Sprega mehanizma pravosuđa i politike
Nedvojebeno je da u RH egzistira sprega politike i institucija pravnog sustava. Logično je da svaka vlast želi kroz te bitne mehanizme ostvariti svrhu vlasti koja je evidentna kroz apsolutnu dominaciju jedne ili više političkih stranaka, no upravo se na tom mjestu određuje politički sustav, uređenje jedne države. Identifikacija bilo koje političke opcije s državom rezultira ograničenim političkim uređenjem koji guši razvoj društva u cjelini. Sadašnja aktualna vlast nije pripremljena za učinkovite promjene u bitnim institucijama pravnog sustava, osobito SDP koji upravlja s dva ministarstva pravosuđa i MUP-a. SDP kao ključna stranka koalicije rješava ili nastoji riješiti uglavnom bezuspješno sve probleme u hodu. Intervencije u području pravnog sustava su trebale uslijediti po samoj smjeni vlasti i to u smjeru demokracije.
Činjenica je i to neosporna da u RH još uvijek imamo nasljeđen oblik funkcioniranja institucija pravnog sustava i to iz doba totalitarizma, a što uništava građanske vrijednosti. Eksencijalne institucije jednog društva kao što su sud i MUP moraju isključivo služiti pojedincu, društvu (narodu ili naciji i državi). To su institucije koje postoje, koje se u pravilu ne mijenjaju. Vlast se mijenja. Zakonodavno tijelo se mijenja. Svi ostali elementi su statični.
Sprega mehanizma pravnog sustava i politike najevidentnija je u sferi Kaznenog zakona. To je mjesto gdje se krše brojna građanska i ljudska prava. Povjesno glegajući u sferi Kaznenog zakona utemeljili su se montirani politički procesi ili procesi formulirani na neki drugi način no, isključivo s predznakom politike. U hrvatskom pravosuđu osobito u praksi nepoznat je termin presumpcije nevinosti. Odnosno, taj termin ima uporište isključivo u teoriji. Njeno mjesto zauzima pretpostavka krivnje. Ni jedan građanin po toj pravnoj logici nije pravno zaštićen. Sotonatizmom statusa temeljnih ljudskih sloboda, odnosno da se ne mora dokazivati nevinost. I premda formalno – pravno postoje razgraničenja među institucijama (instrumentima) pravnog sustava stvarno razgraničenje ne postoji. Ono u biti visi o “nekakvoj osnovanoj sumnji”, koja se bazira na uvjerenju koje je uglavnom subjektivnog karaktera, a što spriječava uspostavu nezavisnog sudstva. Stvarno razgraničenje pretpostavlja slabljenje vlasti, smjenjivost i ograničenu moć. Dok god se ne izvrše stvarna razgraničenja među institucijama pravnog sustava RH će se tretirati kao zemlja u kojoj se krše ljudska prava.
Najavljene intervencije u pravosuđu su krute, parcijalne isključivo idu u smjeru uštede vremena i sredstava uz ograničena prava stranaka u postupku ali se ne dira bit pravnog sustava. U pokušaju stvaranja privida nastaje kaos.
U Dubrovniku, 23. 01. 2002.
Ana Bašić, predsjednica ŽV HSP 1861 Dubrovačko-neretvanske županije