Vjesnik: 25. 01. 2002.

Budišina bezuba vlada

ZORAN VODOPIJA

Premijer bez pomoćnika, ministri prikopčani na partijske centrale. Dogovorna vlada. Vlada bez zuba, ali sa stranački nabrušenim ministrima

Kandidat za budućeg vođu socijalnih liberala, njihov višekratni bivši vođa Dražen Budiša, predstavio je u centrali HSLS-a svoj program za Izborni sabor 2. veljače u Zagrebu. Najzanimljiviji je dio programa koji se odnosi na funkcioniranje Vlade. Budiša više ne prijeti da će HSLS napustiti vladajuću koaliciju niti spominje koga će od »svojih« ministara u Vladi promijeniti. Time je smirio koaliciju, privukao umjerenjake u svojoj stranci i odagnao strah dobro pozicioniranih liberalnih kadrova u državnoj upravi. Starom se liscu, čini se, reaktivirao politički njuh.

Već prežaljeni i rashodovani vođa Maspoka, oponent, disident, uznik, bibliotečni djelatnik i socijalni liberal vraća se na političku scenu. Ne dogodi li se čudo 2. veljače, protukandidat i sadašnji šef HSLS-a Jozo Radoš ostaje samo ministrom obrane, a i to možda samo do dogovora Budiše i Račana.

Uzmimo, dakle, zdravo za gotovo da je Budišin comeback izvjestan. Što on nudi kao program HSLS-a i gdje vidi sebe? Budiša je nezadovoljan funkcioniranjem hrvatske vlade (tko nije?). Što on, kao potencijalni ponovni vođa druge po jačini stranke petorke, predlaže?

Prvo, da se sve odluke i zakonski prijedlozi prije odlučivanja u Saboru unaprijed dostave strankama petorke. Tri stranke (SDP, HSLS i HSS) imale bi pravo veta na usvajanje neke odluke.

U praksi to može značiti da će se ne samo zakonski prijedlozi, nego i operativne Vladine odluke, prvo razglabati po stranačkim vijećima i onda vraćati u Vladu. Tako bi Vlada bila sporija i nedjelotvornija nego dosad, ali bi se možda izbjegle odluke užeg kabineta koje izazivaju buru u državi: Piran (Račan), zabrana unosa hrane (Crkvenac), zabrana prijevoza stranim cisternama (Lučin, Linić).

Veto triju stranaka u praksi bi još više marginalizirao LS i HNS, s čime će se oni, osobito HNS, teško pomiriti. Razlog za taj svoj prijedlog Budiša obrazlaže ovako: »Umjesto da se koalicija prilagodi modernom konceptu Vlade, u Hrvatskoj se dogodio obrnut proces: Vlada se prilagođuje koaliciji. I to je jedan od uzroka krize političkoga odlučivanja«.

Molim? Tko je tu lud, a tko zbunjen? Pa upravo je obrnuto. Račan forsira Vladu s ministrima odgovornim premijeru, a ne šefovima svojih stranaka, a Budiša bi obrnuto, da se Vlada prilagodi koaliciji čiji bi ministri prije posla išli na raport u stranačke centrale.

Budišin koncept razvodnjavanja Vlade vidi se i u ukidanju mjesta potpredsjednika. Premijer bi imao, predlaže Budiša, kabinet profesionalaca koji se ne bi mijenjao ni kad bi se mijenjala Vlada. U osnovi, odlično. Sposobni, a ne podobni.

U praksi, međutim, to bi podsjećalo na englesku seriju »Yes, minister«. Na čelu Vlade premijer, recimo Račan, okružen oguglanim profesionalcima koji bi samo govorili »Yes, prime minister« i radili po svome, odnosno prema dojavama iz ministarstava gdje bi pak ministri radili po uputama iz svojih stranačkih baza.

Samostalnost ili samotnost premijera dodatno bi se učvrstila odlukom o ukidanju dužnosti zamjenika premijera (trenutno, gle vraga, Goran Granić) jer je ona, smatra Budiša, protuustavna.

Ako većina liberala zagrize u taj program i izabere Budišu, treba riješiti još nekoliko sitnih pitanja.

Prvo, što će u takvoj vladi raditi Budiša, kad pravog mjesta, osim za premijera, više ne bude? Možda bi pravo mjesto za njega tada bilo ono predsjednika Sabora, a da Tomčić ode u krnju vladu, o čemu se već nagađalo.

Drugo, ako Budiša ipak ode u Vladu ili neki drugi dio državne administracije, kako će operativno djelovati kad se uvijek bavio stranačkom politikom? Doduše, u vladi koja funkcionira kroz stranke može se pokazati vrlo operativnim, osobito za račun HSLS-a.

Premijer bez pomoćnika, ministri prikopčani na partijske centrale... Nešto kao dogovorna ekonomija. Dogovorna vlada. Vlada bez zuba, ali sa stranački nabrušenim ministrima... Već vidim Račana kako sjedi sam u sobi s ekranima za pipkanje u Banskim dvorima. Samo pipne ekran i već mu se javi resorni ministar iz svoje stranačke baze ili ministarstva.

»Halo, gospodine premijeru. Odmah ću vam javiti stav ministarstva o Krškom. Samo čekam potvrdu iz stranačkog ogranka u Ražancu.«