo dalje, svoj uradak vidi kao osnovu izbornog programa stranke za iduće parlamentarne izbore. Iz predočenog, točnim se čine najave da će njegov program predstavljati udar na sadašnju vladu. Iako on ima namjeru zauzeti u njoj mjesto rame uz rame s premijerom.
Dražen Budiša dobro detektira da vladajuća koalicija, kojoj je njegova stranka član, nije uspjela povući kola iz krize - nezaposlenost nije smanjena, zaduženost je države povećana. Također je ispravno konstatirao činjenicu da je tehnologija donošenja političkih odluka problematična. Ali njegovi nalazi o uzrocima takvog stanja krajnje su manjkavi. U skladu s tim
su i ponuđena rješenja.Budiša osnovni problem vidi u krizi odlučivanja. Zatvorenosti, često i nekompetentnosti Vlade, po njemu, razloge treba tražiti u njenom otimanju kontroli stranaka koje su je formirale. Zato predlaže redefiniranje njenog položaja, ojačavanje utjecaja stranaka, pa u tom kontekstu nudi i uvođenje modela veta. Precizno, tri bi stranke iz petočlane koalicije mogle uložiti veto na svaku Vladinu odluku i inicijativu.
Prema koalicijskom ugovoru, udio stranaka u izvršnoj vlasti razmjeran je njihovim izbornim rezultatima. Konflikti interesa rješavaju se na isti način. To znači da premijerov SDP, jer je osvojio najviše glasova i mandata, ima proporcionalno i najveći utjecaj. Razrezivanjem jednakog, veto-prava svim strankama, bez obzira na izborne rezultate, Budiša bi de facto razvlastio Račana i Vladu. Pravo na donošenje odluka preselio bi u stranačka rukovodstva, čime bi samo potencirao i dosad prekomjernu partitokraciju, koja guši Hrvatsku. Politolog Mirjana Kasapović tvrdi da je veto u radu vlade smiješan i značio bi potpunu blokadu odlučivanja.
Račanovom razvlašćivanju vodi i Budišin zahtjev za kadrovskim promjenama u sastavu Vlade - implicitna sugestija da se njemu osobno, kad postane predsjednik HSLS-a, osigura mjesto uz premijera, kao i eksplicitni ali neobrazloženi stav o nužnom smjenjivanju sadašnjeg Račanova zamjenika, Gorana Granića. Granićev odlazak bitno bi otežao funkcioniranje Vlade, jer je vicepremijer glavni operativac u Banskim dvorima. Ne treba podcijeniti ni negativan utjecaj činjenice da se tako važna smjena diktira fluidnim, gotovo iracionalnim razlozima. Naime, Budiša svoga višegodišnjeg bliskog suradnika danas tretira kao glavnog negativca iz razloga koji bi više odgovarali ljubavnoj nego političkoj vezi.
Iako ima zanimljivih ideja, po onome što se moglo pročitati u medijima, Budišin program pati od nevjerodostojnosti jer o doprinosu svoje stranke, i svome osobno, traljavom radu Vlade - uopće ne govori. Osim toga, vodeći dosad u dva navrata HSLS, Budiša se nije preporučio kao projektant perspektive - svojim velikim zamislima često je sam postajao najveći terminator. Ali sada mu se mora priznati da je prvi izložio program rekonstrukcije Vlade, o čemu premijer govori već skoro dvije godine. Račan je prokockao mogućnost da inicijativa bude njegova. Sve što ubuduće kaže ili napravi nužno se smješta u kontekst Budišina programa.