Neki drugovi i neke pojave... Pamtite li tu vrstu socrealističkog verbalnog žongliranja? Ono se upotrebljavalo, obavezno u povišenom tonu, kada je govornik htio ostaviti dojam beskompromisnog borca i nikoga od svojih drugova ili - čak - protivnika imenom prozvati i(li) povrijediti. Nikom se, je l", ne zameriti a svima sve reči. Na ona preddemokratska vremena podsjetio me jučer predsjednik Sabora, ovaj puta primarno u ulozi predsjednika HSS-a, Zlatko Tomčić, koji je poručio javnosti, neznanim partnerima i neistomišljenicima, da HSS nije zadovoljan načinom na koji Vlada donosi odluke, niti je zadovoljan suradnjom među strankama petorke. Uostalom, čulo se na kraju izvještaja CCN-ovih Vijesti dana, HSS ima znatno veće ambicije nego što pokazuje njegovo trenutno mjesto i položaj na hrvatskoj političkoj pozornici.

Eeee, nije to Tomčić želio razjasniti, prije nego o stanju u vladajućoj koaliciji raspravi sa svojim stranačkim kolegama u subotu na Izvještajnoj skupštini. I nakon toga će, valjda, Tomčić reći popu pop a bobu bob. Čemu onda uopće potreba za obraćanjem novinarima, odnosno javnosti? Čemu hop prije skoka? Zbog dojma i potrebe da se govori i onda kada se nema što, ne može ili ne smije govoriti. Ako je već konstatirao da suradnja stranaka petorke nije dobra, Tomčić je trebao biti konkretniji te imenovati krivce i pobrojati posljedice nesuradnje koje ugrožavaju funkcioniranje države. Naravno, i loše upućeni mogu nazrijeti da je naoko šifrirani istup bio upozorenje da će Tomčić svoj HSS uskoro skrenuti na Budišin put. A vodu, naravno, na svoj mlin. Najava je to svojevrsnog pregrupiranja unutar vladajuće koalicije, odnosno, još jedno upozorenje premijeru Ivici Račanu, kojem će - ako početkom veljače za predsjednika HSLS-a bude izabran Dražen Budiša - šefovanje Vladom biti kao hod na žeravici. Ono što su radili na početku mandata Mesić i Račan - bavili se sami sobom - preuzeli su na svoja leđa Budiša i Tomčić, što će, u konačnici, glasači valorizirati na izborima.

Nekoliko puta sam, bez osobita interesa, priznajem, čuo i pročitao kako je rukometna reprezentacija za natjecanje u Švedskoj spremna kao puška. Od busanja o prsa i gledatelji su počeli neugodno kašljati. I, što se dogodilo na prvoj utakmici Jönköpingu s Jugoslavenima? Prava katastrofa. Izgubili smo s 12 golova razlike. Iako nije blistao svojim komentarima, daleko bolji dojam od rukometaša ostavio je HTV-ovac Drago Ćosić.