Novi list: 26. 01. 2002.

Kolarićkino ministarstvo istine

Piše: Jelena LOVRIĆ

Velika komunikacijska strategija - to je, navodno, glavni razlog da je Vlada odlučila uspostaviti svojevrsno ministarstvo istine. Društvo u Banskim dvorima propisalo je da više nema spontanog i nekontroliranog kontaktiranja s medijima. Račanova glasnogovornica Aleksadra Kolarić ovlaštena je da ubuduće nadzire sve bliske susrete ministara i novinara.

Vlada je, naime, na svojoj zatvorenoj sjednici, u dokumentu pod nazivom Zaključci za unapređivanje rada, naložila da ministri i svi im podređeni svoje javne i medijske istupe imaju koordinirati s Vladinim Uredom za odnose sjavnošću. Na isti se način uređuje i plasman informacija. Ministri će Račanovoj glasnogovornici morati prijaviti sve svoje medijske angažmane. Svaka dva tjedna dostavljat će joj plan glavnih aktivnosti kao i javnih istupa. Kolarićka će koordinirati ne samo press-konferencije, nego i ministarske intervjue. Njen će Ured ministrima pripremati i određene podatke.

Dokument je donesen radi koordinacije, a ne cenzure - brani svoj uradak samopostavljena ministrica istine. O potrebi koordinacije govori se tamo gdje caruje nered i košmar. U Vladi su očito nezadovoljni svojom slikom u ogledalu, pa su Račanova rakova djeca dobila zadatak da se ubuduće imaju postrojiti, propisano im je da svi brane zajedničke stavove i nitko ne može iskakati. Zapovijed je: jedinstvo! U uvodnom dijelu dokumenta, naime, stoji da "Vlada RH mora raditi i djelovati jedinstveno i koordinirano”. Utjerivanje u jedinstvo shvaćeno je ovdje kao zborno pjevanje. Svi su ministri dužni zastupati odluke Vlade, bez obzira slažu li se s njima ili ne. Također će ubuduće odgovarati za sve istupe podredenih im državnih službenika.

Plan je dio, kako se to pompozno tvrdi, projekta Vladine komunikacijske strategije. Ekipa u Banskim dvorima smatra da ih javnost ne cijeni dovoljno samo zato jer su, navodno, medijski loše praćeni. Zato stalno trljaju čelo kako vlastiti lik i djelo što bolje upakirati. Prvo su unajmili armiju glasnogovornika. Feral navodi da u državnom aparatu glasnogovornički posao danas obavlja oko 150 ljudi. Ali nije pomoglo!

Najnovijim pravilima zapravo se pokazuje strah od javnosti. Nema sumnje da će ona djelovati kao određeni oblik cenzure. Centralizacija kontrole istupa svih državnih dužnosnika i službenika u rukama Račanove glasnogovornice neće pomoći boljoj komunikaciji između ministara i novinara ni boljoj informiranosti javnosti. Prije će biti da se doziranjem informacija želi doskočiti njihovom curenju. Flasterom na usta ministri se pokušavaju disciplinirati. Ali takav odnos prema medijima suprotan je Zakonu o informiranju, po kojem državni čelnici imaju određene obaveze prema javnosti; dužni su, naime, pružiti informaciju iz područja svoje nadležnosti.

U cijeloj priči nisu nevažne ni ambicije Aleksandre Kolarić, koja je Vladin Ured za odnose s javnošću nakrcala ljudima, kao da je prosječno ministarstvo, a i sama se ponaša kao da je članica Vlade. Navodno je njenih aspiracija djelo i većina zaključaka kojima se de facto instalira ministarstvo istine. Ali dokument je potpisao premijer Ivica Račan osobno. Što li mu je to trebalo?